VELIJA MURIĆ: Pitam vas i po vama, ko su onda prije 1993. godine bili Sandžaklije, valjda ne „neopredijeljeni“, nacionalni „muslimani“, možda „Turci“ ili svi oni kojima su drugi imena davali? Zato, gospodine, pardon - druže Jahiću, ljubazno vas molim, dalje od negiranja sandžačkog bošnjaštva, jer po svemu sudeći to nije nauka, kako želite predstaviti već loš naum, naručeni posao ili čak šta više svojevrsno „naučno“ izdajstvo.

Prof. dr Dževadu Jahiću,
Gospodine, ili bolje kazano druže Jahiću, vašim tekstom „Bošnjaci su Bosanci, oni koji su iz Bosne“, objavljenim na portalu BH Magazin, natjeran da vam ukažem na neutemeljenom ili možda naručenom stavu o bosanstvu ili pak bošnjaštvu, ili konkretno očiglednom pokušaju da Bošnjake Sandžaka lišite nacionalnog imena, ukazaću vam na pravi smjer nekog novog vašeg „naučnog“ razmišljanja o sebi i o drugima.

Zbunjen pred vašim akademskim zvanjem, iskustvenim godinama života i onoga što zborite o nacionalnom pojmu bosanstva i bošnjaštva, bilo da je riječ o bosanskim, sandžačkim, kosovskim, makedonskim ili pak Bošnjacima ma gdje da se oni nalazili, zbog vašeg okoštalog stava, skoro da je teško početi ili voditi kakvu polemiku. Žalim što niste u saznanju da sandžačko bošnjaštvo datira mnogo ranije od vremena vašeg poimanja o njemu. Slijedom logike vašeg rezonovanja o tome, da „Bošnjak“ i „Bosanac“ su sinonimi sa istovjetnim značenjem prema kome Bošnjakom smatrate samo muslimane Bosance, dok muslimane tj. nacionalne Bošnjake sa prostora regije Sandžak, negirajući im nacionalno bošnjaštvo, nerazumno ostavljate bezimenim narodom. Zbog toga, nameće se razložno pitanje: šta je u svemu tome vaš cilj? Naizgled, skoro da ga nije moguće odgonetnuti, ali bez svake sumnje, da se zaključiti - riječ je o sračunato – brutalnom iskrivljivanju istine, ili o kakvom ruganju istini, valjda računajući da u Sandžaku nema ingtelektualne svijesti koja bi vam mogla parirati, te stoga da će ono što ste izrekli za vas ili „poslodavca“ biti jaka osnova osporavanja sandžačkog naroda.

Slažem se, jest da u državi Bosni postoji i rijeka Bosna, ali niti je ta rijeka dobila ime po Bosni, niti je Bosna dobila ime po rijeci Bosni, jer u istoriografiji a još manje u lingvistici, za to nema provjerljivih i jasno utemeljenih podataka. Isto tako, osim paušalnih elaboracija, u prilog iznijetom „naučnom“ stavu, ispostavlja se da ni vi ne nudite podatke naučnog nivoa. U tom smislu, dio imenice „bos“, kojom recimo počinje ime „Bosfor“, „Bosna“, „Bošnjak“, Bosanac“ (tursko značenje „boš“ – prazan, „bos“ – neobuven) ne može se eksplicite ili kakvim slučajnim izborom uzeti osnovom za naziv „Bosne“ ili pak za nacionalno ime naroda „Bošnjak“, kako to vi neopravdano nastojite predstaviti. Čak šta više, vi isturate tako drsku tezu – uz to nazivajući je naučnom, pa pojam nacionalni „Bošnjak“, kao određenje sandžačkih nacionalnih muslimana, detektujete tek od 1993. g., pritom valjda svjesno propuštajući, da onako uzgred, tom narodu makar za vaše „naučne“ potrebe, „date“ kakvo nacionalno ime. U pokušaju da vas konačno razuvjerim, podsjetiću vas na srednjovjekovne arhivske dubrovačke izvore ili na Njegoševo pismo upućeno skadarskom paši Skopljaku, u kojima se nevezano za državu ili određenu teritoriju pominju nacionalni pojmovi „Bošnjak“, sa percepcijom upravo na Bošnjake Crne Gore, Albanije i Sandžaka, koji se i tada tako nazivaju.

