Opijenost Crnogoraca Obilićem, kako bi rekao kadija Mustaj, vidimo, ne prolazi.
SRPSKI SVET: DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ, ALEKSANDRA VUKOVIĆ, NIKOLA RAKOČEVIĆ, … I NARAVNO NJEGOŠ
Autor: Hazbija Kalač
Objavljeno: 25. Dec 2021. 16:12:54
PO DUBINI: Draginja, Aleksandra i Nikola... sa Njegošem i četnikom
Godina koja je iza ove Badnje večeri, protekla je u promociji Srpskog Sveta. U straha su najveće oči, kaže se u narodu. Strah od Srpskog Sveta u Crnoj Gori, u godini koja se završava trijumfom Njegoševske Crne Gore, služio je samo za jako otvaranje očiju, za promociju velikog događaja.
Trebalo je očito posložiti dobro pripremljene uloge na političkoj sceni.


HAZBIJA KALAČ: Godina u kojoj je glumački jeftino potrošena Srebrenica, u kojoj su glumački dobro igrani strahovi od gubljenja državnog suvereniteta, strahovi od skretanja sa evropskog puta, godina je u kojoj je sa istim političkim akterima za Badnje veče proglašena Njegoševska Crna Gora, koja nije ništa, do drugo ime za Srpski Svet.
Skupština na Lovćenu je započela okupljanjem poslanika (glavara) krajem maja ili početkom juna na temu kako da “čiste zemlju od nekrsta”. Jedan od njih, episkop Danilo (Njegoš) žali se ostalima kako je Srpski svet ugrožen, odnosno kako je “srpstvo ugašeno” i to od od “demonskog mesije” Muhammeda koji “lažne vjere pruža poslastice“.

Nekoliko mjeseci nakon toga poslanici se okupljaju na skupštini na Cetinju na kojoj Danilo (Njegoš) nakon kolebanja donosi odluku da ide u sveti rat, da jednom za svagda napravi zemlju jednog naroda i jedne vjere. Ipak, prije nego podigne na noge Crnogorce, poziva Bošnjake, daje im posljednju šansu da se vrate u vjeru pradjedovsku. Kadija Mustaj ih pokušava urazumiti, govoreći im da oni neće svoju vjeru promijeniti i da su se Crnogorci “prećerano opjanili” Obilićem. Uzalud su se Bošnjaci pozivali na bratstvo, Danilo (Njegoš) je odlučio, i za Badnje veče podiže Crnogorce, i vodi ih u sveti rat do istrebljenja.

Njegoševa poruka je jasna: pobožnost u jednoj srpskoj vjeri i unitarizam u jednoj srpskoj državi jedina je garancija državne snage i dugovječnosti, odnosno današnjim jezikom rečeno, jedina garancija opstanka Srpskog Sveta.

Mnogo godina kasnije, nekoliko dana prije, ili uoči Badnje večeri, na skupštini u Podgorici, tema je Njegoš: ozakonjenje ili institucionalno uspostavljanje Njegoševske Crne Gore.

NJEGOŠ, ISTRAGA POTURICA, ZLOČINCI - GENOCID U KONTINUITETU
(Ilustracija: Šukrija Meholjić)


Godina koja je iza ove Badnje večeri, protekla je u promociji Srpskog Sveta. U straha su najveće oči, kaže se u narodu. Strah od Srpskog Sveta u Crnoj Gori, u godini koja se završava trijumfom Njegoševske Crne Gore, služio je samo za jako otvaranje očiju, za promociju velikog događaja.

Trebalo je očito posložiti dobro pripremljene uloge na političkoj sceni. Godina u kojoj je glumački jeftino potrošena Srebrenica, u kojoj su glumački dobro igrani strahovi od gubljenja državnog suvereniteta, strahovi od skretanja sa evropskog puta, godina je u kojoj je sa istim političkim akterima za Badnje veče proglašena Njegoševska Crna Gora, koja nije ništa, do drugo ime za Srpski Svet.

Opijenost Crnogoraca Obilićem, kako bi rekao kadija Mustaj, vidimo, ne prolazi.