DR. MUSTAFA CERIĆ: U povodu ničim izazvanog brutalnog Filip Muresel Beganovićevog gibeta na račun akademika Enesa Karića već sam se oglasio. Zato nema potrebe da se o tome ponovo izjašnjavam, ali imam potrebu da ponovim da „Stav“ podržava i promovira srpskog parareisa u Srbiji. Taj primjer udara na duhovno jedinstvo i moralnu čast Bošnjaka je najeklatantniji primjer „Stavovog“, čitaj Filip Mursel Beganovićevog, zloćudnog širenja loše volje među Bošnjacima.

Stara je izreka: - Ne uči mu hodža, gore mu je.

Tako bi se moglo reći uredništvu tjednika „Stav“: - Ne branite Bošnjake, gore im je.

Mnogo je razloga za takvu ocjenu.

Ali, jedan je povod, koji me ne ostavlja ravnodušnim.

U povodu ničim izazvanog brutalnog Filip Muresel Beganovićevog gibeta na račun akademika Enesa Karića već sam se oglasio.

Zato nema potrebe da se o tome ponovo izjašnjavam, ali imam potrebu da ponovim da „Stav“ podržava i promovira srpskog parareisa u Srbiji.

Taj primjer udara na duhovno jedinstvo i moralnu čast Bošnjaka je najeklatantniji primjer „Stavovog“, čitaj Filip Mursel Beganovićevog, zloćudnog širenja loše volje među Bošnjacima.

„Loša volja“, koju širi tjednik „Stav“ među Bošnjacima je samo-poražavajuće unutarnje bošnjačko pitanje, ali „nepovjerenje“, koje tjednik „Stav“ širi među nebošnjacima u Bosni je jednako unutarnje i vanjsko bošnjačko/bosansko pitanje, koje zabrinjava.

Prije svega zato što ni bošnjaštvo, kao etničko-kulturna ni bosanstvo, kao državno-nacionalna vrijednost nije ničija privatna stvar s kojom se neko može poigravati, izigravati i na odvratan i netrpeljiv način tu vrijednost predstavljati svijetu.

Razumijem da ima onih u Bosni i izvan Bosne kojima treba promptno i adekvatno odgovoriti na napade i vrijeđanja Bošnjaka na etničkoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, ali, isto tako, mora se voditi računa da se ne povrijede nebošnjaci u Bosni, koji su nedvojbeno dokazali i pokazali svoj bosanski i državni patriotizam.

Hvala Bogu, mnogo je takvih nebošnjačkih junaka, od kojih su neki i svoje živote položili za suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države.

Jedan od tih junaka nebošnjaka je profesor Ivo Komšić, koji nam u zadnje vrijeme šalje neuobičajene poruke o narastanju bošnjačkog neprirodnog „nacionalizma“.

Počeo je Komčić s pismom rahmetli Aliji Izetbegoviću, sa sjetom naglašavajući njihovu patriotsku, principijelnu i plodotvornu suradnju u ratnim i poratnim uvjetima.

Rekoh, e, moj Ivo, pismo koje ste adresirali na ime Alije rahmetli, upućeno je, u stvari, nama, njegovim nasljednicima i bliskim suradnicima u ratu i miru (radiosarajevo.ba).

Nisam iznenađen ni sadržajem, ni tonom, ni žalbom, ni iskazanom brigom u Komšićevom pismu za stanje u bosanskom društvu i državi. Vjerujem da Komšiću Alija nedostaje, ako nizašto, a ono zbog Alijine pritajene sklonosti prema socijaldemokraciji.

Uvjeren sam da bi živ Alija podržao Komšićevu kandidaturu za člana državnog Predsjedništva.

Sigurno, i kao rahmetlija, Alija bi pomogao Komšiću na izborima nakon što mu je pisao o bosanskim jadima oko „Herceg-Bosne“.

Uostalom, rahmetli Alija i dan danas pomaže mnogim da pobjede na izborima.

Nije čudno, kao nemirni i osjetljivi bosanski duh Ivo Komšić je pisao i pokojnom Franji Tuđmanu, gdje ga je korio za tragičnu sudbinu njegove političke i moralne ostavštine oko Bosne, ostavštine koju je udruženo pravio i dijelio sa Slobodanom Miloševićem.

Smijem zaključiti da je to Komšićev vlastiti politički žanr komunikacije s mrtvima zato što ne nalazi žive sugovornike ni u Bosni ni u Hrvatskoj, s kojima bi mogao suvislo razgovarati o Bosni, koju je Ivo Komšić branio i gradio s Alijom u ratu i, djelomično, u miru.

