AJŠA ČIŠIJA: Kriterijum, proces i rezultat određuju dinamiku i kvalitet života, pa i političkog. Diplomirani arhitekta Denis Zvizdić zna da kriterijumi ostvarivanja kontrole u tekućim zadacima jedne ozbiljne političke stranke i u kontroli stanja organizacije iste ne smiju da se razlikuju od kriterijuma ostvarivanja kontrole kao funkcije upravljanja bilo kojeg preduzeća, a to su: organizovanost, kvalifikovanost i ekonomičnost. To znači: planirati, uskladiti i kontrolisati.

Kriterijuma i procesa većinom nismo svjesni, ali njihovih rezultata smo uvijek svjesni. Mislim da nije teško procijeniti da dr. Guzin zadovoljava kriterijume koji su potrebni da SDP i Naša stranka s prijatnim osjećanjem budu motivisani na prilazak koaliciji za Mostar i s njom uspostave čvršću vezu. Ako vole domovinu svoju Bosnu i Hercegovinu ovdje hemije mora biti. Ravnodušnosti ovdje ne smije biti mjesta. Bude li je, izdaja suverene BiH je u pitanju. Vrijeme je za SVJESNO JA, a ne za DJEČJI EGO, hoću reći da ljudi u SDP-u i Našoj stranci svojim fantaziranjima i zabludama moraju stati u kraj. Pričam o svjesnim kriterijumima, gdje hemije i srca SDP-a i Naše stranke nema prema SDA, kažem da ih treba ostaviti po strani. To da se ne učini pogrešan izbor - koji bi produžio nesreću Mostara ('i još više smeća deponovao u njega') i Mostaraca.

Pozivam SDP i Našu stranku na svjesnu saradnju sa njihovim nesvjesnim dijelom politikanstva, i to uz obavezno izbjegavanje unutrašnjeg konflikta sa samim sobom. Ne treba ići ni u jednu krajnost. Sve ovo što sam do sad rekla Denis Zvizdić, dopredsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH i potpredsjednik SDA, je na svom TWitter profilu sažeo u jedan lakonski odgovor: "Dakle, stvar je jednostavna - 18 ruku za dr. Guzina i tačka" (prenio N1, Vijesti / Autor: Jasmin Mušanović, 05.feb.2021, 14.42).

Svojevremeno sam bila tužna zbog Zvizdića što je bio tužan i stajao na raskrsnici između dva puta: srce ga zvalo na lijevu stranu, razum na desnu stranu puta. Tad sam zapisala: "Zvizdićev odlazak iz polusvijeta", i čini mi se da sam pogriješila. Molim Gospodara svoga Veličanstvenoga da sam pogriješila. Hvala Njemu, Jednom Jedinome, Zvizdić pobijedi sebe i porazi moju procjenu. Elhamdulillahi.

Nije ni moglo biti drugačije, jer Denis Zvizdić je bio i, s Božijom Voljom, ostao pametan i skroman. Iznad svega DŽENTLMEN. Cijenili smo ga, poštovali i kao brata voljeli i to se ni za sekundicu nije promijenilo, samo smo pomislili da se u trenutku pogubio i skromnost i džentlmenstvo izgubio. Ali, NIJE. Dižem kapu! Denis Zvizdić voli i nas iz "Aljošinog" polusvijeta. Zato ja biram Denisa, a ne Aljošu. To njihovim rodbinskim vezama ne smeta, a ne bi smio ni Aljoši zasmetati bistar mozak njegovog rođaka. Dapače, trebao bi biti ponosan na njega, on i svi mi koji im obojici želimo sreću - Aljoši u dozivanju pameti, a Denisu u istrajnosti na ispravnom putu, putu na kojem se interes nacije stavlja ispred ličnog interesa. Denis Zvizdić je dobar čovjek. Trgaju ga i vuku na sve strane, ali ga od njega samog otrgnuti ne mogu. ON JE SVOJ. On nije ni čovjek koji je pohlepan, ohol. On je džentlmen koji propušta damu ispred i na izborima za člana Predsjedništva. Nije se pobunio, nije nasjeo na novinarske provokacije i spletke. Ostao je dostojanstven i mudar. I voljen od nas.

