PUN MJESEC IZNAD BOSNE
Autor: Ibro Suhopoljac Objavljeno: 09. Jul 2021. 17:07:49
Ovih dana, a Boga mi i mjeseci, na baklanskoj političkoj sceni ponovo dominira politika “punog mjeseca” i u njoj, okuraženi evropskom desnicom, povampireni recidivi YU neofašizma. Nikada veliki niti jaki da unište jedni druge a neprijatelji stoljećima, na različitim stranama, sa različitim gospodarima i vojskama… postaju jedno tijelo, jedna duša kada se treba uništiti Bosna?! Čudo je to. Njihovi pokušaji da unište Bosnu, nisu nikada bili ratni objavljeni vojnički pohodi, već ataci hijena, koje ubiju, pa sakriju što ubiju. Nema tu ni časti, ni vojnikovanja, ni junaštva. Samo zla potreba da ostanu živi u nebeskim mitovima, ili da dokažu sebi i drugima, da nisu tako endehazno govnavi, kako to Adolf Hitler jednom reče. Sva njihova bijeda ogleda se upravo u odnosu prema Bosni. Ni kvisko Olivera Mlakara ne bi im pomogao da odgovore na samo jedno obično pitanje: Gdje, na svojim putevima, izgubiše vjeru u Čovjeka? Bez ljubavi prema Čovjeku, ljubav prema Bogu je iluzorna! Zalud im sve akademije, titule, dostignuća… zalud im sve pisane knjige, bez Knjige. Njihovo veliko zlo objasniće najbolje historija. Kada se emocije smire i ratničke trube utihnu. Pomoći da se raskrinka jedan nečovjek, zaradi onih koji su među njima ostali ljudi, je sve što jedna duša može učiniti. Ostalo pripada Velikom Sudiji. Ako ste pomislili da ċu govoriti samo o Dodiku, prevarili ste se. Prvo “zbog vitalnog nacinalnog interesa” (!?) Dodik nikada ne bi prihvatio hrvatski kviz a uz to je porijeklom Bosanac, varijanta katolik konvertit u PKV pravoslavca. Da je to tačno pokazuje i činjenica što on godinama pokušava negirati svoje bosanstvo, a niko pametan ne negira ono što ne postoji. Jel’ tako?! Njegovo sirovo “agrarno” politikanstvo zasnovana na “utovaru mitova i istovaru laži”, šatorskim pijankama i rikanjem za mikrofonom, postalo je amulet srpskog nacionalnog folklora, zaštita srpstva od zla i zlica. Ali da ne pričamo više o Dodiku. On se politički svejedno ofucao i nakon prihvaćanja Vučkove horme, svoj nacionalizam “zauzdao” novom “linafo” frazom, “da ne mrzi Bošnjake, veċ samo voli svoj narod”. Ma hajde de! Vjerujemo mi njemu kao onom Dževadu s tamnim naočalima zvanom cement ili genocidnom “đeneralu” Mladiċu. Osim toga, Dodik je u trenutnoj ulozi nebeskog tijela u padanju, pa s toga i manje interesantan. Ali postoji jedan Dodikov virus zabilježen kod H polovine iz S-H nacionalne veze, koji ne prestaje biti aktuelno aktualan po europskoj Evropi, i koji isključivo napada Bosnu i Bošnjake, kao bijesna kuna. Zovu ga Dudek po uzoru na Dodik, mada mu takođe, iz BH perspektive, priliči i Cro Covid - 21. Do sada ste sigurno skontali da govorim o Zoranu Milanoviću, današnjem predsjedniku nezavisne države Hrvatske (ah, budi bok s njima, izvinite, Republike Hrvatske; odluta mi misao na endehaziju) i nekadašnjem socijaldemokratskom lideru Kukuriku koalicije, ustaško partizanskih korijena (dido mu bio kvalitetan ujo)! Dočekujući nedavno na Pantovčaku predsjednika Sjeverne Makedonije Stevu Pendarovskog, predsjednik RH Zoran Milanović je, ohrabrujući početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije sa EU, takođe naglasio da se uzda u Sloveniju, kao objektivnu i prijateljski nastrojenu zemlju. Hmm?! Da li je pritom mislio i na objektivno desnog Janšu, koji dobiva školske šamare od evropskih demokrata, nije baš jasno. U daljem razgovoru, a boreći se za pravo Makedonaca da svoj jezik nazovu kako žele, “veliki promicatelj micanja i prijatelj BiH”, profesionalni hrvatski – Hrvat – hrvatuka - hrvatinović - Hrvatina, Zoran Milanović je rekao, citiram: „Što bi bilo kada bi Hrvatska dovela u pitanje crnogorski jezik ili bošnjački jezik“. Opa bato! Tu smo dakle! Jeste da mi pričamo o Makedoncima i Bugarima, ali hajde da ja prvo pogazim Bošnjake! Jer, Makedonci su samo sagovornici, a prava meta Bošnjaci! To me podsjeti na priču u