NACIJA = DRŽAVA ILI DRŽAVA = NACIJA; TO BE OR NOT TO BE
Autor: B.net
Objavljeno: 03. May 2021. 18:05:59
Autor: Adnan Džonlić
Istupanja kontraverznog Tymothy Less izazvalo je žestok udar na bošnjačko biće, pogodilo ga i u srce i u dušu pa spavat danima ne može, dok je dušmanska strana likovala i zadovoljna snove snila.
Ja bih se ovdje fokusirao na njegove tvrdnje da nacije treba da zaokruže svoje teritorije. On nas vraća u burni 19-vijek i nastajanje nacija i država, gdje su se narodi, plemana i druge ljudske zajednice grupisale na osnovu pripadnosti toj istoj grupi, to jest, jeziku, običajima, tradiciji, kulturi i vjeri formirajuci jednu naciju koja je tako dobila moć i silu da proglasi svoju teritoriju i imenuje svoga suverena, monarha u monarhijama ili instituciju nacionalnog parlamenta u republikama.
Istog momenta kod tih novoformiranih nacije rodila se želja i jedan prirodni instikt da vlada nad slabijim nacijima, to jest da teroriše i ugrožva drugog suverena i njegovu naciju. Razlozi su uvijek bili isti, a to je da naša nacija na teritoriji drugog suverena ugrožena po pitanju bilo jezika, vjere, kulture, tradicije, itd. Jedan od atributa koji je opisivao naciju bio je uvijek povod za brutalnnu agresiju jačeg naspram slabijeg. Tako je Europa ušla u krvave ratove. Nacizam je bujao i vodio direktno u fašizam. Njemačka i Rusija kao najmoćnije nacije počeli su da se šire i terorišu druge nacije i jedan za drugim suvereni su kapitulirali i predavali svoje teritorije i pripadajuće nacije.
Prva je kapitulirala Austrija, bukvalno rečeno, govore njemački to pripada Rajhu, zatim Češka, jer tamo žive sudetski Njemci pa kasnije i čitava Europa. Iste principe i metode primjenio je i Stalji prema baltičkom i azijskim zemljama. Ako je samo jedan pripadnik ruske nacije živio na toj teritoriji ista je bila pripojena Rusiji. Za razliku od Staljina atributa koji su opisivali naciju, (pripadnost narodu, vjeri, kulturi, tradiciji, običajima i jeziku) Hitler je bio još rigorozniji pa je dodao i plave oči i gene. Sve u svemu ovakva definicija nacije odnijela je 50-miliona života u Prvom i Drugom svijetskom ratu.
Pred sami završetak Drugog svijetskog rata umni ljudi, vrhunski pravnici, filozofi i socijolozi su uvidjeli da je i definicija nacije jedan od uzroka ovog krvavog razdoblja.
Formirali su UN (Ujedinjene Nacije), a ukinuli Ligu Naroda. Shvatilo se da je kugla zemaljska data suverenima na upravljanje a ne narodima kojih ima preko 2000. Tvrdnju NACIJA = DRŽAVA zamjenila je tvrdnja, aksiom DRŽAVA = NACIJA, stvorena je Moderna nacija. Time se dalo dao znaja da je nacija postala internacionalno pravni subjekat, i što je još važnije da svako nacija ima granicu. Definisani su novi atributi za nacije; potpisivanjem Povelje UN, potpisivanjem svih 15-16 konvencija o ljudskim pravima i dizanje nacinalne zastave ispred zgrade UN. Suvereni su polozili svoje tapije u UN i postali dio ekskluzivnog društva suverena, i svaki je defoltom dobio pripadajucu naciju. Atributi nacije kao što su pripadnost narodu, vjeri kulturi, trdiciji, jeziku postali pravno irelevantni. Od tad pa do danas, zahvaljujući ovim principima Europa ne ratuje.
E sad da se vratimo na Tymothy Less teoriji. Iz gore navedenog vidi se da je njegov pristup naciji fašističko-socijalno-komunistički, da ne prizna ili ne želi da razumije Modernu Naciju. On dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva jedine višenacionalne države u Europi, gdje Škoti, Velšani imaju pravo da formiraju svoje države, pa možda zbog toga ima ovako pogrešan i opasan pristup. Takođe još uvijek na Balkanu političke elite tumače i izučavaju naciju po soc-komunističkom (istočnom-staljinističkom) pristupu, pa tako od srpskih političara (Dačić) možemo čuti umjesto UN, U-Narodi. Za nih je nosilac suvereniteta narod a ne institucije koje pripadaju suverenu, pripadnost UN i Internacionalno pravo. Oni još uvijek u svakoj prilici koriste riječ država umjesto nacija. Još uvijek upotrebljavaju slogan međunarodno pravo umjesto internacionalno pravo. Umjesto da se afirmiše nacija i time daju do znanja da su države=nacije, na Balkanu se afirmiše nacija=država. Ovo je jako opasna definicija nacije koja pogoduje naconalistima i koja može lako dovesti do nacizma i fašizma, što se već desilo ‘90-tih.
