Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavila je da su pripadnici jedinice “Miće” uz prisustvo policije privodili lica bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u Tesliću.



Rosa Radišić, koja je kao daktilograf radila u policiji, kazala je da je spiskove za privođenje sačinjavao optuženi Predrag Markočević, komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću.

Ona je rekla da je prije dolaska jedinice “Miće” iz Doboja, koji su pozvani da pomognu, bilo nekoliko hapšenja, a da je s njihovim dolaskom situacija “eskalirala”.

Radišić je kazala da je u policiji kucala službene zabilješke, naloge za lišenje slobode i slično nakon što je premještena na sprat, pored Markočevićeve kancelarije.

Na pitanje Odbrane da li su “Miće” hapsile na svoju ruku, svjedokinja je odgovorila potvrdno. Tužiteljica Enisa Adrović je prigovorila na ovo pitanje, navodeći da je svjedokinja prethodno rekla i da su s njima bili i policajci.

Radišić se složila sa braniocem Duškom Panićem da ne zna ko je slao “Miće” da privode.

Markočeviću se sudi s Dušanom Kuzmanovićem i Marinkom Đukićem za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Tužiteljica je svjedokinji predočavala ranije iskaze, čiju je tačnost ona uglavnom potvrđivala. Adrović je prokomentarisala da ne može prepoznati svjedokinju, sa kojom u istrazi nije bilo ovakvih problema.

Svjedokinja je rekla da je s prozora gledala kako su “Miće” postrojile zaposlene iz SJB-a i kako je bilo i šamaranja, kako joj se čini Đukića.

Načelnik Kuzmanović joj je, kako je kazala, rekao da stalno bude na usluzi “Mićama” radi kuhanja kafe i kucanja. Radišić je navela da je to kao porodična žena odbila zbog čega se Kuzmanović naljutio i premjestio je na sprat.

Svjedokinja se prisjetila kako su jednom došli po nju prilikom hapšenja jednog lica kada su bili pripadnik “Mića” i policajac. Izjavila je da je uhapšenog pripadnika “Mića” tukao, a da ga je policajac dizao.

Nakon što joj je predočeno da je u istrazi navela da je i policajac tukao privedenog, Radišić je kazala da jeste, da ga je udario kad ga je dizao.

Prema njenim riječima, privedenog su odvukli u pritvor, a za njim je ostao krvavi trag.

Ona je navela imena svih lica iz tog događaja, a kasnije i nekih inspektora, ali se ispostavilo da je neko od njih zaštićeni svjedok, pa je zabranjeno objavljivanje imena.

Ona je dodala da su “Miće” u jednom trenutku uhapšeni, a da su optuženi smijenjeni.

Na pitanja Odbrana, svjedokinja je potvrdila da je iz Doboja s “Mićama” došao Milan Savić, ali da ne zna da li im je on naređivao.

Ona je kazala da nije čula da su inspektori nekoga zlostavljali.

Izjavila je da je Marinka Đukića rijetko viđala i ostalo joj je u sjećanju kako se drži za glavu i pita se: “Šta se ovo dešava?”.

Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Jozo Martinović, koji je ispričao kako je bio pritvoren i kako je u tri navrata njegova porodica davala 40.000 maraka za njegovo puštanje, do kojeg ni u jednom slučaju nije došlo.

On je rekao da su mu početkom juna uniformisana lica pretresala kuću i da nisu pronašla oružje. Kazao je da je poslije toga vidio policajca Aleksu Petrovića koji je rekao: “Vodite Jozu, imao – ne imao”.

On je naveo da su ga odveli Miroslav Pijunović Piko i još četiri-pet vojnika i da su ga “fino istukli” ispred suda.

Zatvoren je sa drugim ljudima i tukli su ih, a nakon sedam dana prebačen je u objekat Teritorijalne odbrane, gdje je ponovo njegova žena posudila novac i donijela.

U tom objektu je, prema njegovim riječima, bilo oko 150 ljudi zatvoreno i fizički su zlostavljani. Prisjetio se kako je jednom doveden mladić Šečić, koji je imao 19 godina. Kazao je da je bio sav isprebijan i da je tokom noći preminuo.

On je rekao da je prilikom batinanja zadobio otvoreni prelom ruke. Ljekarska pomoć mu nije pružena dok mu se povreda nije zakomplikovala. Odvezen je u bolnicu za Doboj, a kako je dodao, njegovoj ženi je naređeno da “stvori” 20.000 maraka.

Ni tada nije pušten kući, nego tek nakon hapšenja “Mića”.

Termin narednog ročišta bit će naknadno zakazan s obzirom da se suđenja nakon pandemije ne zakazuju u redovnim terminima.