Sjećanje na dobrog insana Dževada Šaldića
DŽEVAD ŠALDIĆ ČVRSTO JE STAJAO NA IDEJI CJELOVITE I MULTIETNIČKE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 29. May 2022. 00:05:55
U Generalnom konzulatu BiH u Stuttgartu održana je komoracija u povodu preseljenja na bolji svijet rahmetli Dževada Šaldića, bivšeg generalnog konzula Bosne i Hercegovine u Frankfurtu, jednog od najznačajnijih ličnosti i vodećih aktivista u bh. dijaspori u Europi. Šaldić je ujedno bio dugogodišnji predsjednik Zajednice ogranaka SDA u Evropi.

Na komemoraciji, o Dževadu je govorio njegov kolega generalni konzul dr. Began Muhić, dok je Osman Džiho bio uvodničar i moderator. Prisutnima su se obratili unuka Melisa Šaldić, sekretar Generalnog konzulata u Frankfurtu Kenan Kovačević i bivši generalni konzul BiH u Stuttgartu Haris Halilović.

Ispred GO SDA BiH vrlo emotivno je govorio dugogodišnji bliski suradnik i prijatelj Ševket Zukić iz Mainza, čije obraćanje objaljujemo u nastavku u cjelosti.


Dženazu namaz je klanjana u Islamskoj zajednici Stuttgart, koju je predvodio Hamza-ef. Subašić. Na dženazi se obratio bivši ambasador dr. Nedim Makarević. Nakon toga je kolona auta sa mejtom ispraćena prema BiH i rodnom Odžaku, gdje se treba obaviti ukop.

Obraćanje Ševketa Zukića:

Dževada ćemo pamtiti kao dobrog i skromnog insana, velikog patriotu i istinskog borca da se naš glas iz dijsapore čuje i kod onih „gluhih“ u Sarajevu


Draga familijo Dževadova,
poštovana Sadija-hanuma i sine Samire,
poštovani prijatelji,
Pripala mi je dužnost i teret-obaveza da u ime prve generacije SDA iz Njemačke i Evrope, u ime svih onih koji su u ono neponovljivo vrijeme nosili emociju i ime Bosne i Hercegovine, i kao jedan, u ono vrijeme najmlađih u tom SDA timu, a danas jedan od posljednjih još živih, izađem za ovu govornicu i probam progovoriti nekoliko rečenica, a u ime svih nas iz devedeset i neke, a povodom preseljenja na bolji svijet našeg Dževada.


Dževadova sudbina je sudbina na hiljade nas koji smo u potrazi za nečim boljim, iz rodnog kraja krenuli u nepoznato, misleći da ćemo ostati kratko, da samo to nešto bolje steknemo i eto nas opet tamo odakle smo pošli. Tako smo mislili, ali rijetki su oni koji su to i uspjeli. Najveći broj nas se vraćaju ovako, kao danas naš Dževad, a neki nikako, već ostaju ovdje zauvijek.

Tako je i naš Dževad mislio da ide samo nakratko, kada je iz rodnog Odžaka prije puno, puno godina krenuo u Stuttgart. Iako je to „bolje“ odavno stekao, i u Odžaku je sve za povratak spremio, ali povratka mu do današnjeg dana nije bilo. Tako Allah odredio.

Vrijeme teče kao rijeka, a niti počinje da teče od nas niti se završava sa nama. Mi samo u pojedinim vremenskim djelićima uskačemo u tu vremensku rijeku da uradimo nešto i stajemo ili ostajemo utopljeni u njoj, a rijeka teče dalje.

I tako, vrijeme teče, godina je 1990, još je Jugoslavija. U njoj počinju politička previranja, mi ovdje malo ili skoro nikako nemamo informacija šta se dešava. Nije bilo ni novina niti televizije. Živimo skoro u potpunoj informativnoj izolaciji. Rijetki su oni koji su mogli uhvatiti “Radio Zagreb” ili “Radio Beograd”, o “Radio Sarajevu” se moglo samo sanjati.

Sticajem okolnosti i zahvaljujući krugu ljudi sa kojima sam kao jedan od prvih imama u Njemačkoj, a u to vrijeme već predsjednik džemata u Kelnu, učestvovao sam na Osnivačkoj skupštini SDA u Sarajevu
26.maja 1990., dok smo ogranak SDA za Nord-Rhein-Westfahlen u Kelnu, osnovali 18.augusta 1990., tada prvi igranak SDA izvan Jugoslavije.

