DVA SRCA SA KAPIJE BOSNE I SANDŽAKA: Supružnici Džemko i Samira Dedović

U Beaumont Hospital-Royal Oak, jednoj od poznatih bolnica Američke države Michigen, 3.3.2021. godine, supružnici Džemko i Samira Dedović bili su pacijenti gdje je uspješno nad njima izvršena transplantacija bubrega.
Supruga Samira je, za rad ljubavi i lijepih godina provedenih zajedno, Džemku poklonila svoj bubreg.
Ako zanemarim sve osobine koje krase jednu suprugu, majku i lijepu ženu, za Samiru s razlogom mogu reći da je iznad svega jako hrabra, bez obzira sto se na prvi pogled stiče utisak da je krhka i nježna. Ali, biti krhka i nježna a unutar sebe jaka i hrabra, osobina je žene okružene ljubavlju, pažnjom i povjerenjem koju kao rumen ružu ljubavlju zaljeva njen baštovan. U ime te ljubavi, supružnici Samira i Džemko su transplantacijom bubrega krunisali 32 godine braka i zajedno zakoračili u novi početak jači i voljeniji.
Inače, presudna dešavanja u životu Džemka Dedovića vezana su za mjesece mart i april.
Džemko je rođen 12. aprila 1963. god u Međurječju, selu na krajnjem istoku Bosne i važnoj kapiji Sandžaka, gdje je proveo sretno dijetinjstvo i momačke dane.
17. marta 1980.godine Džemko odlazi u Užičku bolnicu zbog problema sa bubrezima, bađ na isti dan kada je Maršal Tito prebačen na liječenje u Ljubljanu, što je u to vrijeme bilo pogodno za upamtiti. Još tada je bila opcija među ljekarima, da bi jedno mlado stvorenje moglo ostati na dijalizi. Ali, dragi Bog i doktori su mu pružili još jednu priliku. Tada poznati pribojski urolog na službi u Užicu preuzima brigu i prati njegov oporavak. Poduzeo je sve moći medicine i svog znanja i vratio rad Džemkovih bubrega u skoro pa normalno stanje. Sjeća se Džemko kako mu je tada doktor rekao da sa ovim što je uradio može bezbrižno živjeti sigurnih 30 god. Doktor je bio skroman u prognozi jer Džemko je tako proveo punih 40 godina i ko zna koliko bi još da se nisu desile neke nepredvidive okolnosti...

Krajem aprila 1980. godine Džemko napušta bolnicu kao ponovo rođen na radost porodice i cijelog sela. Pričalo se da je fenomen. Od tada živi normalnim životom kao i svi njegovi vršnjaci. U Rudom završava zanat, u pribojskom FAP-u dobija posao i planira zasnovati porodicu. Upoznaje Samiru Atović iz Priboja i nakon nekog vremena zabavljanja shvate da su dva srca sandžačka stvorena jedno za drugo. Svoju vezu krunišu brakom baš u vrijeme kada se nakon hladne zime priroda budi, kada se miris behara širi selom i iz svakog pupoljka izlazi cvijet. Da, bio je i tada mjesec mart. Od tada je i ljubav dvoje mladih rasla, cvijetala i nikad nije prestala. Iz te ljubavi dobili su kćerku Dželmu i sina Refika a onda ih životni put dovede do Amerike.
Vrijeme adaptacije u Americi prošli su kao i svi koji dođu u tu obećanu zemlju. Naš narod je inače vrijedan, radan i snalažljiv pa je tako i porodica Dedović, kroz svoj rad, red i slogu iskoristila sve mogucnosti koje ova bogata zemlja pruža. Na prvom mjestu školovanje djece, siguran dom i egzistencija. Džemko je živio životom zdravog čovjeka i skoro zaboravio na probleme koje je imao sa bubrezima kao mladić. Znamo da se u Americi mora izabrati svoj doktor i klinika u kojoj ćemo ići na redovne preglede i gdje cemo se po potrebi liječiti. Džemko tek deset godina po dolasku u Ameriku nalazi sebi doktora i odlazi da provjeri svoje zdravlje. I ako Džemko nije osjećao nikakve probleme, doktor je odmah otkrio da mu bubrezi rade 80% i da to datira od ranije. Redovnim kontrolama i suradnjom sa svojim Doktorom, kvalitet njegovog života je ostao nepromjenjen.
U međuvremenu Džemko i Samira dobijaju dvije prekrasne unuke koje im život čine ljepšim. Dzemko odlazi u penziju i raduje se što odlasci rodnoj grudi više neće biti limitirani određenim godišnjim odmorom već može ostati koliko želi.
U tom maštanju iznenada ga prekida Pandemija Covid 19. Opet u mjesecu martu ali 2020 godine. Džemko ulazi u novo iskušenje. Nastaje borba sa opakim virusom koja se nastavlja u bolnici sve do 12. aprila, kada na svoj rođendan izlazi kući na dalji oporavak. Ta borba je bila strašna. Kaže da je prolazio kroz pakao koji je jako teško opisati a što potvrđuju i ostali pobjednici Covida 19.
Najvažnije u tom trenutku bilo je preživjeti a on je to uspio. Ali, virus nije otišao bez traga. Iza njega su ostale posljedice koje su ugrozile najslabiju kariku njegovog organizma a to su bubrezi. I ovog puta se među Doktorima pominjala dijaliza kao opcija za dalji život. Da li je to stvarno sudbina, ali i ovog puta doktori vraćaju funkciju njegovih bubrega u solidno stanje i otpuštaju iz bolnice bez dijalize. Njegov doktor mu je objasnio da sa ovako oštećenim bubrezima može životariti neko vrijeme ali da mora biti svijestan da će najdalje u roku od dvije godine morati na dijalizu ili naći odgovarujećeg donera za transplantaciju.
Kada se oporavio od virusa Corona, supružnici Samira i Džemko su uz jutarnju kahvu otvorili razgovor na temu njegovog stanja, doktorskih predviđanja i preporuka. Džemko tog jutra nije ni slutio šta će mu supruga saopštiti. Njena odluka da se podvrgne testiranju, kao potencijalni doner svog organa, unijela je tišinu u njihovo jutarnje kahvenisanje, koja je po sjećanju njenog supruga, beskonačno trajala. Iz mukle tišine, zalivene suzama i prekinute jecajima, bračni par Dedović, našao se u čvrstom zagrljaju koji će im otvoriti novu kapiju u budućnost.
Samira je pozvala njihovog doktora i saopstila svoju odluku. Odmah se podvrgla testiranju i nakon sedam dana stiže odgovor da se svi parametri poklapaju ali da se radi sigurnosti, sve mora bar jos jednom ponoviti.


