Na sjednici Glavnog odbora stranke, prvi je uzeo riječ Rafet Husović, predsjednik stranke i bivši ministar i potpredsjednik Vlade Crne Gore, u svom obraćanju prisutnima je rekao:

RAFET HUSOVIĆ: Poštovani članovi Glavnog odbora stranke, poštovani funkcioneri, bivši ministri, na samom početku želim da vam se zahvalim što ste došli na današnju sjednicu, i da vam na samom početku uputim izvinjenje, što ste se namučili da dođete iz Podgorice do Rožaja, po ovom nenormalno lošem putu. Prvi put smo morali sipati benzin za svoje pare i prvi put da lomimo svoje automobile po ovim rupčagama. Posebno želim da vam se izvinim što ste poslije deceniju i po morali da se vratite u svoj grad i među svoj narod, i da se užasavate nad sudbinom svog naroda koji nas je glasao svih ovih godina. Vidim po sebi da nije lako, poslije Podgorice doći u Rožaje, i umjesto da gledamo kranove oko sebe kako se svaki dan gradi, kako se ulaže, kako je grad pun omladine, mi smo ovih dana prisiljeni da gledamo svo ovo sivilo Rožaja, puste ulice, nema omladine kao u Podgorici, nema fabrika, radnji, nema ništa. Nek im je prosta duša kako mogu da žive u Rožaju.
Nakon izvinjenja, pokušaću da vam ukratko ispričam šta sam ja to radio u Podgorici za skoro deceniju i po. Nadam se da ćete me saslušati, a pokušaću i da budem kratak jer ima ovdje još govornika koji će podnijeti izvještaje.

Samo neki od videa koji govore kako sam nekad govorio dok smo bili opozicija, a kako sam govorio kad sam bio vlast. Vidjećete da sam vam obećavao kule i gradove, obnovu fabrika, Gornjeg Ibra, Dekora, Goše... ali kad smo se dohvatili Podgorice i vlasti, onda smo imali preča posla od pomoći narodu. Morali smo razvijati lični, privatni posao, i voditi računa o nama, a vi kao narod ste svakako navikli da vas varaju pa smo š mi to iskoristili. Vidjećete i kako sam hrabro govorio kad mi je to DPS dozvolio, jer je tada to njima tako odgovaralo, a kasnije sam isto tako morao govoriti kako mi kažu. Takvi smo kakvi smo. Mada iskren da budem, sami ste krivi ako ste nas ozbiljno shvatili, i zašto ste nam vjerovali?! Ovo je mali grad i država, vi nas bar znate svakog od nas. ZABORAVLJENI SANDŽAK PRIJE I POSLIJE BENEFITI I BERIĆETI LIDERA MANJISKIH PARTIJA MILA ĐUKANOVIĆA

Vi dobro znate da kad sam se uključio u vladu da sam morao kupiti plac na Karabuškom Poljua, ako neko od vas iz Rožaja nije čuo, evo imaju svjedoci ovdje koji su takođe kupili placeve pored mene, što će vam oni reći kad budu podnosili izveštaje. Napravili smo jedno malo Rožaje u Podgorici, jer nam puno nedostaje, a ovdje smo imali u planu da dolazimo samo kad su izbori i da kupimo glasove. Svi smo se nekako okućarili, ali pošto sam ja bio predsjednik stranke, morao sam malo da se izdvojim u odnosu na ostale, niže, organe stranke. Tako sam morao sagraditi hotel u Ulcinju. Iako su me stranačke kolege uvjeravale da ćemo vječno biti u Vladi, a vjerovao sam i ja, ipak sam morao da razmišljam i o periodu kad nastupi ono što je nastupilo danas, a to je da pred penzijom ostanemo bez posla, e iz tih razloga sam odlučio da sagradim hotel u Ulcinju. Nisu to neke velike pare bile, da bih vam slikovito objasnio vama iz Rožaja, to vam je četvrtina budžeta opštine. Evo, sad se pokazalo da sam bio dobar vizionar, i šta bih ja sad radio kad sam ostao bez fotelje u Vladi? Neko će reći zašto nisam pravio hotel u Rožajama, a ja ću vas ovdje sve bratski pitati, da li biste vi gradili hotel u Rožajama? I ko bi ovdje došao po ovom ovako urnisanom putu? Da vidimo imamo li toga među funkcionerima koji bi ovdje gradio i koji bi pristao da ga građani svaki dan pitaju odakle ti pare? Ovako sam postupio najbolje, daleko od svog naroda i ja i hotel, i svima lijepo. Mada ja ni narod nisam zaboravio, pred svake izbore dijelili smo pakete pomoći socijalno ugroženima. Mislite da je bilo lako obezbijediti? Znate li vi da je u Rožajama 60 % socijalno ugroženih. Treba nabaviti 5000 paketa svake četiri godine. Znate li koja je muka samo to spakovati? Vas to ne zanima. Vas ne zanima da svake četiri godine ja moram da pomognem Rožajama tako što moram da organizujem neke ljude koji će da pakuju pakete, moram da organizujem one koji će da raznose, treba obići 5000 domova i to sve u 15 dana predizborne kampanje. A plus vožnja po ovakvim-nikakvim seoskim putevima. Naš narod je zaboravan, briga njega što mi moramo svake četiri godine da se mučimo. Briga narod što ja skoro četiri godine nemam mira, nego razmišljam kad dođu izbori kako ćemo se mučiti tih 15 dana.

Ovdje bih pohvalio jednog stranačkog kolegu koji je predložio da mi možemo da pozajmimo pare za kampanju i da ih s računa građana, kad prođu izbori, vratimo.