Nema tih sugovornika danas ni u Europi ni u svijetu s kojima bi Komšić mogao istinski podijeliti svoju zabrinutost zbog udruženog napada na bosanski suverenitet i teritorijalni integritet i s lijeva i s desna. Svijet je uvelike okupiran drugim pitanjima.

Nisam Alijin alter ego, ali jesam u neku ruku njegova sjena pa mi se čini da je Komšićevo pismo upućeno i meni. Stoga, uzimam si slobodu da kažem što bi, vjerovatno, Alija Komšiću odgovorio na njegovo pismo:

- E, moj Ivo, govorio sam vam – Bosna nije samo zemlja…Bosna je ideja, za koju se vrijedi boriti za oba svijeta… Ta ideja živi sa mnom u vječnosti… Ništa me ovdje ne muči, osim nostalgija za vječnom idejom o Bosni… Ali, nije mi žao što nisam više s vama… Iz tvog pisma, Komšiću, saznajem da je sve isto kao prije… Čak je i gore iako su mi govorili da će sve biti bolje kada mene ne bude u Bosni… Niste se makli ni pedlja s mjesta gdje sam vas ostavio… Vi koračate nazad kao da imate oči na potiljku… A Božja je volja da ljudi imaju oči naprijed kako ne bi išli unatrag…

Nisam primijetio da je iko od Bošnjaka zapazio Komšićevo pismo Aliji rahmetli.

Vjerovatno zbog toga je Ivo Komšić nastavio da piše kako bi bio primjećen, ne više kroz pismo, već kroz kolumne, u kojima izražava svoje nezadovoljstvo.

Posebno ga pogodilo pisanje tjednika „Stav“ u broju od 21. 2. 2022., gdje se tvrdi da su Hrvati „antidržavni element“, što se očituje kroz projekte „Herceg-Bosne“, „hrvatske samouprave“, HDZ-a i HNS-a.

Dakako, Ivo Komšić kaže da se o ovim „projektima“ govori i piše već trideset godina, i to najkritičnije od strane Hrvata, ali se nikada nije tvrdilo da je cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini „neprijatelj države“.

Otvori link OVDJE.

Ne znam da li je urednik Filip Mursel Beganović svjestan šta piše u tjedniku „Stav“, ali znam da protest Ive Komšića protiv „Stavove“ teze o tome da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini „neprijatelj države“ zaslužuje pažnju.

Bezvrijedno je polemizirati sa tjednikom „Stav“, čiji „stav“ je štetan po bošnjaštvo/bosanstvo zato što, svjesno ili nesvjesno, od toga „Stav“ pravi bošnjačkog nacionalnog monstruma, na kojeg u zadnje vrijeme upozoravaju i europski promatrači.

Ne zato što oni kažu, već zato što Bošnjaci moraju da shvate da se građansko društvo i država ne grade riječima na sarajevskom minderu, već se građansko društvo i država gradi na terenu u razgovoru s ljudima, bosanskim građanima, bez obzira na vjeru i naciju.

Dok god to Bošnjaci ne shvate, ne prihvate i ne primjene tu činjenicu u svom političkom mišljenju i praksi, neće imati podršku nebošnjaka, koji su pravi bosanski patriote.

Ivo Komšić je, zasigurno, jedan o tih bosanskih patriota, koji upozorava Bošnjake u politici i državi da Dragan Čović nije čovjek s kojim mogu praviti bosansko građansko društvo i državu.

Zato mislim da poruke Ive Komšića Bošnjaci u politici i državi moraju shvatiti ozbiljno.

Neozbiljno je govoriti da Ivo Komšić nema podršku Hrvata, dok Dragan Čović ima. Naizgled nije imao podršku Hrvata ni u Tuđman/Bobanovo vrijeme, ali se, na kraju, u Vašingtonu pikalo to što je Ivo Komšić govorio u ime Hrvata.

Šta još treba da Dragan Čović uradi protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države pa da Bošnjaci shvate da je slijepi savez s njim koban po opstojnost i funkcionalnost države Bosne i Hercegovine?

Odnosno, šta još treba da Ivo Komšić uradi za suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države pa da ga tjednik „Stav“ ostavi na miru – da ga poštedi imbicilnog „bošnjačkog nacionalizma“ u režiji urednika Filipa Mursela Begovića iz Zagreba?

Ništa više Ivo Komšić ne treba da uradi da bi nam dokazao svoju lojalnost Bosni i Hercegovini osim da razumije da svi Bošnjaci nisu poput „Stava“, koji od šume ne vidi drvo.

Alijina klica suživota i tolerancije je unatoč njima živa u duši i srcima Bošnjaka ma gdje bili!

Allahu Milostivi, omili nam suživot i toleranciju i spasi nas od ahmaka među nama! Amin!