I to se završilo pozitivnim ishodom a onda je stručni tim doktora vršio razgovore sa supružnicima i pripreme za predstojeću transplantaciju. Nakon desetak mjeseci pripreme, stekli su se uslovi da bračni par podje na kliniku. Samo dan ranije saopštili su djeci svoju tajnu. Ujedno i uplašeni i sretni, tog sunčanog martovskog jutra, zajedno su krenuli ka bolnici gdje im je osoblje odeljenja za transplantaciju priredilo srdačan doček i iznenanedjenje u vidu svečanosti, koliko su to uslovi tokom pandemije dozvoljavali. Sa lica medicinskih stručnjaka očitavalo se povijerenje koje je Samiri i Džemku totalno odagnalo svaki tračak treme ili straha. Potom je usledio jos jedan čvrs zagrljaj supružnika, kada Samiru odvoze u salu...
Oko podneva dobija informaciju da sve teče po planu, da je Samira dobro i da uskoro dolazi red na njega što se brzo i desilo. Posljednje prije transplantacije čega se Džemko sjeća je čvrst zagrljaj kćerke Dželme koja je svo vrijeme na ekranu i slikama koje su doktori postavljali pratila tok transplantacije bubrega svojih roditelja.
Transplantacija Samirinog bubrega u njegov organizam trajala je 7 sati i na zadovoljstvo tima ljekara, porodice i naravno bračnog para Dedović, uspjeđno okončana. Nakon buđenja iz narkoze, Džemko je ugleda svoju ćerku i najlbolji tim doktora koji su u tom trenutku za njega bili kao meleci koji su ga ponovo spustili na zemlju. Prvo što ih je pitao bilo je “Kako je Samira”…?
Vijerovali ili ne, bio je bez bolova i nakon deset sati su ga digli na noge što je u poređenju sa Korona virusom koji je prebolio, bilo za njega veliko iznenađenje. Tek tada je shvatio koliko je Covid 19 težak i opasan jer ga je najmanje 10 dana vezao za krevet plus bolovi i posljedice koje je ostavio za sobom. Ovo ujedno može biti i poruka onima koji imaju predrasude o Korona virusu da shvate opasnost i pridrzavaju se mijera koje medicina nalaže.
Za svo vrijeme u bolnici Samira je bila na drugom a Džemko na petom spratu ustanove a tek treći dan su imali priliku da se vide kada su doktori dozvolili njoj da uđe u intezivnu njegu gdje se Džemko oporavljao. Upravo tada, za njih je otvorena nova stranica života kojom će zajedno i u ljubavi koračati do Sudnjeg dana.
Adaptacija tijela na novi bubreg i bubrega na Džemkov organizam svo vrijeme ide pozitivnom linijom i nakon četiri mjeseca doktori su prezadovoljni a supružnici sretni i zdravi.
Oni su su dokaz da je ljubav uz Božiju pomoć pokretač svega dobrog u životu dvoje ljudi.
Da budu živi i zdravi i da zajedno prožive još 32 god braka i svaki budući mart i april da im abd donose samo radost u njihove živote.