Nisam ja bila za to da se Sebija Izetbegović kandiduje za člana Predsjedništva BiH. No, ne mislim da ju je neko nagovorio da odustane, mislim da je, na koncu, uglavnom sama shvatila da njoj tamo nije mjesto. To što je hodala po predizbornim skupovima, družila se sa ženama, ne bi nikom trebalo da smeta.

Kad smo već kod Sebije Izetbegović na um mi pade štošta: Sebija Izetbegović je najhrabrija i najistrajnija Bošnjakinja. Ja jednostavno osjećam da nju dušmani njeni "drže" u KCUS-u kao generalnu direktorku. Ona će, zaista, otići kad ona htjedne. Nemam nikakvu empatiju prema njoj, znam da ni ona prema meni nikad ne bi imala - jer naše duše su različite: njena plače u sebi, a moja naglas. No, ja Sebiju Izetbegović poštujem. Toliko muškaraca političara, novinara, ženomrzaca i - ili ... je skočilo da joj glavu sa KCUS-a skinu, ali ne uspješe. Demokrate vele, demokrata na stotine skočilo na 'Sebijinu glavu i dušu' i hoće da ih zgnjeće. Da li s pravom? Ne. Nikad niko, čak ni u svoj toj svojoj mržnji prema njoj, nije mogao da udari na njenu stručnu osposobljenost, jer da je mogao - udario bi iz svih snaga. U čemu je njen grijeh? Tvrd orah žena. Ne dozvoljava da je omalovažavaju.

Ja gajim simpatije prema dr Ismetu Gavrankapetanoviću, a prema Sebiji ne, ali ... poštujem Sebijin stabilan karakter, a prezirem Gavrankapetanovićevo depresivno kukumakanje kojem smo od 2017-e godine svjedočili, i još svjedočimo. Znam, depresija nije slabost, nego znak da ste dugo bili jaki. Mi se sjećamo svih podviga dr Gavrankapetanovića, sjećamo se i načina kako je psihološki pozitivno djelovao na svoje pacijente. Sjećamo se njegove nsebičnosti i ljubavi prema čovjeku, ... ali vidimo i da je postao samozadovoljan i to ga je bacilo unatrag. Znači, čak i njemu, blagom, staloženom, dobroćudnom čovjeku je šejtan nabacio udicu i u hvalisavca ga pretvorio. Zašto mislim da je pogriješio? Ogovarao je. Napadao. Tabor oformio. Ona njegova veličina, ona od 90-ih pa do 2017-e, je splasnula u mojim očima i tvrdim, s razlogom, da profesoru doktoru Ismetu Gavrankapetanoviću, najstarijem KCUS-ovom hirurgu (30 godina), pedijatru, rat ni s kim nije trebao, a pogotovo ne s ženom koju većinski mediji bespravno žele satanizirati (kao i stranku u kojoj je), prikazati je kao monstruma koji guta doktore koji znaju svoj posao. Sramota.

Znam da je dr Kapetanović rekao da je čovjek koji ne bježi ni od gorkih istina, jer su ljekovite. Nadam se da je skontao i ovu o sebi (a ne samo o dr Sebiji) i da će mu, insaAllah, biti ljekovita. Ne optužujem ga za ono što je uradio, nego mrzim način na koji je to uradio. Pogotovo zato što on zna da je nafaka od Allaha, da nas ono što nas je snašlo nije moglo zaobići. Mogao je nastaviti svoju sjajnu karijeru vrhunskog ortopeda, kojeg pozivaju da radi u mnogim evropskim zemljama i bosanskohercegovačkim centrima. Čovjeku se nameće misao da je iz KCUS-a otišao jer nije njegov direktor, da u Evropi ne radi, jer ni tamo ne može biti direktor, da je sada u Općoj bolnici "Prim.dr. Abdulah Nakaš" zato što je u njoj direktor i da medijski rat protiv dr Sebije Izetbegović vodi zbog funkcije generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu na koju pretenduje. Ne kažem da ne zaslužuje da to ostvari, ali ovo što radi nije način koji mu dolikuje, niti onaj koji će ga odvesti do cilja.

