Akademija posvećena herojima sa Žuči, pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine, Safetu Zajki, Safetu Isoviću i Salki Muraspahiću, koji su se svojim herojskim podvizima istakli na sarajevskom ratištu i šire, u vremenu odbrambeno-oslobodilačkog rata u RBiH na koju su 1992- 95., agresiju izvršili Srbija i Crna Gora.
Akademija je održana u Centru "Safet Zajko". Organizator obilježavanja je Udruženje 2. Viteška brigada, Grad Sarajevo, Općina Novi Grad, Ministarstvo za boračka pitanja KS i BH Telekom.
Uvodničar ispred Udružnja 2. Viteška brigada bio je mr. Omer Begović, bivši pripadnik 2. Viteške brigade, čije obraćanje objavljujemo u nastavku:

Poštovani članovi porodica Safeta Zajke, Safeta Isovića, Salke Muraspahića, ostali članovi porodica naših časnih šehida, poštovani ratni vojni invalidi, poštovani saborci, uvaženi gosti, dame i gospodo imam veliku čast i zadovoljstvo da vas sve skupa najtoplije poselamim i pozdravim.
Danas smo se okupili povodom obilježavanja pogibije naših slavnih komandanata, Safeta Zajke, Safeta Isovića i Salke Muraspahića koji su bili i ostali svetionik generacijama patriota, svetionik onima koji su njihovi saborci, kao i onima koji su bili djeca tokom agresije ili nisu bili ni rođeni.

Naše zajedničko iskustvo, kako individualno, tako i kolektivno, svjedoči nam o tome koliko je važno osloniti se prvo na sebe, preuzeti odgovornost za svoju sudbinu, sudbinu svog naroda, svoje domovine. Cijenimo naše prijatelje širom svijeta i zahvalni smo im na podršci u našoj borbi za opstanak tokom i poslije agresije, ali ni njihova pomoć nam ne bi bila od koristi, da se nismo samoorganizovali i pružili otpor agresoru koji je napadao našu domovinu sa istoka i sa zapada uz pomoć domaćih pomagača-izdajnika.

Iste one snage koje su imale plan da nas istrijebe i rasparčaju našu jedinu domovinu, ni danas nisu odustale od svojih višestoljetnih nakana i vode ih samo drugim sredstvima, čekajući svoju novu priliku. Naše bitke nisu završene, samo danas ih moramo voditi drugim sredstvima.



Poštovani, kao što smo imali obavezu 1992. stati na branik domovine, obaveza svih nas danas jeste očuvati sjećanje na taj period, značajne događaje, pojedince, značajne bitike koje smo vodili, jer narodi bez pamćenja i historijske svijesti, osuđeni su na gubljenje svog identiteta, svog političkog subjektiviteta i na kraju, često isvoje biološke prisutnosti na određenim prostorima.
Danas, kada svjedočimo urušavanju vrijednosti na kojima je naša kultura stoljećima egzistirala, urušavanju i univerzalnih civilizacijskih vrijednosti, danas kada su mladi naraštaji pod uticajem masovnih medija, digitalnih tehnologija, potrošačke kulture, izloženi površnosti i kada uzore traže u onima koji nisu zaslužili biti uzor bilo kome.

Njegovanje sjećanja na naše heroje, nosioce najvših ratnih priznanja na Safeta Zajku, Safeta Isovića, Salku Muraspahića predstavlja našu obavezu. Njihova ljudska veličina, vrijednosti koje su nosili, njihovo herojstvo, odvažnost, snaga volje, njihova plemenitost, požrtvovanost i nesebičnost, moraju biti naša obaveza i moralni putokaz.

Tigar sa Žuči
Safet Zajko, jedan od naših najvećih heroja, heroj koji je postao dio našeg kolektivnog pamćenja, rođen je 1959. u Rudom. Bio je rezervni oficir u činu kapetana. Svjestan šta agresori i njihovi domaći pomagači/izdajnici spremaju Bosni i Hercegovini, Safet Zajko još prije nego su počeli prvi oružani sukobi, pridružuje se Patriotskoj ligi i radi na stvaranju, koordinaciji, uvezivanju prvih jedinica otpora u naseljima Buća Potok, Boljakov Potok, Vitković Brdo, Briješće i Sokolje. Zbog svoje sposobnosti, požrtvovanosti, moralnih kvaliteta, među svojim saborcima stiče autoritet i u julu 1992. biva imenovan prvim komandantom 15. brigade. U mjesecu oktobru, nakon što su u sastav 2. mtbr ušli pripadnici 15. brigade, 1. samostalnog bataljona i odreda formiranih na ovim prostorima, Safet Zajko je imenovan za komandanta 2. mtbr i na njenom čelu ostaje do pogibije na Mijatovića kosi, 17. juna, 1993. godine, pet dana nakon pogibije njegovog zamjenika Safeta Isovića.



Njegova stalna prisutnost na prvim borbenim linijama, među svojim saborcima, njegova hrabrost, požrtvovanost, sposobnost, ulijevala je pouzdanje i sigurnost njegovim saborcima,
Bio je uvijek u pokretu i uvijek spreman da istog trena istrči na prvu borbenu liniju, da svojom pojavom i riječima umiri i ohrabri svoje saborce, i kao da sada čujem: “Ne bojte se, samo pametno i bez panike. Gotovi su!”

