TRIDESET GODINA OD ZLOČINA U MOSTINI KOD ČAJNIČA: SJEĆANJE NA 42 UBIJENA CIVILA
Autor: Detektor.ba
Objavljeno: 21. May 2022. 13:05:43
Porodice 42 civila ubijena u Mostini, koji su zarobljeni u Čajniču i okolnim selima, poručile su da se budućnost jedino može graditi na istini, pravdi i poštovanju drugog i drugačijeg, te zatražile od onih koji znaju gdje su posmrtni ostaci članova njihovih porodica da im pomognu da ih pronađu.
Enver Gluščić, dvadesetčetverogodišnji brat Hatidže Šišić, ubijen je 19. maja 1992. godine. Ona za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže kako je Enver bio student treće godine Mašinskog fakulteta u Sarajevu, te kako je jedne večeri otet iz majčinih ruku kad su došli po njega.
“Bio je zatvoren u policijskoj stanici i poslije je premješten ovdje u Lovački dom u Mostini. Tog kobnog dana desilo se to stravično ubistvo ljudi, svih tih naših sugrađana ovdje u ovom domu”, priča Šišić, dodajući da je njen brat bio najljepša, najljupkija, najpoštenija osoba, sa puno ljubavi prema svojoj porodici i prema svim sugrađanima.
Na obilježavanju godišnjice zločina u Mostini, Hatidža se obratila prisutnima u ime porodica žrtava i istakla da ovaj zločin nikada ne smije biti zaboravljen, te poslala poruku budućim generacijama da se budućnost može i mora graditi na istini, pravdi, ljubavi, razumijevanju i poštivanju drugog i drugačijeg, a da zločinci moraju odgovarati.
Ubijeni su, dodala je ona, prethodno zarobljeni u Čajniču i okolnim selima, ali i u bijegu iz ratnih sukoba na putu prema Crnoj Gori.
“Oni su dovođeni iz svojih kuća. Ovdje su zatvoreni. Ovdje su mučeni i ovdje su svirepo ubijeni. Neki od njih su nađeni u grobnicama koje su premještane i prekopavane da bi se prikrio ovaj strašni zločin koji se ovdje desio”, rekla je i dodala da neki od naredbodavaca još uvijek nisu izvedeni pred lice pravde i da se nalaze u bjekstvu, a da se još uvijek traga za posmrtnim ostacima ubijenih.
Šišić kaže da je bratove nekompletne posmrtne ostatke porodica ukopala u Sarajevu 2005. godine.
“Nađen je dio glave, vilica, njegov džemper. (…) Bio je dika i ponos za Čajničane, za sve ljude Čajniča”, priča Hatidža, dodajući da njihova majka i dalje ne vjeruje da nije živ.
“Svako zvono na vratima koje se oglasi a da ne znamo ko je, ona misli da je on. I kada želimo nekada da izađemo, da je ostavimo samu u kući, ona kaže: ‘Doći će Enver. Vratite se, molim vas, brzo.’ Ona čeka”, opisuje Hatidža.
Sulejman Homoraš je uspio pobjeći iz Lovačkog doma u Mostini, gdje je bio zatvoren sa članovima porodice i komšijama. Prvi put je došao na mjesto odakle je pobjegao noć prije egzekucije, kaže te dodaje da su mu odmah krenule suze.
“Imao sam najmanje pet puta odvođenja od moje kuće, porodice i saslušanja, ucjenjivanja, ali eto i tome je došao kraj. Da vam kažem, eto kad ste, mediji, već tu, a vi zaključite kako je kad dođe ti čovjek i kaže: ‘Ne dovedeš li brata’ – a brat na goraždanskoj slobodnoj teritoriji – ‘djecu ćemo ti i ženu… oni su pod našom kontrolom’”, prepričava Sulejmen svoja iskustva u ratnom Čajniču.
