POVIJESNO BREME TIŠTI - TO SE OČITUJE U (NE)IZLASKU NA IZBORE
Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 16. Nov 2020. 16:11:20
ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Gašenje i srpske i hrvatske zemljopisno-administrativne katastrofe u Bosni je nephodno potrebno za spas i bosanske nacije i zemlje i države Bosne.
Postojanje i srpske i hrvatske zemljopisno-administrativne jedinice u Bosni je najveća prepreka za ekonomski razvoj Bosne i svih grupa u njoj. To je neodrživo.
Zamislimo si samo koliko bi ljudskog i društvenog kapitala bilo oslobođeno gašenjem tih neodrživih katastrofa u Bosni - koliko bi domaćeg i inozemnog kapitala to privuklo.


Toliko je bilo bosanskih kraljeva i kraljica, vojvoda, knezova, banova, i hercega, da se može reći da ih je bilo i Husi i Hasi. U povijesnim bilješkama, kojih isto tako ima i Husi i Hasi, većina bosanske povijesti se je hrvatala ili srbatala.

Povijesni zapisi, raznih upitnosti, uče nas da su bosanski vladari bili ili etnički Srbi, ili etnički Hrvati, ili etnički stranci. Što smo povijesti učili u školama, i što je povijesti dostupno u knjigama i modernim medijima, sve se to uglavnom odnosi na vladare, vladarice, i njihova etnička porijekla.

Nije čudo, da se mi i dan danas još uvijek koprcamo u toj jarugi etničke podjele. To će se i nastaviti u budućnosti sve dok se mi ne sjetimo samih sebe kao čimbenika u svemu tome.

Sva povijest se svodi na to koji vladar ili koja vladarica je bio ili bila na prijestolju Bosne. Ključna riječ ovdje nije vladar, nego Bosna. Ključni dio bosanske povijesti, bosanska nacija, se uglavnom ne spominje, osim što nam je ostalo on staro i milo ''dobri Bošnjani''. Pa i to nam nije baš važno, a i te kako jeste i trebalo bi nam biti važno.

Bosansku naciju se ne spominje, a njom se vlada hiljadu i Bog zna koliko godina. To tiho zatiranje nacije nije baš primjetno, osim ako netko ne stane i počne o tome razmišljati.

Što svi jednostavno i spremno spregledamo jeste činjenica da su svi ti raznorazni etnički vladari Bosne bili i bosanski vladari, i da su ljudi kojima su oni vladali bili Bosanci i Bosanke. Svakako, bilo je tu i drugog življa, no u staroj povijesti nije još postojala zamisao nacionalne države i državnosti. Iako se spominju Bošnjani, to nije uzeto za službenu nacionalnost kakvu zaslužuje imati sav taj narod koji je kroz stoljeća živio pod, većinom, stranim vladarima.

Bosansku naciju nam valja probuditi, nakon što su nam - i što smo ju - nijekali sistemski i sistematski kroz našu povijest.

Vukčić se posvadio s Hrvatinićem i proglasio se ''hercegom''. Iz tog raskola nam je ostalo to breme ''Hercegovina'' u imenu zemlje. I kad ju je kraljica Katarina, a koja je govorila bosanskim jezikom, pisala bosančicom i bila vjernik bosanske crkve, ipak ujedinila, to je umjetno ime, to breme, ostalo u imenu zemlje. Značajno je da se, unatoč tome, pojavilo ime Herceg-Bosna kao naziv jedne neljudske gradnje. Iako ju mrze, nisu mogli izbjeći spomenuti Bosnu u toj neljudskoj gradnji.

Samo to, po sebi, dokazuje postojanje bosanske nacije, htjeli to oni ili ne.

Zbog tog povijesnog bremena ''Hercegovina'' su poginule hiljade ljudi bosanske nacije, i ginu i dan danas.

To je, intelektualno, neodrživo.
Prihvatljivo je da je Hercegovina jedna od zemljopisnih i administrativnih regija Bosne. Međutim, nije prihvatljivo da se Bosnu identificira Hercegovinom, a kamo li ''Herceg-Bosnom''. Upravo obrnuto, Hercegovinu se identificira Bosnom, jer Bosna je povijesna jedinica koja vuče državnost najmanje od Bana Kulina. Bosna je povijesna preteča Hercegovine, kako god da se na to gleda. To je neupitno.

Bosanska nacija nam daje tu udruženost, to jedinstvo, koje nadmašuje etničku diobu. Taj koncept valja prihvatiti tako da postane dio svakodnevnog života. Grčevito držanje etničkog porijekla kao znaka nacionalnosti je patološko i vjerovatno ukazuje na grupnu paranoju, nakon svih ovih godina, decenija i stoljeća etničke i vjerske mržnje i netrpljivosti.

Budimo i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i ''drugi'' - no budimo, prije svega, Bosanci i Bosanke jer to uistinu i jesmo ali ne prihvaćamo.

Toliko je života i napora jedne cijele nacije - Bosanske - utrošeno i izgubljeno zauvijek samo zato jer ne prihvaćamo svoj vlastiti identitet. To treba liječiti, to breme treba skinuti s leđa.

Gašenje i srpske i hrvatske zemljopisno-administrativne katastrofe u Bosni je nephodno potrebno za spas i bosanske nacije i zemlje i države Bosne.

Postojanje i srpske i hrvatske zemljopisno-administrativne jedinice u Bosni je najveća prepreka za ekonomski razvoj Bosne i svih grupa u njoj. To je neodrživo.

Zamislimo si samo koliko bi ljudskog i društvenog kapitala bilo oslobođeno gašenjem tih neodrživih katastrofa u Bosni - koliko bi domaćeg i inozemnog kapitala to privuklo.

Zamislimo si samo koliko bi nam se oslobodilo društvenog, umnog, intelektualnog, i drugačijeg stvaralačkog potencijala kad ne bismo više morali strahovati jedni od drugih i kad bismo bili u stanju u zajedničkoj sigurnosti graditi tu našu jedinu zemlju, naciju i državu koju imamo.

Riješimo se povijesnih bremena. Svi naši potomci će nam biti zahvalni.

Uvjeren sam, pogotovo nakon ovih izbora, da nam je potrebno jedinstvo i da k tome treba stremiti. Treba stremiti višem cilju, cilju koji nadmašuje plemensko grupašenje.

Treba stremiti naciji i osloboditi se povijesnih etničkih bremena. Kad budemo na izbore izlazili kao Bosanci i Bosanke onda će se to odraziti na broju birača koji sudjeluju u gradnji nacije i zemlje.