PROF. DR. ALEN KALAJDŽIJA, direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu
DRŽAVA ZBOG PROBLEMA NADLEŽNOSTI NEMA JASNO PROFILIRANU ULOGU U INSTITUCIONALNOJ ZAŠTITI BOSANSKOG JEZIKA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 20. Feb 2021. 15:02:01
U povodu 21. februara - Međunarodnog dana maternjeg jezika i 4. marta - Dana Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik u interviewu za web magazin Bošnjaci.Net, iznio je niz činjenica o jeziku, posebno ističući da je ‘briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu’. Također podvlači da je jedan od ključnih ‘zadatka izgrađivanja svijesti o vlastitosti jezičkog identiteta, a to je nešto što se radi kroz obrazovanje, nauku, kulturu, medije…’ Preporučujemo interview da pročitate u nastavku.
Srbija i Hrvatska institucionalno stoje iza srpskog i hrvatskog jezika,
te je briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika
primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu
Bošnjaci.Net: Poštovani profesore Kalajdžija, hvala vam što ste se odazvali našem pozivu i razgovoru koji ćemo posvetiti bosanskom jeziku. S obzirom da ste direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, možete li predstaviti ovu instituciju, kada je osnovana, koja je uloga i važnost za univerzitet, studente ali i uopće javnost?
KALAJDŽIJA: Značaj Instituta za jezik veže se za važnost izučavanja nacionalnog jezika, u datom slučaju države Bosne i Hercegovine, u kojoj su službeni jezici i bosanski i hrvatski i srpski jezik. S obzirom na važnost nacionalnog jezika u profiliranju identiteta država, nacija i društava, Srbija i Hrvatska institucionalno stoje iza srpskog i hrvatskog jezika, te je briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, jasno je da ova država zbog problema nadležnosti nema jasno profiliranu ulogu u institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika. Zbog toga su institucije koje se bave proučavanjem nacionalnih jezika od suštinske važnosti za definiranje identiteta nacija te je postojanje ovakve institucije na nivou Bosne i Hercegovine posebno važna, što ne umanjuje značaj visokoškolskih institucija u kojima se na univerzitetskom nivou izučavaju nacionalni jezici. Drugo je pitanje koliko se same institucije države uključuju u podršku navedenim institucijama.
Inače, Institut za jezik osnovan je 1972. godine na osnovu Zakona o Instituta za jezik, a 4. mart uzima se kao Dan Instituta i dio je akademskog kalendara Univerziteta u Sarajevu, s obzirom na činjenicu da je Institut od 2013. godine punopravna članica ovog Univerziteta. Svojom participacijom na Univerzitetu u Sarajevu Institut za jezik, uz još četiri naučnoistraživačka instituta, popunjava prostor vezan za izučavanje jezika i jezikā u Bosni i Hercegovini i Kantonu Sarajevu, koji je inače preuzeo osnivačka prava nad ovom institucijom od Socijalističke republike Bosne i Hercegovine. Sami Institut, iako je od državnog značaja, preuzeo je Kanton Sarajevo, što je sreća s obzirom na odnos države spram institucija od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu.
Bošnjaci.Net: Bosanski jezik je bio zabranjen više od stoljeća, možete li sa aspekta istraživanja reći nešto više o tome?
KALAJDŽIJA: Zabrana odnosno uskraćivanje prava na upotrebu vlastitog nacionalnog jezika stara je činjenica koja proizlazi iz hegemonističkih tendencija neprijatelja autonomnosti Bosne i Hercegovine, ali i kulturnog nacionalnog i jezičkog kontinuiteta samih Bošnjaka. Uzroci zabrane prvenstveno su političke prirode i nesnalažljivost predstavnika bošnjačke nacionalne politike u austrougarskom dobu, što se kasnije protegnulo u jugoslavenskom dobu. Ma koliko to danas izgledalo nevjerovatno, teško je naći opravdanje za takvo nesnalaženje, ali s druge strane, potpuno je jasno da u tom periodu Bošnjaci nisu imali dovoljno obrazovane i politički osviještene mase koja se mogla izboriti za svoja, u ovom slučaju, jezička prava.
Izgrađivanje svijesti o vlastitosti jezičkog identiteta
Bošnjaci.Net: Koliko je uticaj srpsko-hrvatskog jezika ostavio traga kod našeg naroda, govornika bosanskog jezika?