Za zločine u Čajniču Sud Bosne i Hercegovine je osudio Milorada Živkovića na šest, Miluna Kornjaču na sedam, Milosava, Marijana i Slavka Jovanovića na kazne od jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače za krivično djelo “zločini protiv čovječnosti”, ali je on nedostupan. ( Alem Bajramović, detektor.ba; Foto: BIRN BiH)
Enver Gluščić, dvadesetčetverogodišnji brat Hatidže Šišić, ubijen je 19. maja 1992. godine. Ona za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže kako je Enver bio student treće godine Mašinskog fakulteta u Sarajevu, te kako je jedne večeri otet iz majčinih ruku kad su došli po njega.
“Bio je zatvoren u policijskoj stanici i poslije je premješten ovdje u Lovački dom u Mostini. Tog kobnog dana desilo se to stravično ubistvo ljudi, svih tih naših sugrađana ovdje u ovom domu”, priča Šišić, dodajući da je njen brat bio najljepša, najljupkija, najpoštenija osoba, sa puno ljubavi prema svojoj porodici i prema svim sugrađanima.
 |
Na obilježavanju godišnjice zločina u Mostini, Hatidža se obratila prisutnima u ime porodica žrtava i istakla da ovaj zločin nikada ne smije biti zaboravljen, te poslala poruku budućim generacijama da se budućnost može i mora graditi na istini, pravdi, ljubavi, razumijevanju i poštivanju drugog i drugačijeg, a da zločinci moraju odgovarati.
Ubijeni su, dodala je ona, prethodno zarobljeni u Čajniču i okolnim selima, ali i u bijegu iz ratnih sukoba na putu prema Crnoj Gori.
“Oni su dovođeni iz svojih kuća. Ovdje su zatvoreni. Ovdje su mučeni i ovdje su svirepo ubijeni. Neki od njih su nađeni u grobnicama koje su premještane i prekopavane da bi se prikrio ovaj strašni zločin koji se ovdje desio”, rekla je i dodala da neki od naredbodavaca još uvijek nisu izvedeni pred lice pravde i da se nalaze u bjekstvu, a da se još uvijek traga za posmrtnim ostacima ubijenih.
Šišić kaže da je bratove nekompletne posmrtne ostatke porodica ukopala u Sarajevu 2005. godine.
 |
“Nađen je dio glave, vilica, njegov džemper. (…) Bio je dika i ponos za Čajničane, za sve ljude Čajniča”, priča Hatidža, dodajući da njihova majka i dalje ne vjeruje da nije živ.
“Svako zvono na vratima koje se oglasi a da ne znamo ko je, ona misli da je on. I kada želimo nekada da izađemo, da je ostavimo samu u kući, ona kaže: ‘Doći će Enver. Vratite se, molim vas, brzo.’ Ona čeka”, opisuje Hatidža.
Sulejman Homoraš je uspio pobjeći iz Lovačkog doma u Mostini, gdje je bio zatvoren sa članovima porodice i komšijama. Prvi put je došao na mjesto odakle je pobjegao noć prije egzekucije, kaže te dodaje da su mu odmah krenule suze.
 |
“Imao sam najmanje pet puta odvođenja od moje kuće, porodice i saslušanja, ucjenjivanja, ali eto i tome je došao kraj. Da vam kažem, eto kad ste, mediji, već tu, a vi zaključite kako je kad dođe ti čovjek i kaže: ‘Ne dovedeš li brata’ – a brat na goraždanskoj slobodnoj teritoriji – ‘djecu ćemo ti i ženu… oni su pod našom kontrolom’”, prepričava Sulejmen svoja iskustva u ratnom Čajniču.
Za zločine u Čajniču Sud Bosne i Hercegovine je osudio Milorada Živkovića na šest, Miluna Kornjaču na sedam, Milosava, Marijana i Slavka Jovanovića na kazne od jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače za krivično djelo “zločini protiv čovječnosti”, ali je on nedostupan. ( Alem Bajramović, detektor.ba; Foto: BIRN BiH)