Naša omladina odlazi turistički širom Evrope, da obiđe rodbinu. Sad vas sve pitam, da li znate kako je onoj omladini u Podgorici koja nema rodbine širom evrope? Nemaju pojma šta znači turistički putovati? A mi smo vam sve to obezbijedili.

Zamoliću kolege da ne dobacuju, doći ću i do stana koji sam dobio od Vlade. Vlada je donijela odluku da riješi stambeno pitanje ministrima, ja jesam imao kuću na Karabuškom, ali nisam imao stan, zato su mi dali. Dakle da pojasnim, nije se rješavalo kućno pitanje, nego stambeno, da je bilo kućno ne bih se prijavio. Tako da danas niko ne može da mi naturi da mi je taj stan dat da bih zaboravio na svoj narod i da bih zaboravio na moje Rožaje. Ja ću prema vama biti iskren i reći vam da sam ja taj stan prodao i zaradio, za koliko para je prodat neću vam reći, ali ću samo naglasiti da o toj sumi prosečan građanin može samo da sanja. (FUNKCIONERI PREPRODALI STANOVE DOBIJENE PO POVOLJNIM USLOVIMA: Mustafić i Husović napunili džepove, državi ni cent poreza)

Da mi više nespočitavaju stan, ovako je mnogo bolje, stavio sam pare u džep a stan mi svakako nije bio potreban.

Što se tiče ostaloga, sve možete vidjeti na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije, detaljno vam piše gdje sam sve ulagao i gdje sve imam svoje akcije. Nabrojaću vam neke firme gdje imam akcije: Kapg Podgorica, 60 akcija; 13.jul Plantaže - 1257 akcija, Crnogorski elektroprenosni sistem 200 akcija, Telekom Crne Gore 250 akcija, Zatvoreni Investicioni Fond Trend 5000 akcija, ZIF Moneta, 15 000 akcija, Investicioni Fond Eurofond... i da ne nabrajam dalje, sigurno vas već glava boli. Ja bih ovdje prekinuo svoje izlaganje i zamolio sljedećeg nek podnese izvještaj, a ja ću se kasnije ponovo uključiti.

SULJO MUSTAFIĆ: Danas moram izraziti čuđenje zbog dvije stvari, prva je, zašto je zakazana sjednica u Rožajama, i ko će meni da plati gorivo što sam trošio i koje sam kupio za moje pare. Znate, ja nisam navikao da plaćam iz svog džepa što vi dobro znate. Takođe mi teško pada što nemam više službeni auto, i što ne mogu više na račun države da se vozim. Nekad sam mogao trošiti na gorivo više nego što je prosječna mjesečna plata u Crnoj Gori, žao mi je što su ta vremena prošla. Ali se nadam da će se ubrzo vratiti i da nećemo dugo žaliti za njima, inače ću napustiti stranku. ( POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE I NJEGOVA SLUŽBENA KOLA U 2015: Plaćamo mu stan u PG, a ide u Bar svaki dan i troši 20 eura benzina dnevno).

Druga stvar zbog koje sam izrazio čuđenje i što želim da pitam sve vas, kako je moguće da poslije ovoliko stvari koje je naš predsjednik Husović uradio za sebe, a da nije dobio stoprocentnu podršku na izborima, ali to govori o ovom narodu kakav je i šta je.

Dalje, naš lider je spomenuo na početku izlaganja da je on zaslužan što naša omladina ide turistički u Evropu, a ja samo želim da dodam da i ja imam zasluga. Jer bez mene se to nije moglo odraditi. Sve što sam mogao da odradim sa pozicije direktora Zavoda za zapošljavanje, ja sam odradio, tako da se ne može naći nijedan Bošnjak koji može uprijeti prstom u mene i reći da sam mu ja našao posao. Takvoga nema, ako ga ima vi mi danas ovdje u lice recite,a ja znam da ga nećete naći.
Dalje, Želim da kažem da sam i ja dobio stan od države u Podgorici , i isto tako želim da kažem da sam prodao taj stan i da sam zaradio skoro kao i predsjednik stranke, ali iz istih razloga neću reći sumu.

Što se tiče Skupštine u kojoj sam bio poslanik, tu se naročito imam čime pohvaliti, nijednom, ponavljam, nijednom riječju nisam spomenuo ime vašeg naroda a koji je po potrebi i moj narod jer sam lijepo zarađivao po tom osnovu, što ne znači da ja opet neću promijeniti narod da bih bio dio nove vlasti, nisam spomenuo pravo na zapošljavanje, ulaganje u infrastrukturu, apsolutno ništa. Ako neko ima da ne vjeruje u ove moje riječi, ja mu mogu dostaviti stenograme iz Skupštine.

Moram istaći da ja ništa nisam imao sa bošnjaštvom devedesetih, tako da ja nemam prepreka što se tiče novih vlasti da mene ne uzmu. Sjutra da me pozovu, ja bih otišao. Dobar dio vas ne zna kako je to kad primaš platu, a dobijaš i dnevnice .

Ja bih ovdje završio svoje izlaganje, i prije nego preuzme sljedeći govornik riječ ja bih upitao gdje ću ja da prenoćim večeras i ko će to da plati? Ova sjednica će da se otegne, pa nek mi neko da odgovor. Sad nek neko drugi nastavi.

Nastavit će se... možda se kroz tekstove satiričnog karaktera, bolje spozna istina

---

Autor je potomak žrtava genocida iz Šahovića kod Bijelog Polja

---