Autor: Rašit Marković: Šteta po grad Plav se mjeri u milionskim iznosima, jer koncesionari ne upošljavaju nijednog našeg radnika i odvoze oblovinu direktno van grada. Samo da smo bili upošljeni na uslugama u šumama i rezanju radi se o milionima. Zatim razlike u cijeni, jer je cijena za one koji uspiju da dobiju građu od naših 50 eura, a za njega 17 eura za elitna stable. Znači diskriminacija prve vrste prema gradu Plavu u koncesionoj politici u šumarstvu. Bila je diskriminacija i za rijeke, ali smo nezapamćenom slogom naroda otjerali tzv. investitore i oslobodili naše rijeke od suludih projekata.

Diskriminacija prema gradu Plavu kreće donošenjem odluke za proglašenjem granica Nacionalnog parka “Prokletije” (NP) i ostavljanjem oko 70 posto tehničkih šuma u granicama istog. Potom oduzimanjem tri pitke rijeke u “AZBESTNE” cijevi za dvije MhE i devastacijom prostora. U tom istom NP djelovanjem tzv. investitora MhW, jer nisu oni investitori nego narod Crne Gore. Nametnutom odlukom Parlamenta CG iz 2015. i izmjenom Zakona o energetici, članova 23 i 24, i stvaranje povlaštenih proizvođača el. energije. To su one stavke OIE 1 i 2,2; direktno sa računa građana, a 1 aktivizmom čuvara NAŠIH bisera prebacuju na budžet. Ustav ne prepoznaje povlaštene, ta odluka je u koliziji sa osam članova ustava. Znači, rušimo osam članova ustava, zarad čega(?) ako ubijamo rijeke. Ako se radovi ne mogu nikako sprovesti u NP teškom mehanizacijom, a građani ne mogu (ne smiju) uzeti jedan izvor za potrebe stanovništva.
O šumi u NP to je već posebna priča. Ni pritku ne smiju uzeti iznad svojih kuća, odakle su se vjekovima snadbijevali ogrijevom i građom. Tu nastaju muke stanovništva jer i privatne šume ostaju u granicama NP i potpadaju pod isti zakon. Ali po primjeru MhE i pokušaju da šumu (izvale) nose koncesionari sa strane, nameće se logično pitanje, da li se mi UOPŠTE pitamo na svoje i da li smo mi uopšte dio iste države?!

Proglašenjem NP u ovakvim granicama koncesionari koji su prije odluke ponijeli dobar dio građe iz NP nastavljaju pohod na šume koje su ostale van NP a naši pogoni se zatvaraju, pilana, ŠIK ili DIP Bor se zatvara i prodaje! Tu ostajemo bez 500 radnih mjesta u šumarstvu direktno.
Zatvaraju se i ostale privatne brente, gateri i nastaje kolaps u samoodrživom sektoru koji je mogao da radi u nedogled i da se razvija neograničeno u fabrikatima. Favorizacijom koncesionara sa strane mi ostajemo na oko 10 prijavljenih radnika u tom sektoru od projektovanih 500.


Septembra prošle godine stajemo na put koncesionarima po saznanju šta se radi u šumama na potezu Čakor - Vaganica i Šip – Ječmište, i otkrivamo kriminalne radnje na koje nas je upozorio i upoznao sa istim sada zviždač godine Ganija Jasavić, kojega Šumska uprava Pljevlja smjenjuje sa mjesta direktora na kojem je bio oko tri godine. Sve to zato što u Šumskoj upravi Pljevlja nije htio da potpiše krivično djelo i sravnjenje za 8000 kubika koje je htio koncesionar sa povezanim licima da odnese, OPET iz naših šuma. Pojavljuju se izvođački projekti, nepotpisani i neopečaćeni, pa potpisani i neopečaćeni pod istim brojem djelovodnika, bez i sa spornim odjeljenjem 9 (kao na trafici). Pred stroge zakonske procedure donošenja odluke Vlade CG o izvođačkim projektima, nosile su se od 2008. godine hiljade kubika oblovine po želji mjeri koncesionera, šta su bile njegove obaveze. Sva prilika da što više ponese, lokalna samouprava dobija cirka 80 000 eura po godini za koncesije ili 70 posto od iznosa koncesije, po modelu Šip 17 eura kubik elitne građe a ulazi na izvale i sanitar i mješovitu šumu, a sječe elitne četinare (cijene do 60 eura).

Nije teško pretpostaviti kolika je šteta po budžet, prvo opštine pa i države. Nego to se ne vidi. To je tamo u onu zabit i narod pojma nema, a ni sama lokalna samouprava, šta se to dešava u našim šumama.
Zustavljamo dalja djelovanja dva koncesionara “Boj komerc” iz Andrijevice u Vaganicu i “Pelengić trade” iz Bijelog Polja na Šipu. “Boj komerc” je dio koncesije odnio a dio je ostao a sve posječeno, dok “Pelengić trade” ostaje u šumi kao svjedok bahatosti povezanih lica i diskriminatorskog odnosa koncesione politike prema plavskom narodu uopšte (neselektivnom).

(Foto: adria.travel/national-park-prokletije)

Na čelu protesta je NVO “Drvoprerađivači” Plav, ali se vodi proces pred Osnovnim sudom u Plavu protiv 17 lica kao građana, i uporno se taibilati u presudi i da se pomene NVO "Drvoprerađivači" Plav.
Interesantan podatak (za Ginisa) je što smo mi pomenutog dana bili na sasvim drugoj lokaciji u blokadi sa sasvim drugim koncesionarom, a da su oko 100 građana blokirali radove Pelengiću koji je dobio spor sa sudom, ali sa nama nije niti će ikad.

Šteta po grad Plav se mjeri u milionskim iznosima, jer koncesionari ne upošljavaju nijednog našeg radnika i odvoze oblovinu direktno van grada. Samo da smo bili upošljeni na uslugama u šumama i rezanju radi se o milionima. Zatim razlike u cijeni, jer je cijena za one koji uspiju da dobiju građu od naših 50 eura, a za njega 17 eura za elitna stable. Znači diskriminacija prve vrste prema gradu Plavu u koncesionoj politici u šumarstvu. Bila je diskriminacija i za rijeke, ali smo nezapamćenom slogom naroda otjerali tzv. investitore i oslobodili naše rijeke od suludih projekata.

Oslobodićemo i šume, i platiti sve što treba-, naravno i više od koncesionara sa strane, da završimo jednom zauvijek priču da NAŠE NIJE NAŠE, a dokazujemo i to da I MI IMAMO DJECU, i da je bilo dosta diskriminacije, jer druga se riječ ne može upotrijebiti za odnos prema gradu Plavu i narodu ovog kraja.