DR. MUSTAFA CERIĆ: Nije ova hižaslavska (bajramska) poruka vama zbog vas, već zbog mene zato što se osjećam krivim što vam moja generacija ostavlja mnogo više dugova nego što smo mi naslijedili od naših očeva. Ostavlja vam dug neizvjesnosti od novog genocida zato što nismo riješili nijedan nacionalni i državni problem tako da možemo mirno spavati.

Dragi moji,
Ovu bajramsku (hižaslavsku) poruku posvećujem vama, mojim rođenim i vašim vršnjacima drugih vjera i nacija u Bosni.

Inspirisan idejom velikog sufije Al-Muḥāsibija (781–857), “Samoiscjeljitelja”, o samopolaganju računa ili samoiscjeljivanju, imam potrebu da pred vama položim ovozemni prije onozemnog računa pred Svevišnjim Bogom. Činim to iz duga prema vama u ime moje generacije, koja je bila dužna da vašu sadašnjost i budućnost učini boljom. Svjstan sam rizika, koje moja priča kod vas može da izazove, ali moj unutarnji nagon da vam se ispričam je jači od svakog rizika. Ne želim vam pričat o snovima i traumama u mom životnom dobu u kojem ste vi sada. Bilo ih je, ali nisu kao vaši snovi ni kao vaše traume. Sanjao sam, ali sam znao da je moj san o slobodi neostvariv. Uvjeravali su me da mi je bolje u neslobodi. I ja sam im vjerovao sve dok nisam osjetio slast slobode u Americi. Ne mogu vam opisat taj osjećaj, ali vam mogu reći da je sloboda uzvišeno stanje duše i uma. Kad jednom duša i um osjete slobodu, nema sile koja vas može vratiti u neslobodu. A traume moje bilo je teško nositi, ali sam ih nosio zato što sam zamišljao da ih dijelim sa svima. Nema razlike u traumama. Sve su iste kod svakoga. One svima dušu truju i um zamagljuju. One svakoga drže u zatočeništvu umorne svijesti i savjesti od ubitačne laži i od krvavog zla.

Vi, rođeni moji, ne morate sanjati o slobodi mišljenja i govora. Vi tu slobodu imate. Vi sanjate da imate ono što nemate: slobodu od straha i slobodu od bijede. To vam je potrebnije i od slobode mišljenja i od slobode govora. Bezvrijedna je sloboda mišljenja ako nema utjecaj na javni život, besmislena je sloboda govora ako nema moć da vas oslobodi od straha i od bijede. To je ono šta vas muči - beskorisnost vašeg vapaja da se mijenja stanje od beznađa do nade. Nije moja generacija za sve kriva jer je beznađe i sama naslijedila, ali jeste kriva zato što ne ispunjava svoja obećanja. Vrijeme je zato da pred vama, rođeni moji, priznamo grijeh i položimo račun.

(1) Obećali smo da će nam vjera biti vodič u moralu, a moral vodič u javnom djelovanju. Obećanje smo prokockali. Vjera je postala vodič do položaja, a moral se izgubio u politici. Izgubio se strah od Boga zbog straha od ljudi. Vjera nije cilj već sredstvo do cilja. Moral nije uzvišena vrlina, već poraz naivnog političara.

(2) Obećali smo da ćemo vam biti uzoriti primjer uspjeha kroz lični rad, trud i stručnost. Toga obećanja se više ne sjećamo. Mjera uspjeha nije ni rad ni trud ni stručnost, već veza sa onima što imaju vlast i moć da te postave na položaj. Rat je učinio svoje, ali nekima od nas je rat još uvijek brat.

(3) Obećali smo da će Bosna biti zemlja mira i sigurnosti za sve. Obećanje nismo ispunili. Krivi su oni, ali nismo ni mi skroz nevini!

(4) Obećali smo pomirenje. Obećanje smo odgodili. Ostavljamo to vama, rođeni moji, kao dug, kao omču oko vrata, kao zavjet da budete drugačiji od nas ako vam se posreći da preživite strah od drugoga i bijedu od nas samih.

(5) Obećali smo da će Bosna biti mjesto ugodnog življenja za sve. Obećanje smo iznevjerili. Nije sve do nas, ali mi smo najviše odgovorni!

(6) Obećali smo da će Bosna biti demokratska država sa vladavinom prava za sve. Obećanje smo zaboravili. Nikad nije bilo više nepravde i kršenja ljudskih prava po svim osnovama kao što ga ima danas. Krivi su drugi, ali gdje smo mi da dignemo naš glas protiv nepravde na račun bilo koga u našoj zemlji!?

(7) Obećali smo objektivnost i nepristranost u podjeli društvenih dobara. Obećanje smo grubo pogazili. Partijska podobnost ima prednost nad svim ostalim vrijednostima ma koliko bile korisne za društvo i državu.

(8) Obećali smo da vas volimo, ali smo zaboravili da poštujemo vaša prava na obrazovanje, zdravo i pošteno natjecanje te zaposlenje prema vašem znanju i stručnosti. Vi zbog toga bježite od nas iako vas mi na daljinu volimo. Vi ste krivi što nas ne razumijete što nemamo vremena da se bavimo vašim pitanjem zbog našeg straha od gubitka vlasti što je još imamo. Razumite vi nas da bismo mi razumjeli vas. Ali, u međuvremenu potražite vi sebi spas negdje drugdje, rođeni moji, dok nije kasno. Jer vrijeme vaše mladosti brzo prolazi.

(9) Obećali smo da će zdravstvena zaštita biti osigurana za sve. Obećanje nije ostvarivo. Kriva je koronavirus. Čim ova pošast prođe opet će sve biti po starom.

(10) Obećali smo da ćemo obećanja ispunjavati. Ne vjerujte nam, rođeni moji, sve dok vam obećanja ne ispunimo, a onda vi preuzmite dužnost i budite bolji od nas. Budite sunce koje sve i svakog obasjava! Budite zemlja koja sve i svačiji teret nosi! Budite voda koja sve i svakog oživljava!
Dragi moji,

Nije ova hižaslavska (bajramska) poruka vama zbog vas, već zbog mene zato što se osjećam krivim što vam moja generacija ostavlja mnogo više dugova nego što smo mi naslijedili od naših očeva. Ostavlja vam dug neizvjesnosti od novog genocida zato što nismo riješili nijedan nacionalni i državni problem tako da možemo mirno spavati.

Naravno, oni su krivi, ali sve dok budemo tako govorili, sve više ćemo tonuti i živi pijesak, iz kojeg se možemo spasiti samo onda kad shvatimo da mi moramo uraditi našu domaću zadaću za bosansku hižu, za bosansku domovinu, za bosansku državu i za bosansku zemlju od Une do Drine i od Save do Neretve.

Rođeni moji, unatoč svemu ostajte ovdje, budite zajedno i ne dajte da vas beznađe nađe, ne dajte da vas koronavirus snađe i ne dajte da vas moja generacija obeznađi. Vi nađite sebe i pouzdajte se u Boga!

Allahu Svemogući, osnaži nas u vjeri, hiži, domovini i državi!

Allahu Sveznajući, pouči nas da idemo onim putem koji je najbolji za nas!
Allahu Milostivi, omili nam sve što je istina, pravda, lijepo i korisno za nas! Amin!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN! HIŽASLAV MUBAREK!