KALAJDŽIJA: Kad je riječ o utjecaju srpsko-hrvatskog jezika, on je nesumnjivo ostavio traga, ali narodna jezička baza uspjela se poprilično sačuvati. Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da su se govornici bosanskog jezika u okvirima tog standard snalazili (u tom periodu dobili se vrhunske pjesnike, romansijere, putopisce, dramaturge – koji su bili svjesni svoga vlastitog jezičkog identiteta), pa su nekada čak i javno protestirali, tražeći prava na svoj jezički individualitet. Među važnijim borcima iz tog perioda tzv. jezičkog zajedništva najglasniji su bili vrhunski intelektualci i umjetnici – Alija Isaković i Mak Dizdar, ali tu nipošto ne treba zanemariti plejadu intelektualaca koji su jasno i nedvosmisleno govorili o bosanskoj posebnosti – najprije u okvirima standardno jezičke varijantnosti a kasnije i otvoreno za poseban jezički identitet. Ne smije se zaboraviti da je standardni sh. izraz umnogome utjecao na jezičke navike govornika bosanskog jezika, tako da se i danas to stanje nije potpuno popravilo. To ne znači da se na tome planu neće raditi – naprotiv, postoje sve predispozicije da se jasnije krene u tome planu. Glavni problem na tom zadatku je izgrađivanje svijesti o vlastitosti jezičkog identiteta, a to je nešto što se radi kroz obrazovanje, nauku, kulturu, medije i sl.
Bošnjaci.Net: Ime našeg naroda Bošnjaci i bosanski jezik vraćeni su na Svebošnjačkom saboru 27-28. septembra 1993. u jednom teškom ratnom vremenu višedržavne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tada ste bili tinejdžer, ali sa današnjeg aspekta i kroz edukaciju, kako vidite cijeli taj proces od jednog stoljeća, kada su brojne generacije odgajane bez prava na ime i jezik, pa do sazrijevanja ratnih i poratnih generacija sa imenom i jezikom?
KALAJDŽIJA: Bosanski jezik u društvenu javnost vratio se na velika vrata kroz popis stanovništva 1991. godine, a kasnije je ustavnim amandmanima na prijedlog grupe bošnjačkih intelektualaca uvršten Uredbom sa zakonskom snagom:
- “U Republici Bosni i Hercegovini je u službenoj upotrebi standardni književni jezik ijekavskog izgovora njenih konstitutivnih naroda koji se imenuje jednim od tri naziva bosanski, srpski, hrvatski. Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su”.
Bez obzira na to koliko je danas navedena formulacija “prevaziđena”, ona je bila važan iskorak u službenoj pozicioniranosti bosanskog jezika u Rebublici Bosni i Hercegovini, što je kasnije potvrđeno i Dejtonskim mirovnim sporazumom, a poslije regulirano ustavima različitih nivoa vlasti u modernoj Bosni i Hercegovini.
Ako govorimo o problem odgajanja generacija na matrici negiranja vlastitog jezičkog identiteta, to je poseban problem u kojem ima jako dosta prostora za psihologiju, psiholingvistiku, ali i jednu moderno koncipiranu teoriju o jezičkom imperijalizmu, prema kojoj se kroz jezik vrši ne samo jezičko porobljavanje, već i psihološko, kulturno, nacionalno pa čak i teritorijalno slabije strane. Kad su posrijedi govornici bosanskog jezika, trauma vlastitog jezičkog identiteta, pomiješana s dramom posuđenog identiteta uopće te koloniziranom sviješću, toliko je duboka da je potrebno jako puno raditi na ozdravljenju ukupnog kulturnog, jezičkog i nacionalnog duha. Zato je jako bitno snage, ideje i pozitivne tokove savremene oslobođene misli usmjeriti prema mladim generacijama koje će
neopterećeno graditi svoj identitet (pa i jezički). To naravno ne znači da se u tom sistemu neće govoriti o toleranciji i poštivanju drugog i drugačijeg, uz afirmativan stav prema samome sebi. To je jedan od osnovnih preduvjeta za gradnju pozitivnog kolektivnog društvenog okruženja u Bosni i Hercegovini – s nužnom potrebom međusobnog uvažavanja i poštivanja svih društvenih snaga u ovoj zemlji.
Problem jezičkog aparthejda političko je pitanje
Bošnjaci.Net: U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, povratnici žive u jako teškim uvjetima, dok se zabranjuje našoj djeci da uče bosanski jezik i opće odvijanje nastave na bosanskom jeziku. Ko može spriječiti ovakve oblike diskriminacije i apartheida?