Nedostatak oružja i materijalno-tehničkih sredstava, naša brigada koju je vodio Safet Zajko, kompenzirali smo svojom požrtvovanošću, hrabrošću i sposobnošću taktiziranja našeg komandanta, što svjedoče i brojni uspjesi, ptotiv vojno nadmoćnog neprijatelja. Svoju ličnu tragediju, gubitak tri brata, Safet Zajko nije ni pominjao, jer njegova požrtvovanost za svoj narod, domovinu, bila je iznad ličnog.

Zahvaljujući temeljima koje je postavio Safet Zajko, pripadnici Druge viteške motorizovane brigade nastavili su putem kojim nas je poveo naš komandant. Kao jedna od najboljih brigada Armije RBiH učestvovali smo u borbama na Treskavici, Bjelašnici, Igmanu, a 1995. godine svoj vojni put završavamo u borbama za oslobođenje Bosanske Krajine.

Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je još za života, 1992. godine, a posthumno je odlikovan i “Ordenom heroja oslobodilačkog rata” 1994. godine, kao brigadni general ARBiH. Danas se ovaj kompleks bivše kasarne JNA “Jusuf Đonlić”, zove Safet Zajko po velikom bosansko-hercegovačkom heroju, kao i ulica koja se proteže zonom odgovornosti naše brigade.

Dok je Safet Zajko bio taktičar, planer, vizionar, Safet Isović, njegov prvi saradnik, bio je operativac i provodio u djelo zamisli Safeta Zajke. Rođen 1966. godine u Bijelom Polju, kao aktivni oficir u činu poručnika, s početkom agresije na našu domovinu, pridružuje se jedinicama otpora i oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine. Njegova odvažnost, njegov prkos vojno nadmoćnijem neprijatelju, njegovo vojno znanje stečeno na Vojnoj akademiji, gdje je bio najbolji u svojoj klasi, njegovi moralni kvaliteti, neizmjeran su doprinos odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Safet Isović je u brigadi obavljao različite dužnosti, od operativca do načelnika Štaba, da bi zbog svojih kvaliteta bio imenovan na mjesto zamjenika komandanta brigade. Do svoje pogibije, učestvovao je u svim bitkama naše brigade, od čuvenih bitaka na Žuči, gdje je zbog svoje hrabrosti i vojničkog znanja dobio i nadimak Tigar sa Žuči, preko Visa, trostruke odbrane Sokolja, pa sve do oslobađanja Mijatovića Kose, bitke koju je upravo on osmislio, isplanirao i pripremio do najsitnijih detalja.

Gazije Safet Isović i Salko Muraspahić
Iz tog 12. juna 1993. godine dok smo živi u očima će nam biti žustri korak Safeta Isovića ispred stroja jurišnika, i čućemo njegov odlučni glas kojim pred sami polazak u borbenu akciju daje upute diverzantima i predaje ratnu zastavu 2. Viteške mtbr u ruke komandira jurišne čete -hrabrog ratnika Sade Šatrovića.



U toj bitci, 12. juna 1993. kada nam je bio najpotrebniji, Safet Isović gubi život, a odbrana Sarajeva i Bosne i Hercegovine jednog od svojih najboljih boraca. Safet Isović za života je dobio priznanje “Zlatni ljiljan”, a 1994. godine, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, posthumno ga je odlikovalo i “Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima”.
Nakon pogibije Safeta Isovića, na njegovo mjesto, postavljen je Salko Muraspahić, profesionalni oficir JNA, u činu kapetana. Salko Muraspahić rođen je 1960. godine u Nevesinju. U maju 1992. godine, pristupio je jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine i zajedno sa još nekoliko oficira učestvovao je u osnivanju 1. samostalnog bataljona.
Salko je gotovo neprestano bio sa svojim borcima, a i sam je učestvovao u akcijama prema neprijatelju. Posebno se istakao tokom velike agresorske ofanzive na Stupsko Brdo, u septembru 1992. godine, kada je teško i ranjen. Poginuo je na putu za Smiljeviće 28. jula 1993. godine, na dužnosti zamjenika komandanta brigade. Posthumno mu je dodijeljeno ratno priznanje “Zlatni ljiljan“, 10. juna 1994. godine.
Njegove ljudske vrijednosti, komunikativnost, njegova empatija prema ljudima, plijenile su naklonost svih onih koji su ga poznavali.
Neka je vječni rahmet našim herojima, šehidima Safetu Zajki, Safetu Isoviću, Salki Muraspahiću i svim našim šehidima i slava poginulim borcima.
Naš dug prema njima je da pamtimo, da ih se sjećamo, i da iz njihove žrtve učimo, kako nam se ne bi iznova ponavljalo.
Zahvaljujući kvalitetnom radu Udruženja “Druga viteška” na dostojanstven način čuvamo i njegujemo kulturu pamćenja i sjećanje na herojski period odbrane od agresije, značajne događaje, pojedince, značajne bitike koje smo vodili, uz nesebičnu podršku i pomoć Općine Novi Grad i našeg načelnika mr. Semira Efendića.
Primo Levi, veliki talijanski pisac, jedan od rijetkih logoraša koji su preživjeli nacističke logore, o iskustvu holokausta je zaključio:
»Dogodilo se, može se dakle opet dogoditi: to je jezgra onoga što imamo reći«.
Poštovani,
Mi, u ime onih koji su nas svojom žrtvom zadužili i u ime onih koji dolaze, ne smijemo dopustiti da nam se ponovo dogodi. Hvala vam na pažnji, zaključio je mr. Omer Begović.