Prijatelju moj,
Ne poznajem te po vlastitom imenu, već po Kijevu.

Ni tebi moje vlastito ime ništa ne znači. Bitno mi je da me pamtiš po Sarajevu. Hem ti bez Kijeva hem ja bez Sarajeva nismo niko i ništa.

Ne upitah te kako si?

Nisam zato što me hvatala groznica od onih koji su me pitali kako se osjećam u Sarajevu pod opsadom, koja je trajala 1425 dana i noći.

Znam, prijatelju moj, kako se osjećaš danas u Kijevu – nemoćno, ali prkosno. Osjećaš da je tvoja istina prva žrtva ruske invazije, a podrška svijeta da je zadnja iluzija, koja (ne)umire.

I, znaš, da se od iluzije ne živi, ali, opet, bez te iluzije ne može se ni preživjeti.

Iluzija je, prijatelju moj, naš zajednički drug.

Nemoj spaljivati kijevsku iluziju. Ona ti je jedini spas u ratu... i... posilije rata u miru. Nama je iluzija bila slamka spasa za koju smo se hvatali u Sarajevu - u ratu... i... sada u miru - iluzija da smo sigurni od genocida u Europi - "nikad više" - "Never Again"!

Slušaš mnogo obećanja za tvoj spas u Kijevu, ali upamti, prijatelju moj kijevski, da ništa nije izvjesno osim otkucaja tvoga srca. Zato vodi računa o svom srcu da ne padne u očaj i da ne izgubi osjećaj ljubavi prema Bogu i komšiji.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Putinov zločinački pohod nije samo na Ukrajinu, kao što ni Miloševićev zločinački pohod nije bio samo na Bosnu, već i na mirovni red i poredak u Europi i svijetu. Danas je jedanaesti dana od opsade Kijeva. To je kobni broj u mom pamćenju – njujorški jedanaesti septembar i srebrenički jedanaesti juli. Tebi to, vjerovatno, ništa ne znači, ali meni znači zato što se njujorški terorizam pripisuje mojoj vjeri, a srebrenički genocid je počinjen protiv mog naroda u Bosni.

Neki prijatelji šute, ali neprijatelji nas u svakom slučaju osnaže ako nas ne ubiju. Zato je Martin Luther King govorio: - Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.

Zasigurno, i ti ćeš pamtiti nemoć prijatelja da zaustave Putina, kao što i mi pamtimo nemoć prijatelja da zaustave Miloševića.

Putinov zločinački pohod nije samo na Ukrajinu, kao što ni Miloševićev zločinački pohod nije bio samo na Bosnu, već i na mirovni red i poredak u Europi i svijetu.

Danas je jedanaesti dana od opsade Kijeva. To je kobni broj u mom pamćenju – njujorški jedanaesti septembar i srebrenički jedanaesti juli.

Tebi to, vjerovatno, ništa ne znači, ali meni znači zato što se njujorški terorizam pripisuje mojoj vjeri, a srebrenički genocid je počinjen protiv mog naroda u Bosni.

Prijatelju moj,
Pišem ti ovo pismo ne zbog tebe, već zbog sebe. Rusku invaziju na Ukrajinu doslovno doživljavam kao invaziju na Bosnu.

To što se tebi danas događa u Kijevu jedanaestog dana ruske invazije isto je, potpuno isto, onome što se događalo Sarajevu 1425 dana i noći.

Mene je strah ako ti ne preživiš rusku invaziju u Ukrajini. Sljedeća invazija bila bi onda na moju zemlju.

Za srpsku (rusku) politiku ni Bosna nije ni nacija ni država, kao što nije ni Ukrajina.

Ukrajinu je izmislio Lenjin, a Bosnu je napravila Amerika. Zato ni Ukrajina ni Bosna nemaju pravo da postoje. Obje ove europske nacije i države moraju nestati sa lica zemlje. To je rusko-srpska zločinačka logika.

To sam ti htio reći, prijatelju moj kijevski, mi smo na istoj liniji odbrane.

Zato sve dok si ti živ i zdrav u Kijevu, i ja sam živ i zdrav u Sarajevu;

sve dok hrabri branitelji Kijeva odolijevaju ruskom granatiranju, i Sarajevo je sigurno od granatiranja;

sve dok čujem tvoj glas u Kijevu, i moj glas u Sarajevu je sve glasniji;

sve dok ima tebe slobodnog u Kijevu, bit će i mene slobodnog u Sarajevu;

sve dok ti u Kijevu nemaš straha od 5.977 ruskih nuklearnih bojevih glava u Moskvi, nemam ni ja straha od ruskog raketnog sistema "S-400" niti od raketnog sistema Pancir S-1 u Beogradu.

Dakako, ima nešto što je jače od ruskih nuklearnih bojovnih glava i raketnih sistema, a to je hrabro srce sarajevskog i kijevskog branitelja.

A od svega, kako na nebu tako i na Zemlji, najveća je Božja moć, pored koje ne može proć ("non passé") ni Hitler, ni Staljin, ni Putin, ni Vučić, ni Dodik... ni bilo koji drugi zulumčar...

U nadi da ćemo jednog dana popiti kahvu u Sarajevu i Kijevu, primi izraze mojeg poštovanja uz pozdrav „Živjela Bosna“ i „Slava Ukrajini“.

Mustafa Cerić