kojoj je neki istaknuti Titov partizan, jurišajući na Nijemce, spontano urlao: ”Udri Švabe, mater im hebem balijsku”! „Do jučer su bili bosanski Muslimani ili samo Muslimani”, nastavio je Milanović. “Mi smo to prihvatili, naprosto zato jer to prihvaćaš. Teško nekome možeš odreći pravo da se nekim imenom zove i da jezik zove tim imenom“, poručio je Milanović. „Tako je za mene bošnjački jezik najnormalnija stvar. Što bi bilo kada bismo ga osporavali. To je pogrešno i nemoralno“, dodao je hrvatski predsjednik. Hronologija hrvatskog zla ide ovako: Prvo UZP (koji je dokazan i osuđen u Hagu), onda napadi na BiH i pokušaju stvaranja trećeg entiteta (koji nisu urodili plodom), onda mirnodopska satanizacija Bošnjaka po Evropi i Svijetu (koja nije urodila plodom), i napokon negiranje bošnjačkog naroda i bosanskog jezika! E pa dosta je više gospon Dudek! Umijete li Vi išta slagati originalno, kao pravi hrvatski Minhauzen (Munchhausen)? Zar vas nije sram konstantno kopirati jednog bosanskog Srbina? Pa hajte molim Vas. Barem kopirajte Nijemca, pa onda muški zapjevajte “danke Deutschland”. Jedna ulizguša više ili manje, koga briga?! Ovako, Dodik - Milanović, Milanović - Dodik, četništvo - ustaštvo i obrnuto…Ko je tu ko?! Mi više ništa ne znamo. Sve isto u pet grama, kao jajca Marjanova. Bljak?! “Zadnjeg vremena pripisali su se glasovi, a i novine osobito susjedne trubile su pried cijelim svijetom, o budućoj sudbini Bosne i Bošnjaka. Neka naša bratija zahtijevaše nek se njima Bosna brez ikakva ugovora, I uprav u robstvo pripade; njeki htjedoše ju uprav proždrati, i s lica zemlje dignuti, te joj jean dio dadose Crnojgori, a jedan Srbiji, jedan Dalmaciji, a jedan Hrvatskoj, te tako Bosne ponosne i spomen u vieke utrnuti. Vaša peuzvišenosti! Sila može svašta učiniti, ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, da se tako od njih i njihove dične Kraljevine učini, te će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude! Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove “zemaljski”, i dopušta da se njeki zovu “Srbi” a njeki “Hrvati” umjesto da pravedno, i iskreno rekne zemlja Bosna, žitelji Bošnjaci, a njihov jezik bosanski”. “…Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati”. Analizirajući aktuelnu hrvatsku politiku, čak i površno, čovjek ostaje zaprepašten nad količinom ispoljene mržnje prema Bošnjacima, te istrajnosti sudionika u demoniziranju bosanske države i bošnjačkog naroda u Evropi. Ova mržnja prema svemu sto je bosansko, pa čak i prema bosanskim Hrvatima koji vole svoju domovinu BiH, otvara novo poglavlje u odnosima između dvije države i dva naroda, koji su se kroz historiju naslanjali mnogo puta jedan na drugi. Ako je Hrvatska željela da od bošnjačkog prijateljskog naroda stvori onaj koji je više ne vidi kao dosta, mislim da je u tome potpuno uspjela. Kada ih Tuđmanovska ustaška politika iz usta Milanovića i sličnih, poduči pogrešnim spoznajama na osnovu kojih će djelovati i donositi odluke, te odluke više neće biti njihove, već velikohrvatske! Postaće dobrovoljno instrument u rukama kameleonskih desničara poput Milanovića i inih, i neprijatelji svoje vlastite Domovine. A zar to nije tragedija? Hrvati su prvo odustali od Bošnjaštva, onda od bosanskog jezika a danas su na putu da odustanu od svoje, i naše, zajedničke domovine BiH! Ako se to zaista dogodi, oni moraju znati da Bošnjaci druge Domovine nemaju i da će se “boriti za svoja prava i svoju zemlju, dok jedan živ bude”, kako davno napisa pokojni fra Antun Knežević! A niko nikada nije pobjedio ljubav! Ona može izgubiti bitku, ali rat nikada! Evo nas Bošnjaka, živih dokaza poslije toliko bitaka i toliko stoljeća, spomenika ljubavi! Završiću riječima iz javnog pisma uglednog hrvatskog pisca i novinara Borisa Dežulovića, koje potpuno odgovaraju ovom vremenu i trenutku, a upućenih nedavno Zoranu Milanoviću:” Gonite se u krasnu Vruju, predsjedniče Republike Hrvatske, jadni i bijedni sitni mišu”! |