Gospodinu Tymorhy treba se suprostaviti teorijima Moderne Nacije na kojoj počiva internacionalni poredak i moderna Europa.
Takođe ovdje se mora spomenuti veza između suverena (zakonodavca) i nacije. Imati suverenitet, integritet i cjelovitost znači da postoji i suveren (zakonodavac) kao i njemu pripadajuća nacija. U monarhijama suveren je kralj, kraljica, sultan, monarh, (ljudsko živo biće), dok je u republikama (imaginaran-ne živo biće) to je institucija nacionalnog parlamenta. Zbog toga se u republikama mora imenovati predstavnik (prezident) suverena. On predstavlja suverena u živom obliku, i ima ograničene ovlasti, to jest ne može donositi nikakve odluke osim u iznimnim situacijama.
Suveren se nalazi u exluzivnom društvu suverena kojih danas ima 196. Za njih ne važe nacionalni zakoni, to jest oni nisu pravna lica u nacionalnom smislu već za njih važe isključivo internacionalni zakoni. Suveren nije vlasnik, on raspolaže i upravljaja njemu pripadajuće teritoriji i njihov suverenitet je iznad grunta. Samo suveren sa suverenom može razmjeniti, pokloniti ili prodati teritoriju. Suveren svoju teritoriju daje pod koncesiju, i on može poništiti svaki grunt. Reći državna inovina je zbunjujuće, ustvari išta ne postoji. Postoji imovina pravnih lica, i ako suveren treba da uknjiži sebe u grunt on mora prvo da formira pravno lice, jer kako smo rekli, za njega ne važe nacionalni zakoni.
I na kraju suveren može biti jedan i samo jedan, suverenitet je neupitan i tu nema kompromisa. Suveren gubi svoj suverenitet kapitulacijim.
Sve ovo navedeno treba da zna bošnjačka politička elita kako bi mogla dati argumentovan odgovor na napade na suverenu, suverenitet, integritet, cjelovitost i institucije Bosne i Hercegovine.
Autor: Adnan Džonlić
London
 |
Istupanja kontraverznog Tymothy Less izazvalo je žestok udar na bošnjačko biće, pogodilo ga i u srce i u dušu pa spavat danima ne može, dok je dušmanska strana likovala i zadovoljna snove snila.
Ja bih se ovdje fokusirao na njegove tvrdnje da nacije treba da zaokruže svoje teritorije. On nas vraća u burni 19-vijek i nastajanje nacija i država, gdje su se narodi, plemana i druge ljudske zajednice grupisale na osnovu pripadnosti toj istoj grupi, to jest, jeziku, običajima, tradiciji, kulturi i vjeri formirajuci jednu naciju koja je tako dobila moć i silu da proglasi svoju teritoriju i imenuje svoga suverena, monarha u monarhijama ili instituciju nacionalnog parlamenta u republikama.
Istog momenta kod tih novoformiranih nacije rodila se želja i jedan prirodni instikt da vlada nad slabijim nacijima, to jest da teroriše i ugrožva drugog suverena i njegovu naciju. Razlozi su uvijek bili isti, a to je da naša nacija na teritoriji drugog suverena ugrožena po pitanju bilo jezika, vjere, kulture, tradicije, itd. Jedan od atributa koji je opisivao naciju bio je uvijek povod za brutalnnu agresiju jačeg naspram slabijeg. Tako je Europa ušla u krvave ratove. Nacizam je bujao i vodio direktno u fašizam. Njemačka i Rusija kao najmoćnije nacije počeli su da se šire i terorišu druge nacije i jedan za drugim suvereni su kapitulirali i predavali svoje teritorije i pripadajuće nacije.
Prva je kapitulirala Austrija, bukvalno rečeno, govore njemački to pripada Rajhu, zatim Češka, jer tamo žive sudetski Njemci pa kasnije i čitava Europa. Iste principe i metode primjenio je i Stalji prema baltičkom i azijskim zemljama. Ako je samo jedan pripadnik ruske nacije živio na toj teritoriji ista je bila pripojena Rusiji. Za razliku od Staljina atributa koji su opisivali naciju, (pripadnost narodu, vjeri, kulturi, tradiciji, običajima i jeziku) Hitler je bio još rigorozniji pa je dodao i plave oči i gene. Sve u svemu ovakva definicija nacije odnijela je 50-miliona života u Prvom i Drugom svijetskom ratu.