Zanemarili ste također da vrijeme trajanja ljudskog roda, vrijeme nastanka država i nacija, nisu jedno te isto. Ali vratimo se na skoro petovjekovno trajanje Otomanske imperije, koja je zahvatala prostore današnje Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Razumljivo, u dugom trajanju na tom prostoru događala su se migraciona kretanja ljudi, formiranja administrativnih regija koje su nazivane sandžakatima, i nacionalno - identitetska osvješćenja mnogih naroda. Sa stvaranjem država, svi oni koji su naseljavali prostor Bosne, bilo da su nacionalni Hrvati, Srbi ili pak Bošnjaci, nazivani su Bosancima. A što se tiče sandžačkih Bošnjaka, koji su viševjekovno bili u sastavu iste imperije, oni ranije nisu imali drugo nacionalno ime osim Bošnjak. To ime nisu dobili ni po rijeci Bosni niti po državi Bosni, već su Bošnjaci (pojam znatno širi i stariji od imena države Bosne) kao i svi drugi sa tadašnjih prostora kojima je islam vjerska, identitetska i kulturološka osnova to nacionalno ime posjedovali.

U kontekstu negiranja nacionalnog bošnjaštva sandžačkim muslimanima, vi nepozvano isturate tezu da „Sandžaklija“ i „Bosanac“ u teoriji i praksi nemaju jednako značenje, što je donekle tačno, jer Bosanac je čovjek koji živi u Bosni i Hercegovini, dočim Sandžaklija je čovjek koji živi u Sandžaku, što su u osnovi samo teritorijalne ali ne i nacionalne odrednice. No, kada je riječ o nacionalnim odrednicama „Bošnjak“, Bošnjak može biti u Sandžaku, u Hrvatskoj, Srbiji, na Kosovu, u bošnjačkoj mahali u Skoplju ili u Mitrovici, što ujedno ne znači da su oni etnogenetski Bosanci, ali svakako jesu muslimani. Isto tako, kada je riječ o hrišćanskim Bosancima, rimokatolicima ili pravoslavcima, dakle Hrvatima, Srbima i Crnogorcima, bilo da su domicilni ili porijeklom, oni neće praviti problem sa pojmom „Bosanac“, jer su svi oni Bosanci, ali će i te kako držati do svog nacionalnog određenja koje se najčešće usko vezuje i za vjersku pripadnost. No, kada je riječ o bosansko-sandžačkim muslimanima, oni vjekovno imaju nacionalno ime Bošnjak, što se ne može i ne smije vezivati samo za državne okvire, za naziv Bosna i naziv rijeke Bosne. Ove tvrdnje nalaze uporište u samom nacionalnom kodu i osjećanju koje opredjeljuje svakog pojedinca, sa pravom da sam sebe nacionalno nazove onako kako je u dugom trajanju svoga postojanja naslijedio, navikao i uprkos brojnim osporavanjima, izjašnjavao se.

Gospodine, pardon - druže Jahiću, kod vašeg stava da sandžački muslimani, nacionalnim imenom „Bošnjak“ nastoje da svojataju ili pak oduzmu nešto tuđe, očigledno ste negirali sami sebe. Vaše Goražde u vjekovima iza nas, nije ništa drugo osim ono što je u nacionalnom smislu sandžački Bošnjak, pa stoga, koliko god se upinjali da negirate ili osporavate sandžačkom muslimanu nacionalno ime Bošnjak, ipak svojim tvrdnjama ste im „naučno“ dužni pojasniti: koji je to stepen neobaviještenosti ili pak amneziranog pamćenja, kada iznosite tezu da do 1993. g. sandžačkog bošnjaštva nije postojalo i da je to vama znani „eksperiment“. Ali, kako se istina ne da sakriti, a posebno vaša „naučna“, citiram vas: „mi Sandžaklije nemamo razloga više podržavati taj falsifikat“ – što će reći, da ste, gospodine, pardon - druže Jahiću, i vi Sandžaklija, jer bez svake sumnje, niste Hrvat ili Srbin, već upravo Bošnjak. Prema tome, uz još jedan vaš citat: „Dakle, nemamo više razloga da sami sebe lažemo“, zaključit ću – ko sad ovdje koga „zavarava“, vi javnost ili Sandžaklije Bošnjaci sami sebe? Podsjećam vas, koji su jednako kao i bosanski Bošnjaci, oduvijek branili ne samo Sandžak i Bosnu, što najbolje pamti onaj Zmaj od Bosne koji je sa Bosancima i Sandžaklijama tada nesebično došao do Kačanika nadomak Skoplja, tada ne licitirajući sa kakvim bosanstvom ili bošnjaštvom, ili pak odbrana tokom zadnjeg rata vođenog na tlu Bosne i Hercegovine. Pitam vas i po vama, ko su onda prije 1993. godine bili Sandžaklije, valjda ne „neopredijeljeni“, nacionalni „muslimani“, možda „Turci“ ili svi oni kojima su drugi imena davali? Zato, gospodine, pardon - druže Jahiću, ljubazno vas molim, dalje od negiranja sandžačkog bošnjaštva, jer po svemu sudeći to nije nauka, kako želite predstaviti već loš naum, naručeni posao ili čak šta više svojevrsno „naučno“ izdajstvo.