Profesorka na fakultetu, magistar doktor medicine, dr Sebija Izetbegović je dokazala da je jaka žena. Žena čije se snage muškarci boje. Takvih BiH treba. Takve žene su nam potrebne u većem broju nego što je broj ovih višegodišnjih hajki muškaraca na jednu ženu - Sebiju Izetbegović. Gade mi se novinaari koji, van svakog ukusa za mjeru, čim otvore usta u svom, ili sebi bliskom, studiju u kojem razgovaraju sa jednim, dva, ... pet političara prvo nju, dr Sebiju, ironično, u fokus razgovora stave. Sebija je postala opsesija novinara i političara. Zašto? Zato što nije depresionista, nego ekspresionista.

Depresija dr Gavrankapetanovića je držana i podržavana od BH-medija. Od medija dr Gavrankapetanović dobiva pažnju, odobrenje. Njegova raspukla iluzija se zakačila za dr Izetbegović i nema uzemljenja dok se ta iluzija potpuno ne raspadne (a tada bi se dr Gavrankapetanović našao u kolapsu), ili dok on ne uvidi da je uvučen u medijsko-šejtansko kolo, pa pronađe način da iz njega izađe i shvati da "Čovjek snuje, a Bog određuje". Sve, pa i to hoćemo li, i kad, biti generalni direktori KCUS-a. Možda se dr Gavrankapetanoviću previše žurilo. Ili mu je sabura ponestalo.

Ali, natrag temi, nadam se da će mi čitaoci oprostiti što i ovaj put pravim izlete i narušavam koncepciju onog o čemu želim pisati. Odraz dobrog ili lošeg stila, na čitaocu je da odluči. Dakle, natrag Denisu Zvizdiću! Njegova depresija je trajala trenutak koji je bio dovoljno kratak da ga (Denisa Zvizdića) medijske aždahe ne stignu progutati. Dobro nam se vratio, Denise Zvizdiću, nama iz 'polusvijeta', dragi naš Denise. Tek ćemo se gledati i navijati jedni za druge, insaAllah.

Kriterijum, proces i rezultat određuju dinamiku i kvalitet života, pa i političkog. Diplomirani arhitekta Denis Zvizdić zna da kriterijumi ostvarivanja kontrole u tekućim zadacima jedne ozbiljne političke stranke i u kontroli stanja organizacije iste ne smiju da se razlikuju od kriterijuma ostvarivanja kontrole kao funkcije upravljanja bilo kojeg preduzeća, a to su: organizovanost, kvalifikovanost i ekonomičnost. To znači: planirati, uskladiti i kontrolisati. Kontrola kao procesna funkcija MORA UKLJUČITI I OKRUŽENJE, pa makar ono bilo malograđansko, falsifikat modernog (čitaj: falsifikat prosvijećenog, naprednog) ili 'polusvijet', da bi ga se moglo kontrolisati (obs. mislim na glasače). Shvatio je Denis Zvizdić to. Shvatio je da mora uvažiti promjene u okruženju (ne tako davne), kad ga mediji onomad umalo nisu 'nasankali', a sada shvata da i dalje mora uvažavati specifičnosti svoje stranke kako bi se mogla uspostaviti samokontrola njenih članova. Sve zarad budućih dobrih rezultata djelovanja SDA u državi BiH, jedinoj nam domovini, sve kako bi SDA bila sposobna da reaguje na buduće događaje. Sretno, Denise!

Kriterijum, proces, rezultat!!! "Dakle, stvar je jednostavna - 18 ruku za dr Guzina i tačka", reče Zvizdić i podsjeti na potrebu građenja Mostara kao jedinstvenog, evropskog, multietničkog, demokratskog, antifašističkog, modernog i prosperitetnog grada. Valjda nemamo razloga da sad strahujemo da će SDP i Naša stranka izdati vrijednosti koje deklarativno zagovaraju.