PUN MJESEC IZNAD BOSNE
Autor: Ibro Suhopoljac
Objavljeno: 09. Jul 2021. 17:07:49


Ovih dana, a Boga mi i mjeseci, na baklanskoj političkoj sceni ponovo dominira politika “punog mjeseca” i u njoj, okuraženi evropskom desnicom, povampireni recidivi YU neofašizma.

Kada bi Kviskoteka Olivera Mlakara još uvijek bila aktuelna, i kada bi on imao moć da okupi sve fašiste koje je Titov komunizam odhranio, napravio bi kviz stoljeća! U njemu bi učestvovali mnogi, ali najviše srbohrvati, koji su fašizmu dali novu “plemenitu” dimenziju. Sram je u njemu umro, ubice se dočekuju kao heroji, djeca uče i pjevaju o njima u školama…Potop poslije onog Velikog Potopa koji izvanredno ilustruje njihov odnos naspram Dobra i Zla. Savez između Boga i čovjeka je srušen u tom nakaradnom porivu. Duga pomirenja između neba i zemlje je pretvorena u spregu između sotone i njegovih sluga na zemlji – ljudi ubica!

Nikada veliki niti jaki da unište jedni druge a neprijatelji stoljećima, na različitim stranama, sa različitim gospodarima i vojskama… postaju jedno tijelo, jedna duša kada se treba uništiti Bosna?! Čudo je to. Njihovi pokušaji da unište Bosnu, nisu nikada bili ratni objavljeni vojnički pohodi, već ataci hijena, koje ubiju, pa sakriju što ubiju. Nema tu ni časti, ni vojnikovanja, ni junaštva. Samo zla potreba da ostanu živi u nebeskim mitovima, ili da dokažu sebi i drugima, da nisu tako endehazno govnavi, kako to Adolf Hitler jednom reče. Sva njihova bijeda ogleda se upravo u odnosu prema Bosni.

Ni kvisko Olivera Mlakara ne bi im pomogao da odgovore na samo jedno obično pitanje: Gdje, na svojim putevima, izgubiše vjeru u Čovjeka? Bez ljubavi prema Čovjeku, ljubav prema Bogu je iluzorna! Zalud im sve akademije, titule, dostignuća… zalud im sve pisane knjige, bez Knjige. Njihovo veliko zlo objasniće najbolje historija. Kada se emocije smire i ratničke trube utihnu. Pomoći da se raskrinka jedan nečovjek, zaradi onih koji su među njima ostali ljudi, je sve što jedna duša može učiniti. Ostalo pripada Velikom Sudiji.

Ako ste pomislili da ċu govoriti samo o Dodiku, prevarili ste se. Prvo “zbog vitalnog nacinalnog interesa” (!?) Dodik nikada ne bi prihvatio hrvatski kviz a uz to je porijeklom Bosanac, varijanta katolik konvertit u PKV pravoslavca. Da je to tačno pokazuje i činjenica što on godinama pokušava negirati svoje bosanstvo, a niko pametan ne negira ono što ne postoji. Jel’ tako?! Njegovo sirovo “agrarno” politikanstvo zasnovana na “utovaru mitova i istovaru laži”, šatorskim pijankama i rikanjem za mikrofonom, postalo je amulet srpskog nacionalnog folklora, zaštita srpstva od zla i zlica.

Tako se Dodik nedavno žestoko istovario u Banjaluci, onda neopran prošetao preko Drine i za to prostačenje natovario medalju, na lancu debelom k’o doratova kajasa. A dobio ju je, znate od koga!? Od VKV servskog četnika, brašo moj, što bi pokojni Balašević kazao. Onog napucanih usta koji bi do juče “ubio sto muslimana za jednog Srbina”, a danas, iz dobrosusjedskih odnosa, samo… hiljadu!

Ali da ne pričamo više o Dodiku. On se politički svejedno ofucao i nakon prihvaćanja Vučkove horme, svoj nacionalizam “zauzdao” novom “linafo” frazom, “da ne mrzi Bošnjake, veċ samo voli svoj narod”. Ma hajde de! Vjerujemo mi njemu kao onom Dževadu s tamnim naočalima zvanom cement ili genocidnom “đeneralu” Mladiċu. Osim toga, Dodik je u trenutnoj ulozi nebeskog tijela u padanju, pa s toga i manje interesantan.

Cro Covid – 21

Ali postoji jedan Dodikov virus zabilježen kod H polovine iz S-H nacionalne veze, koji ne prestaje biti aktuelno aktualan po europskoj Evropi, i koji isključivo napada Bosnu i Bošnjake, kao bijesna kuna. Zovu ga Dudek po uzoru na Dodik, mada mu takođe, iz BH perspektive, priliči i Cro Covid - 21. Do sada ste sigurno skontali da govorim o Zoranu Milanoviću, današnjem predsjedniku nezavisne države Hrvatske (ah, budi bok s njima, izvinite, Republike Hrvatske; odluta mi misao na endehaziju) i nekadašnjem socijaldemokratskom lideru Kukuriku koalicije, ustaško partizanskih korijena (dido mu bio kvalitetan ujo)!