KALAJDŽIJA: Problem jezičkog aparthejda političko je pitanje. Njegovo rješavanje treba realizirati međunarodna zajednica, uz pritiske na domaću izvršnu vlast. Dok se to ne dogodi, dvostruki zakonodavni aršini zasnovani na neistinama i poluistinama, zakonski uobličeni prema nacionalističkim i kvazidomoljubnim principima, samo će donositi nesreću i nesigurnost. Cilj mora biti pojedinačni čovjek i društvo. Institut za jezik obišao je više gradova u kojima je prisutna bilo koja vrste segregacije. Ova institucija ne može promijeniti stanje, ali može biti podrška svima onima kojima su jezička prava ugrožena, apelirajući relevantnim stranama za rješavanje problema. U tom kontekstu, Institut se ponudio kao stručna podrška onima kojima je takva podrška potrebna. No, krajnji rezultat treba polučiti politička volja.
Bošnjaci.Net: Po vašem mišljenju, da li je bosanski jezik dovoljno istražen i koliko su naši lingvisti i istraživači uspješni da široj društvenoj zajednici približe nauku o jeziku?
KALAJDŽIJA: Bosanski jezik istražen je u onoj mjeri da mu omogućuje standardnu i službenu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu – a to prije svega podrazumijeva njegovu službenu upotrebu na cijelom prostoru države ali i u regiji, gdje je ovaj jezik dobio status tzv. manjinskog jezika. Osnovni cilj naučnih istraživanja ogleda se u funkcionalnosti datog jezika, ali jezik nije samo komunikacijski kanal, već i mnogo šira platforma na kojoj su pohranjena sva iskustva zajednice koja se služi tim jezikom: u tom smislu, bosanski jezik jeste duhovna, kulturna, intelektualna, historijska, teritorijalna, društvena, politička supstanca bosanskog čovjeka, a nauka mora biti u stanju objasniti sve te aspkete jezika. Jezik je egzistencijalna potreba čovjeka i neodvojivi je dio čovjeka kao humanog bića.
Institut za jezik kontinuirano pruža podršku učenju bosanskog jezika
u zemljama iseljeništva i tzv. domovinskim zemljama
Bošnjaci.Net: Koliko postoji rječnika bosanskog jezika, koji su najpouzdaniji i najpoznatiji po učuvanju originalnosti, od najstarijeg do sada?
KALAJDŽIJA: Prema saznanjima do kojih je došla struka, do danas je na bosanskom jeziku napisano oko 150 rječnika različite vrste, namjene, obima. Svaki od tih rječnika ima svoju važnu ulogu i funkciju u opisu određenih leksikografskih aspekata bosanskog jezika: neki su normativni, neki opisni, neki enciklopedijskog tipa, neki su višejezički i dvojezički, neki su stručni, profesionalni, drugi historijski. Svaki od njih ima svoju ulogu i u zavisnosti od namjene, svi oni imaju svoju praktičnu ulogu.
Bošnjaci.Net: Na koji način Institut za jezik UNSA pruža podršku i nastavi na bosanskom jeziku u dijaspori, emigraciji, i da li vam se obraćaju za pomoć?
KALAJDŽIJA: Institut za jezik kontinuirano pruža podršku učenju bosanskog jezika u zemljama iseljeništva i tzv. domovinskim zemljama. Podrška je bila najprije koncipirana kroz udžbenik Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike iz 2013. godine – namijenjen za cijelo bh. iseljeništvo, shodno principima zasnovanosti učenja nacionalne grupe predmeta u iseljeništvu, prema uputuma Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Na toj platformi Institut je prema poslu dobijenom od spomenutog državnog Ministarstva priredio udžbenik za učenike iz Bosne i Hercegovine od 5. do 9. razreda iz grupe nacionalnih predmeta: jezik, književnost, geografija, historija, likovna i muzička kultura, što je objavljeno 2017. godine pod naslovom Kulturna i društvena historija naroda Bosne i Hercegovine.