Pred sami završetak Drugog svijetskog rata umni ljudi, vrhunski pravnici, filozofi i socijolozi su uvidjeli da je i definicija nacije jedan od uzroka ovog krvavog razdoblja.
Formirali su UN (Ujedinjene Nacije), a ukinuli Ligu Naroda. Shvatilo se da je kugla zemaljska data suverenima na upravljanje a ne narodima kojih ima preko 2000. Tvrdnju NACIJA = DRŽAVA zamjenila je tvrdnja, aksiom DRŽAVA = NACIJA, stvorena je Moderna nacija. Time se dalo dao znaja da je nacija postala internacionalno pravni subjekat, i što je još važnije da svako nacija ima granicu. Definisani su novi atributi za nacije; potpisivanjem Povelje UN, potpisivanjem svih 15-16 konvencija o ljudskim pravima i dizanje nacinalne zastave ispred zgrade UN. Suvereni su polozili svoje tapije u UN i postali dio ekskluzivnog društva suverena, i svaki je defoltom dobio pripadajucu naciju. Atributi nacije kao što su pripadnost narodu, vjeri kulturi, trdiciji, jeziku postali pravno irelevantni. Od tad pa do danas, zahvaljujući ovim principima Europa ne ratuje.
E sad da se vratimo na Tymothy Less teoriji. Iz gore navedenog vidi se da je njegov pristup naciji fašističko-socijalno-komunistički, da ne prizna ili ne želi da razumije Modernu Naciju. On dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva jedine višenacionalne države u Europi, gdje Škoti, Velšani imaju pravo da formiraju svoje države, pa možda zbog toga ima ovako pogrešan i opasan pristup. Takođe još uvijek na Balkanu političke elite tumače i izučavaju naciju po soc-komunističkom (istočnom-staljinističkom) pristupu, pa tako od srpskih političara (Dačić) možemo čuti umjesto UN, U-Narodi. Za nih je nosilac suvereniteta narod a ne institucije koje pripadaju suverenu, pripadnost UN i Internacionalno pravo. Oni još uvijek u svakoj prilici koriste riječ država umjesto nacija. Još uvijek upotrebljavaju slogan međunarodno pravo umjesto internacionalno pravo. Umjesto da se afirmiše nacija i time daju do znanja da su države=nacije, na Balkanu se afirmiše nacija=država. Ovo je jako opasna definicija nacije koja pogoduje naconalistima i koja može lako dovesti do nacizma i fašizma, što se već desilo ‘90-tih.
Gospodinu Tymorhy treba se suprostaviti teorijima Moderne Nacije na kojoj počiva internacionalni poredak i moderna Europa.
Takođe ovdje se mora spomenuti veza između suverena (zakonodavca) i nacije. Imati suverenitet, integritet i cjelovitost znači da postoji i suveren (zakonodavac) kao i njemu pripadajuća nacija. U monarhijama suveren je kralj, kraljica, sultan, monarh, (ljudsko živo biće), dok je u republikama (imaginaran-ne živo biće) to je institucija nacionalnog parlamenta. Zbog toga se u republikama mora imenovati predstavnik (prezident) suverena. On predstavlja suverena u živom obliku, i ima ograničene ovlasti, to jest ne može donositi nikakve odluke osim u iznimnim situacijama.
Suveren se nalazi u exluzivnom društvu suverena kojih danas ima 196. Za njih ne važe nacionalni zakoni, to jest oni nisu pravna lica u nacionalnom smislu već za njih važe isključivo internacionalni zakoni. Suveren nije vlasnik, on raspolaže i upravljaja njemu pripadajuće teritoriji i njihov suverenitet je iznad grunta. Samo suveren sa suverenom može razmjeniti, pokloniti ili prodati teritoriju. Suveren svoju teritoriju daje pod koncesiju, i on može poništiti svaki grunt. Reći državna inovina je zbunjujuće, ustvari išta ne postoji. Postoji imovina pravnih lica, i ako suveren treba da uknjiži sebe u grunt on mora prvo da formira pravno lice, jer kako smo rekli, za njega ne važe nacionalni zakoni.
I na kraju suveren može biti jedan i samo jedan, suverenitet je neupitan i tu nema kompromisa. Suveren gubi svoj suverenitet kapitulacijim.
Sve ovo navedeno treba da zna bošnjačka politička elita kako bi mogla dati argumentovan odgovor na napade na suverenu, suverenitet, integritet, cjelovitost i institucije Bosne i Hercegovine.
Autor: Adnan Džonlić
London