Sve češće korišten kao kvisko hrvatske naci - onalne politike, Milanović, u promicanju micanja ka djedovim ustaškim korijenima, sa konstantnom verbalnom desnom erekcijom uporno traži partnere po Europi, satanizirajući Bošnjake kao niko do sada. Bogu hvala da mu to ne polazi za rukom, a prema reagovanju službene Evrope gosp. Milanović bi se prije mogao “partnerisati” s kravom, nego li sa evrospkim demokratama, po uzoru na Davora Grgića - Hrvata iz Slavonije, koji je nedavno oženio junicu biserku. Šala nije, a dezinformacija nikako! Evropa je to i hrvatska kultura, dijagnoza Miroslav Krleža.

Pantovčak, Stevo i Bugari

Dočekujući nedavno na Pantovčaku predsjednika Sjeverne Makedonije Stevu Pendarovskog, predsjednik RH Zoran Milanović je, ohrabrujući početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije sa EU, takođe naglasio da se uzda u Sloveniju, kao objektivnu i prijateljski nastrojenu zemlju. Hmm?! Da li je pritom mislio i na objektivno desnog Janšu, koji dobiva školske šamare od evropskih demokrata, nije baš jasno.

U daljem razgovoru, a boreći se za pravo Makedonaca da svoj jezik nazovu kako žele, “veliki promicatelj micanja i prijatelj BiH”, profesionalni hrvatski – Hrvat – hrvatuka - hrvatinović - Hrvatina, Zoran Milanović je rekao, citiram: „Što bi bilo kada bi Hrvatska dovela u pitanje crnogorski jezik ili bošnjački jezik“.
Opa bato! Tu smo dakle! Jeste da mi pričamo o Makedoncima i Bugarima, ali hajde da ja prvo pogazim Bošnjake! Jer, Makedonci su samo sagovornici, a prava meta Bošnjaci! To me podsjeti na priču u kojoj je neki istaknuti Titov partizan, jurišajući na Nijemce, spontano urlao: ”Udri Švabe, mater im hebem balijsku”!

„Do jučer su bili bosanski Muslimani ili samo Muslimani”, nastavio je Milanović. “Mi smo to prihvatili, naprosto zato jer to prihvaćaš. Teško nekome možeš odreći pravo da se nekim imenom zove i da jezik zove tim imenom“, poručio je Milanović.

„Tako je za mene bošnjački jezik najnormalnija stvar. Što bi bilo kada bismo ga osporavali. To je pogrešno i nemoralno“, dodao je hrvatski predsjednik.

Ups?! Ovi zadnji kontraverzni Milanovićevi navodi, koji u dvije rečenice negiraju sami sebe, jedino bi mogao razriješiti “hrkljuš”. Prvo samovoljno preimenuje bosanski jezik u bošnjački i porekne pravo Bošnjacima da ga imenuju kako žele (!?), a onda odmah nakon toga kaže kako nikome ne treba poreći pravo da imenuje svoj jezik kako želi, jer to je pogrešno i nemoralno?! Hej narode, ko je upalio mrak? “Dudek, kaj to povedaš, sunčece ti bedasto presvetlo”?!

Kukurikan u bostanu

Hronologija hrvatskog zla ide ovako: Prvo UZP (koji je dokazan i osuđen u Hagu), onda napadi na BiH i pokušaju stvaranja trećeg entiteta (koji nisu urodili plodom), onda mirnodopska satanizacija Bošnjaka po Evropi i Svijetu (koja nije urodila plodom), i napokon negiranje bošnjačkog naroda i bosanskog jezika! E pa dosta je više gospon Dudek! Umijete li Vi išta slagati originalno, kao pravi hrvatski Minhauzen (Munchhausen)? Zar vas nije sram konstantno kopirati jednog bosanskog Srbina? Pa hajte molim Vas. Barem kopirajte Nijemca, pa onda muški zapjevajte “danke Deutschland”. Jedna ulizguša više ili manje, koga briga?! Ovako, Dodik - Milanović, Milanović - Dodik, četništvo - ustaštvo i obrnuto…Ko je tu ko?! Mi više ništa ne znamo. Sve isto u pet grama, kao jajca Marjanova. Bljak?!