Pored tih aktivnosti, Institut je kontinuirano pružao podršku nastavnicima bosanskog jezika u Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, a plan je da se to uradi i u Sloveniji – što je trebalo biti realizirano, ali je zbog epidemije taj plan usporen. Neki do planova i danas su aktivni te čekaju vrijeme realizacije. Pored toga, Institut za jezik pružao je vrlo efiksnu podršku u Skandinaviji, postojao je plan djelovanja u Italiji, a neke druge evropske zemlje već su prije bile u fokusu. Osnovni razlog za nedovoljan rad jeste nedostatak materijalnih sredstava, koji su mogli biti osigurani iz fondova namijenjenih za tu namjenu. Sve vrijeme djelovanja, faktički od 2012. godine, Institut je s minimalno raspoloživim sredstvima radio, s jasnim opredjeljenjem da se navedene aktivnosti moraju realizirati preko službenih organa Bosne i Hercegovine, službenim instancama zemalja prijema građana Bosne i Hercegovine, udruženja građana, vjerskih zajednica i sl. Trajna opredijeljenost Instituta bila je i ostala u navedneoj sferi djelovanja. U budućnosti zavisi mnogo od volje zainteresirane strane, što je i poziv svima onima koji smatraju da je u iseljeništvu od krucijalne važnosti očuvanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta kroz maternji jezik – da se jave Instititu za jezik te da se ujedinjenim snagama traže modusi zajedničkog djelovanja.
Bošnjaci.Net: I za kraj.
KALAJDŽIJA: Iskoristio bih priliku da svim građanima Bosne i Hercegovine, ma gdje živjeli, čestitam 1. mart - Dan nezavisnosti.
Biografija
Alen Kalajdžija rođen je 31. 12. 1977. godine u Sarajevu. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u Sarajevu i srednjoškolskog u Zagrebačkoj medresi „Dr. Ahmed Smailović“, 1997. godine upisuje se na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, gdje diplomira 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost. Godine 2003. upisuje se na Postdiplomski studij iz lingvistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je magistarski rad odbranio 2007. godine. Na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru radio je od akademske 2002. do 2012. godine. U periodu 2003–2011. recenzirao je preko 30 udžbenika za osnovnu i srednju školu za predmet Bosanski jezik i književnost. Imao je nekoliko međunarodnih stručnih usavršavanja u Njemačkoj (Würzburg, Erlangen). U akademskoj 2007/2008. godini angažiran je na Trakijskom univerzitetu u Republici Turskoj na Katedri za bosanski jezik, gdje je bio izabran u zvanju asistenta. Obavljao je više godina funkciju sekretara časopisa Fakulteta humanističkih nauka Istraživanja. U koautorstvu s Munirom Drkićem u Mostaru je 2010. godine izdao knjigu Omer Humo: Sehletul-vusul. Godine 2013. u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu, u Ediciji Radovi 18, objavio je autorsku knjigu pod naslovom Refleksi jata u bosanskom alhamijado pjesništvu. Ikavski poetski manir, a 2019. također u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu, u Ediciji Radovi 24, objavio je autorsku knjigu pod naslovom Predstandardni idiom bosanske alhamijado literature. Dosada je objavio preko 70 radova, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je sudjelovao na preko 30 naučnih i stručnih konferencija, okruglih stolova i simpozija. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, te recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike. Bio je rukovodilac projekta snimanja naučnopopularnih tv-emisija O bosanskom na bosanskom. Više puta bio je promotor različitih izdanja iz oblasti bosnistike. Jedan je od stručnih saradnika pri izradi Rječnika bosanskog jezika autora Dževada Jahića. Godine 2012. izabran je za višeg stručnog saradnika u Institutu za jezik u Sarajevu, a iste godine uspješno je odbranio doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Jezički izraz Hörmannove zbirke usmene epike u odnosu na novoštokavsku folklornu koine. Dana 14. 03. 2013. godine izabran je u zvanje naučnog saradnika u Institutu za jezik u Sarajevu, a 14. 06. 2016. izabran je u zvanje višeg naučnog saradnika. Dana 8. 5. 2013. godine na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru izabran je u zvanje docenta za oblast Lingvistika, a od 26. 4. 2018. izabran je u zvanje vanrednog profesora. Od 2013. godine glavni je urednik Književnog jezika (brojevi 24/1-2/2013, 25/1-2/2014, 26/1-2/2015, 27/1-2/2016, 28/2017, 29/2018, 30/2019, 31/2020), časopisa Instituta za jezik. Alen Kalajdžija bio je predsjednik Organizacionog odbora Drugog simpozija o bosanskom jeziku: Istraživanje, normiranje i učenje bosanskog jezika – dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive (12–13. 3. 2015) te predsjednik Organizacionog odbora naučne manifestacije Alija Isaković i bosanski jezik, koja je u organizaciji Instituta za jezik održana 14. 3. 2017. godine u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Trenutno obavlja funkciju direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.
 |
te je briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika
primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu
Bošnjaci.Net: Poštovani profesore Kalajdžija, hvala vam što ste se odazvali našem pozivu i razgovoru koji ćemo posvetiti bosanskom jeziku. S obzirom da ste direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, možete li predstaviti ovu instituciju, kada je osnovana, koja je uloga i važnost za univerzitet, studente ali i uopće javnost?
KALAJDŽIJA: Značaj Instituta za jezik veže se za važnost izučavanja nacionalnog jezika, u datom slučaju države Bosne i Hercegovine, u kojoj su službeni jezici i bosanski i hrvatski i srpski jezik. S obzirom na važnost nacionalnog jezika u profiliranju identiteta država, nacija i društava, Srbija i Hrvatska institucionalno stoje iza srpskog i hrvatskog jezika, te je briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, jasno je da ova država zbog problema nadležnosti nema jasno profiliranu ulogu u institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika. Zbog toga su institucije koje se bave proučavanjem nacionalnih jezika od suštinske važnosti za definiranje identiteta nacija te je postojanje ovakve institucije na nivou Bosne i Hercegovine posebno važna, što ne umanjuje značaj visokoškolskih institucija u kojima se na univerzitetskom nivou izučavaju nacionalni jezici. Drugo je pitanje koliko se same institucije države uključuju u podršku navedenim institucijama.
 KALAJDŽIJA: Značaj Instituta za jezik veže se za važnost izučavanja nacionalnog jezika, u datom slučaju države Bosne i Hercegovine, u kojoj su službeni jezici i bosanski i hrvatski i srpski jezik. S obzirom na važnost nacionalnog jezika u profiliranju identiteta država, nacija i društava, Srbija i Hrvatska institucionalno stoje iza srpskog i hrvatskog jezika, te je briga o institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika primarno vezana za državu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, jasno je da ova država zbog problema nadležnosti nema jasno profiliranu ulogu u institucionalnoj zaštiti bosanskog jezika. KALAJDŽIJA: Kad je riječ o utjecaju srpsko-hrvatskog jezika, on je nesumnjivo ostavio traga, ali narodna jezička baza uspjela se poprilično sačuvati. Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da su se govornici bosanskog jezika u okvirima tog standard snalazili (u tom periodu dobili se vrhunske pjesnike, romansijere, putopisce, dramaturge – koji su bili svjesni svoga vlastitog jezičkog identiteta), pa su nekada čak i javno protestirali, tražeći prava na svoj jezički individualitet. Među važnijim borcima iz tog perioda tzv. jezičkog zajedništva najglasniji su bili vrhunski intelektualci i umjetnici – Alija Isaković i Mak Dizdar, ali tu nipošto ne treba zanemariti plejadu intelektualaca koji su jasno i nedvosmisleno govorili o bosanskoj posebnosti – najprije u okvirima standardno jezičke varijantnosti a kasnije i otvoreno za poseban jezički identitet. |
Bošnjaci.Net: Bosanski jezik je bio zabranjen više od stoljeća, možete li sa aspekta istraživanja reći nešto više o tome?
KALAJDŽIJA: Zabrana odnosno uskraćivanje prava na upotrebu vlastitog nacionalnog jezika stara je činjenica koja proizlazi iz hegemonističkih tendencija neprijatelja autonomnosti Bosne i Hercegovine, ali i kulturnog nacionalnog i jezičkog kontinuiteta samih Bošnjaka. Uzroci zabrane prvenstveno su političke prirode i nesnalažljivost predstavnika bošnjačke nacionalne politike u austrougarskom dobu, što se kasnije protegnulo u jugoslavenskom dobu. Ma koliko to danas izgledalo nevjerovatno, teško je naći opravdanje za takvo nesnalaženje, ali s druge strane, potpuno je jasno da u tom periodu Bošnjaci nisu imali dovoljno obrazovane i politički osviještene mase koja se mogla izboriti za svoja, u ovom slučaju, jezička prava.
Bošnjaci.Net: Koliko je uticaj srpsko-hrvatskog jezika ostavio traga kod našeg naroda, govornika bosanskog jezika?
KALAJDŽIJA: Kad je riječ o utjecaju srpsko-hrvatskog jezika, on je nesumnjivo ostavio traga, ali narodna jezička baza uspjela se poprilično sačuvati. Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da su se govornici bosanskog jezika u okvirima tog standard snalazili (u tom periodu dobili se vrhunske pjesnike, romansijere, putopisce, dramaturge – koji su bili svjesni svoga vlastitog jezičkog identiteta), pa su nekada čak i javno protestirali, tražeći prava na svoj jezički individualitet. Među važnijim borcima iz tog perioda tzv. jezičkog zajedništva najglasniji su bili vrhunski intelektualci i umjetnici – Alija Isaković i Mak Dizdar, ali tu nipošto ne treba zanemariti plejadu intelektualaca koji su jasno i nedvosmisleno govorili o bosanskoj posebnosti – najprije u okvirima standardno jezičke varijantnosti a kasnije i otvoreno za poseban jezički identitet. Ne smije se zaboraviti da je standardni sh. izraz umnogome utjecao na jezičke navike govornika bosanskog jezika, tako da se i danas to stanje nije potpuno popravilo. To ne znači da se na tome planu neće raditi – naprotiv, postoje sve predispozicije da se jasnije krene u tome planu. Glavni problem na tom zadatku je izgrađivanje svijesti o vlastitosti jezičkog identiteta, a to je nešto što se radi kroz obrazovanje, nauku, kulturu, medije i sl.
 |
Bošnjaci.Net: Ime našeg naroda Bošnjaci i bosanski jezik vraćeni su na Svebošnjačkom saboru 27-28. septembra 1993. u jednom teškom ratnom vremenu višedržavne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tada ste bili tinejdžer, ali sa današnjeg aspekta i kroz edukaciju, kako vidite cijeli taj proces od jednog stoljeća, kada su brojne generacije odgajane bez prava na ime i jezik, pa do sazrijevanja ratnih i poratnih generacija sa imenom i jezikom?
KALAJDŽIJA: Bosanski jezik u društvenu javnost vratio se na velika vrata kroz popis stanovništva 1991. godine, a kasnije je ustavnim amandmanima na prijedlog grupe bošnjačkih intelektualaca uvršten Uredbom sa zakonskom snagom:
- “U Republici Bosni i Hercegovini je u službenoj upotrebi standardni književni jezik ijekavskog izgovora njenih konstitutivnih naroda koji se imenuje jednim od tri naziva bosanski, srpski, hrvatski. Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su”.
Bez obzira na to koliko je danas navedena formulacija “prevaziđena”, ona je bila važan iskorak u službenoj pozicioniranosti bosanskog jezika u Rebublici Bosni i Hercegovini, što je kasnije potvrđeno i Dejtonskim mirovnim sporazumom, a poslije regulirano ustavima različitih nivoa vlasti u modernoj Bosni i Hercegovini.
Ako govorimo o problem odgajanja generacija na matrici negiranja vlastitog jezičkog identiteta, to je poseban problem u kojem ima jako dosta prostora za psihologiju, psiholingvistiku, ali i jednu moderno koncipiranu teoriju o jezičkom imperijalizmu, prema kojoj se kroz jezik vrši ne samo jezičko porobljavanje, već i psihološko, kulturno, nacionalno pa čak i teritorijalno slabije strane. Kad su posrijedi govornici bosanskog jezika, trauma vlastitog jezičkog identiteta, pomiješana s dramom posuđenog identiteta uopće te koloniziranom sviješću, toliko je duboka da je potrebno jako puno raditi na ozdravljenju ukupnog kulturnog, jezičkog i nacionalnog duha. Zato je jako bitno snage, ideje i pozitivne tokove savremene oslobođene misli usmjeriti prema mladim generacijama koje će
| KALAJDŽIJA: Bosanski jezik u društvenu javnost vratio se na velika vrata kroz popis stanovništva 1991. godine, a kasnije je ustavnim amandmanima na prijedlog grupe bošnjačkih intelektualaca uvršten Uredbom sa zakonskom snagom: - “U Republici Bosni i Hercegovini je u službenoj upotrebi standardni književni jezik ijekavskog izgovora njenih konstitutivnih naroda koji se imenuje jednim od tri naziva bosanski, srpski, hrvatski. Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su”. KALAJDŽIJA: Ako govorimo o problem odgajanja generacija na matrici negiranja vlastitog jezičkog identiteta, to je poseban problem u kojem ima jako dosta prostora za psihologiju, psiholingvistiku, ali i jednu moderno koncipiranu teoriju o jezičkom imperijalizmu, prema kojoj se kroz jezik vrši ne samo jezičko porobljavanje, već i psihološko, kulturno, nacionalno pa čak i teritorijalno slabije strane. |
Bošnjaci.Net: U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, povratnici žive u jako teškim uvjetima, dok se zabranjuje našoj djeci da uče bosanski jezik i opće odvijanje nastave na bosanskom jeziku. Ko može spriječiti ovakve oblike diskriminacije i apartheida?
