LENA DEMIROVIĆ: Mlađe generacije visoko obrazovnih Bošnjaka u sve većem broju širom svijeta se vraćaju svojim starim korijenima a to je obrazovanje i time postaju velika prijetnja onima koju su donedavno podrazumijevali Bošnjake glupim narodom. Postaje im jasno da nikad više unatoč svim faktorima i uticajima sa strana i neuspijelim pokušajima da odbošnjače mlađe generacije, kroz protjerivanje i ubijanje bošnjačkih intelektualaca u zadnjih sedemdeset godina, Bošnjaci nikada neće odustati. Jer dok su u prošlosti progresivni revolucionari bili ateiste i antiklerikalci, tj. kada su se mladi Bošnjaci morali odricati svoje vjere i stidjeti se svog porijekla pored velikih intelektualnih sposobnosti, sada su to većinom intelektualci kako u domovini tako i dijaspori, koji su svijesni da su oni autohton narod ove države i da nikada neće posustati dok se ne izbore za ono što im oduvijek pripada a to je država Bosna i Hercegovina.

Pod ključne determinante nacionalnog identiteta podrazumijevaju su jezik, kultura (uključujući sevdah, folklor), religija, državna teritorija, državljanstvo, etnička samosvijest kao i skup zajedničkih vrijednosti i osobina. Interesantno je da su mnogi analitičari predviđali da će se u dvadesetom vijeku nacionalni identitet i nacije totalno ukinuti i da će svijetom zavladati multietnička i multinacionalna društva, da će doći do globalizacije politike i ekonomije ali na iznenađenje mnogih došlo je do neočekivane stvarnosti gdje se nikad kao prije jedan narod nije povezivao za sopstvenu naciju. Ovim saznanjem slobodno možemo da zaključimo da od kako su Bošnjaci postali nacionalno svijesni time su i postali politički moćni pa samim tim su postali trn u oku i velika prijetnja komšijama i susjedima.

Zabrinjavajuće je za Srbiju i Hrvatsku da država Bosna i Hercegovina postaje svemoćnija jer kako glasi ona stara, što je jedna nacija politički svemoćnija to je veza između nacije i države sve veća i veća. S ovom činjenicom obje ove države pokušavaju vijekovima da svrstaju Bošnjake u etničku grupu jer smatraju da se sa samim tim može da dodijeli i titula manjine ali zasigurno nisu detaljno istraživali ovaj fenomen kako bi došli do zaključka kao i veliki analitičari (Warner, Lunt, 1942; Sollors, 1996) da između nacionalne i etničke pripadnosti ponajviše stoji znak jednakosti. Tako je i najveći problem gore pomenutih država ujedinjene Bošnjaka. Ono što se komšije i susjedi ponajviše plaše je da bi Bošnjaci koji su svjesni svoga identiteta mogli da postupe kao i oni te kanaliziraju taj svoj identitet u obliku ekskluzivnog i netolerantnog etnonacionalizma, koji bi mogao u tom slučaju potaknuti djela progona i agresije kao što su i oni to počinili nad Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima. No, Bošnjaci nisu takav narod niti bi ikada posegnuli za nožem, žicom ili, ne daj Bože, replikom Srebrenice, jer su oni authton narod Bosne i Hercegovine, koji ima merhamet, koji nema potrebu da krade i prekraja tuđu historiju niti uništava jedan narod samo zbog nacionalnog opredjeljenja. Cilj svakog svijesnog Bošnjaka je da od svoje države Bosne i Hercegovine naprave modernu državu za sve njene narode i građane kako bi ista bila što prosperitetnija.

Tako mlađe generacije visoko obrazovnih Bošnjaka u sve većem broju širom svijeta se vraćaju svojim starim korijenima a to je obrazovanje i time postaju velika prijetnja onima koju su donedavno podrazumijevali Bošnjake glupim narodom. Postaje im jasno da nikad više unatoč svim faktorima i uticajima sa strana i neuspijelim pokušajima da odbošnjače mlađe generacije, kroz protjerivanje i ubijanje bošnjačkih intelektualaca u zadnjih sedemdeset godina, Bošnjaci nikada neće odustati. Jer dok su u prošlosti progresivni revolucionari bili ateiste i antiklerikalci, tj. kada su se mladi Bošnjaci morali odricati svoje vjere i stidjeti se svog porijekla pored velikih intelektualnih sposobnosti, sada su to većinom intelektualci kako u domovini tako i dijaspori, koji su svijesni da su oni autohton narod ove države i da nikada neće posustati dok se ne izbore za ono što im oduvijek pripada a to je država Bosna i Hercegovina.

S toga dolazimo do zaključka koliko god naučnici istražvali i borili se protiv nacionalizma i nacionalnog identiteta te pokušavali da unište i asmiliraju jedan narod to im nikad neće poći od ruke jer će samo doći do zaključka da su Bošnjaci primordijalizovan narod. Da je bošnjački identitet fiksan, trajan i nepromjenljiv u toku života. Da je bošnjački identitet urođen genetski kod, tj. Bogom dat, da nas vezuje pradjedovskim porijeklom, da mnogi to ne mogu niti će da razumiju, da je to neopisiv osjećaj kojeg mogu da osjete samo oni koji su svijesni svog Bošnjačkog identiteta jer se isti prenosi kroz gene, kulturu, jezik, emocije, instinkte, uspomene i sve ono što samo autohton narod jedne države može da osjeti.