Foto: FB
Da bosanski jezik ne postoji pričali bi Vi mimikom, plaho poštovani socijaldemokratski kukurikane i gospodine ustašo. Mlatarali bi Vi nogama i rukama kao strašilo u bostanu, da ispričate svoje Minhauzenijade. Jer, ako ćemo zapravo, Vi pričate varijantu bosanskog jezika, sa ponekim “tijekom i zrakomlatom”, ali mi vama ipak ne branimo da ga nazivate hrvatski”! Da ovo nije proizvoljnost pokazuje i pismo dolje, napisano davne 1885. godine od strane bosanskog franjevca fra Antuna Kneževića, a upućeno Benjaminu Kalaju:

“Zadnjeg vremena pripisali su se glasovi, a i novine osobito susjedne trubile su pried cijelim svijetom, o budućoj sudbini Bosne i Bošnjaka. Neka naša bratija zahtijevaše nek se njima Bosna brez ikakva ugovora, I uprav u robstvo pripade; njeki htjedoše ju uprav proždrati, i s lica zemlje dignuti, te joj jean dio dadose Crnojgori, a jedan Srbiji, jedan Dalmaciji, a jedan Hrvatskoj, te tako Bosne ponosne i spomen u vieke utrnuti.

Vaša peuzvišenosti! Sila može svašta učiniti, ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, da se tako od njih i njihove dične Kraljevine učini, te će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude! Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove “zemaljski”, i dopušta da se njeki zovu “Srbi” a njeki “Hrvati” umjesto da pravedno, i iskreno rekne zemlja Bosna, žitelji Bošnjaci, a njihov jezik bosanski”.

“…Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati”.


Analizirajući aktuelnu hrvatsku politiku, čak i površno, čovjek ostaje zaprepašten nad količinom ispoljene mržnje prema Bošnjacima, te istrajnosti sudionika u demoniziranju bosanske države i bošnjačkog naroda u Evropi. Ova mržnja prema svemu sto je bosansko, pa čak i prema bosanskim Hrvatima koji vole svoju domovinu BiH, otvara novo poglavlje u odnosima između dvije države i dva naroda, koji su se kroz historiju naslanjali mnogo puta jedan na drugi. Ako je Hrvatska željela da od bošnjačkog prijateljskog naroda stvori onaj koji je više ne vidi kao dosta, mislim da je u tome potpuno uspjela.

Umjetnost laganja

Pitanje istine i laži u politici staro je koliko i sama politička filozofija. Neki filozofi, poput Platona, objašnjavali su laž kao političku dopuštenost. Istinoljubivost nije nikada bila njena odlika niti vrlina (Arendt). Medutim, očigledna laž izgovorena radi održavanja vlasti ili nanošenja štete drugom, moralno ne otvara nikakva ozbiljna pitanja, te se kao takva lahko prepoznaje i odbacuje. Upravo takvim lažima se služi hrvatska vanjska politika u djelovanju protiv BiH i Bošnjaka, i s toga doživljava poniženja Evropom izuzev malog broja desničara iz Austrije, Holadnije i Mađarske. Po karakteru duplo štetna, jer ruši samopoštovanje Hrvata kao i poštovanje Bošnjaka, ona, na žalost, pervertira svaku pozitivnu inicijativu između dvije, do juče, bliske i prijateljske zemlje. Što je i gore, podla velikohrvatska politika direktno oduzima mogućnost slobodnog moralnog odlučivanja bosanskim Hrvatima, kao najvećim žrtvama te iste politike.

Kada ih Tuđmanovska ustaška politika iz usta Milanovića i sličnih, poduči pogrešnim spoznajama na osnovu kojih će djelovati i donositi odluke, te odluke više neće biti njihove, već velikohrvatske! Postaće dobrovoljno instrument u rukama kameleonskih desničara poput Milanovića i inih, i neprijatelji svoje vlastite Domovine. A zar to nije tragedija? Hrvati su prvo odustali od Bošnjaštva, onda od bosanskog jezika a danas su na putu da odustanu od svoje, i naše, zajedničke domovine BiH!

Ako se to zaista dogodi, oni moraju znati da Bošnjaci druge Domovine nemaju i da će se “boriti za svoja prava i svoju zemlju, dok jedan živ bude”, kako davno napisa pokojni fra Antun Knežević! A niko nikada nije pobjedio ljubav! Ona može izgubiti bitku, ali rat nikada! Evo nas Bošnjaka, živih dokaza poslije toliko bitaka i toliko stoljeća, spomenika ljubavi!

Završiću riječima iz javnog pisma uglednog hrvatskog pisca i novinara Borisa Dežulovića, koje potpuno odgovaraju ovom vremenu i trenutku, a upućenih nedavno Zoranu Milanoviću:” Gonite se u krasnu Vruju, predsjedniče Republike Hrvatske, jadni i bijedni sitni mišu”!