KALAJDŽIJA: Problem jezičkog aparthejda političko je pitanje. Njegovo rješavanje treba realizirati međunarodna zajednica, uz pritiske na domaću izvršnu vlast. Dok se to ne dogodi, dvostruki zakonodavni aršini zasnovani na neistinama i poluistinama, zakonski uobličeni prema nacionalističkim i kvazidomoljubnim principima, samo će donositi nesreću i nesigurnost. Cilj mora biti pojedinačni čovjek i društvo. Institut za jezik obišao je više gradova u kojima je prisutna bilo koja vrste segregacije. Ova institucija ne može promijeniti stanje, ali može biti podrška svima onima kojima su jezička prava ugrožena, apelirajući relevantnim stranama za rješavanje problema. U tom kontekstu, Institut se ponudio kao stručna podrška onima kojima je takva podrška potrebna. No, krajnji rezultat treba polučiti politička volja.
Bošnjaci.Net: Po vašem mišljenju, da li je bosanski jezik dovoljno istražen i koliko su naši lingvisti i istraživači uspješni da široj društvenoj zajednici približe nauku o jeziku?
KALAJDŽIJA: Bosanski jezik istražen je u onoj mjeri da mu omogućuje standardnu i službenu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu – a to prije svega podrazumijeva njegovu službenu upotrebu na cijelom prostoru države ali i u regiji, gdje je ovaj jezik dobio status tzv. manjinskog jezika. Osnovni cilj naučnih istraživanja ogleda se u funkcionalnosti datog jezika, ali jezik nije samo komunikacijski kanal, već i mnogo šira platforma na kojoj su pohranjena sva iskustva zajednice koja se služi tim jezikom: u tom smislu, bosanski jezik jeste duhovna, kulturna, intelektualna, historijska, teritorijalna, društvena, politička supstanca bosanskog čovjeka, a nauka mora biti u stanju objasniti sve te aspkete jezika. Jezik je egzistencijalna potreba čovjeka i neodvojivi je dio čovjeka kao humanog bića.
u zemljama iseljeništva i tzv. domovinskim zemljama
Bošnjaci.Net: Koliko postoji rječnika bosanskog jezika, koji su najpouzdaniji i najpoznatiji po učuvanju originalnosti, od najstarijeg do sada?
KALAJDŽIJA: Prema saznanjima do kojih je došla struka, do danas je na bosanskom jeziku napisano oko 150 rječnika različite vrste, namjene, obima. Svaki od tih rječnika ima svoju važnu ulogu i funkciju u opisu određenih leksikografskih aspekata bosanskog jezika: neki su normativni, neki opisni, neki enciklopedijskog tipa, neki su višejezički i dvojezički, neki su stručni, profesionalni, drugi historijski. Svaki od njih ima svoju ulogu i u zavisnosti od namjene, svi oni imaju svoju praktičnu ulogu.
Bošnjaci.Net: Na koji način Institut za jezik UNSA pruža podršku i nastavi na bosanskom jeziku u dijaspori, emigraciji, i da li vam se obraćaju za pomoć?
KALAJDŽIJA: Institut za jezik kontinuirano pruža podršku učenju bosanskog jezika u zemljama iseljeništva i tzv. domovinskim zemljama. Podrška je bila najprije koncipirana kroz udžbenik Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike iz 2013. godine – namijenjen za cijelo bh. iseljeništvo, shodno principima zasnovanosti učenja nacionalne grupe predmeta u iseljeništvu, prema uputuma Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Na toj platformi Institut je prema poslu dobijenom od spomenutog državnog Ministarstva priredio udžbenik za učenike iz Bosne i Hercegovine od 5. do 9. razreda iz grupe nacionalnih predmeta: jezik, književnost, geografija, historija, likovna i muzička kultura, što je objavljeno 2017. godine pod naslovom Kulturna i društvena historija naroda Bosne i Hercegovine.
Pored tih aktivnosti, Institut je kontinuirano pružao podršku nastavnicima bosanskog jezika u Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, a plan je da se to uradi i u Sloveniji – što je trebalo biti realizirano, ali je zbog epidemije taj plan usporen. Neki do planova i danas su aktivni te čekaju vrijeme realizacije. Pored toga, Institut za jezik pružao je vrlo efiksnu podršku u Skandinaviji, postojao je plan djelovanja u Italiji, a neke druge evropske zemlje već su prije bile u fokusu. Osnovni razlog za nedovoljan rad jeste nedostatak materijalnih sredstava, koji su mogli biti osigurani iz fondova namijenjenih za tu namjenu. Sve vrijeme djelovanja, faktički od 2012. godine, Institut je s minimalno raspoloživim sredstvima radio, s jasnim opredjeljenjem da se navedene aktivnosti moraju realizirati preko službenih organa Bosne i Hercegovine, službenim instancama zemalja prijema građana Bosne i Hercegovine, udruženja građana, vjerskih zajednica i sl. Trajna opredijeljenost Instituta bila je i ostala u navedneoj sferi djelovanja. U budućnosti zavisi mnogo od volje zainteresirane strane, što je i poziv svima onima koji smatraju da je u iseljeništvu od krucijalne važnosti očuvanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta kroz maternji jezik – da se jave Instititu za jezik te da se ujedinjenim snagama traže modusi zajedničkog djelovanja.
Bošnjaci.Net: I za kraj.
KALAJDŽIJA: Iskoristio bih priliku da svim građanima Bosne i Hercegovine, ma gdje živjeli, čestitam 1. mart - Dan nezavisnosti.
Biografija
Alen Kalajdžija rođen je 31. 12. 1977. godine u Sarajevu. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u Sarajevu i srednjoškolskog u Zagrebačkoj medresi „Dr. Ahmed Smailović“, 1997. godine upisuje se na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, gdje diplomira 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost. Godine 2003. upisuje se na Postdiplomski studij iz lingvistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je magistarski rad odbranio 2007. godine. Na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru radio je od akademske 2002. do 2012. godine. U periodu 2003–2011. recenzirao je preko 30 udžbenika za osnovnu i srednju školu za predmet Bosanski jezik i književnost. Imao je nekoliko međunarodnih stručnih usavršavanja u Njemačkoj (Würzburg, Erlangen). U akademskoj 2007/2008. godini angažiran je na Trakijskom univerzitetu u Republici Turskoj na Katedri za bosanski jezik, gdje je bio izabran u zvanju asistenta. Obavljao je više godina funkciju sekretara časopisa Fakulteta humanističkih nauka Istraživanja. U koautorstvu s Munirom Drkićem u Mostaru je 2010. godine izdao knjigu Omer Humo: Sehletul-vusul. Godine 2013. u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu, u Ediciji Radovi 18, objavio je autorsku knjigu pod naslovom Refleksi jata u bosanskom alhamijado pjesništvu. Ikavski poetski manir, a 2019. također u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu, u Ediciji Radovi 24, objavio je autorsku knjigu pod naslovom Predstandardni idiom bosanske alhamijado literature. Dosada je objavio preko 70 radova, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je sudjelovao na preko 30 naučnih i stručnih konferencija, okruglih stolova i simpozija. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, te recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike. Bio je rukovodilac projekta snimanja naučnopopularnih tv-emisija O bosanskom na bosanskom. Više puta bio je promotor različitih izdanja iz oblasti bosnistike. Jedan je od stručnih saradnika pri izradi Rječnika bosanskog jezika autora Dževada Jahića. Godine 2012. izabran je za višeg stručnog saradnika u Institutu za jezik u Sarajevu, a iste godine uspješno je odbranio doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Jezički izraz Hörmannove zbirke usmene epike u odnosu na novoštokavsku folklornu koine. Dana 14. 03. 2013. godine izabran je u zvanje naučnog saradnika u Institutu za jezik u Sarajevu, a 14. 06. 2016. izabran je u zvanje višeg naučnog saradnika. Dana 8. 5. 2013. godine na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru izabran je u zvanje docenta za oblast Lingvistika, a od 26. 4. 2018. izabran je u zvanje vanrednog profesora. Od 2013. godine glavni je urednik Književnog jezika (brojevi 24/1-2/2013, 25/1-2/2014, 26/1-2/2015, 27/1-2/2016, 28/2017, 29/2018, 30/2019, 31/2020), časopisa Instituta za jezik. Alen Kalajdžija bio je predsjednik Organizacionog odbora Drugog simpozija o bosanskom jeziku: Istraživanje, normiranje i učenje bosanskog jezika – dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive (12–13. 3. 2015) te predsjednik Organizacionog odbora naučne manifestacije Alija Isaković i bosanski jezik, koja je u organizaciji Instituta za jezik održana 14. 3. 2017. godine u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Trenutno obavlja funkciju direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.