Jednog dana me nazva rahmetli veliki Salim Šabić a tada potpredsjednik SDA BiH i kaže mi: Ševkete, u Stuttgratu je u subotu Osnivačka skupština SDA ogranaka, molim te dovedi par ljudi iz Kelna da ih podržite.


Septembar je mjesec godina 1990. sala je puna, emocije vrište na sve strane, tekbira se, uče se ilahije, Ibrahim ef. uči akšamski ezan na bini,…. bio je to i prvi akšam u Stuttgartu izvan tadašnjeg mesdžida. Osim Ibrahim ef. i Salima Šabića, ne poznajem nikog u Sali, a svi su mi bliski i dragi. Primjećujem jednog korpulentnog, markantnog, slobodno mogu reći za ono vrijeme manekena, čičkave crne kose, koji je nekoliko puta izlazio za govornicu, i kojeg jednoglasno aklamacijom izabraše za predsjednika SDA ogranka u Stuttgartu.
Dragi moji, taj korpulentni i markantni, čičkave crne kose, bio je naš Dževad, i to je bilo moje poznanstvo sa Dževadom, a ostalo je historija.

Daljnja događanja počinju da teku baš kao rijeka, kao na filmskoj traci. Dešavaju nam se prvi višestranački izbori, a još je Jugoslavija, ali se već raspada, počinje agresija, rat. Mi smo već bili oformili Zajednicu ogranaka SDA Evrope, Dževad je predsjednik.

U to vrijeme SDA je imala 86 ogranaka širom Evrope, i izdavala svoj vlastiti Bilten u više hiljada primjeraka. Stotine demonstracija, stotine tribina, humanitarnih akcija i drugih manifestacija, Bosno, ja sin sam tvoj, Bošnjače, Bosna te zove, i “Ćilime ću Bosni dati”, “Jedan borac jedna puška”. Akcija Ruka koja brani i ruka koja hrani -“Zima 93/94”,... u to vrijeme se organiziralo u državama širom Evrope. Pružala se pomoć hiljadama naših ljudi koji su u kolonama pristizali u Evropu. Skretala se pažnja međunarodnoj zajednici u Bonu, Stuttgartu, Beču, Parizu, Ženevi, Štokholmu, Minhenu, Briselu, i u mnogim drugim važnim mjestima, na to da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija, nad Bošnjacima se odvija genocid u srcu Evrope, i da se Bosni i Hercegovini skine nepravedni nametnuti embargo!


Rah. Dževad Šaldić će ostati upamćen kao primjer nepokolebljivog i beskompromisnog predstavnika izvorne ideje SDA, koji nikada nije dovodio u pitanje naša osnovna politička uvjerenja. Čvrsto je stajao na ideji cjelovite i multietničke države Bosne i Hercegovine.

Poštovana Dževadova familijo, dragi prijatelji, svi mi koji do daljnjeg ostajemo na ovom svijetu, Dževada ćemo pamtiti kao dobrog i skromnog insana, velikog patriotu i istinskog borca da se naš glas iz dijsapore čuje i kod onih „gluhih“ u Sarajevu.

I danas evo ovom komemoracijom i klanjanjem dženaze u Stuttgartu, odajemo rahmet, posebnu
počast i posljednji ovodunjalučki ispraćaj na konačni povratak našeg Dževada u rodni Odžak i svoju domovinu Bosnu za koju se iskreno borio. Sutra u njegovom rodnom Odžaku familija i prijatelji će ga ispratiti do njegove vječne kuće.

Dragi naš Dzevade, prenosim ti selame od svih naših ahbaba, od onih što je još preostalo od naše SDA Evrope, iz Austrije, Švicarske, Švedske, Njemačke, a jučer me zvao i naš prijatelj Hasan Hadžihamzić, koji leži teško bolestan, i plačući zamolio da ti selam prenesem. A ti tamo gdje ideš poselami nam naše ahbabe iz tog našeg zajedničkog i neponovljivog vremena: našeg Tofu Velagića, Adema Alibalića, Abdulaha Nanića i sve one šehide, insha’Allah, koji su u srcima nosili našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali, i visoko nosili zastavu slobode.

Dragi naš Dževade,
Ja, tvoj ahbab i prijatelj Ševket zajedno sa svim ovdje okupljenim tebi dragim insanima, molimo dragog Allaha da te obaspe svojom milošću, nagradi za svo dobro koje si učinio i oprosti eventualne grijehe, a iz sveg srca i duše ti halalimo i horski kažemo: neka ti je hairli povratak u svoj rodni Odžak i svome Gospodaru!

Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.
Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo.