PROF. DR. ENES EF. LJEVAKOVIĆ, ZAMJENIK REISU-L-ULEME: Mjere, instrukcije i preporuke koje je donijela naša Islamska zajednica u pogledu organizacije vjerskih obreda i aktivnosti identične su ili veoma slične mjerama koje su poduzele nadležne islamske institucije u muslimanskim zemljama i zajednicama širom svijeta. Zajednički je cilj doprinijeti borbi protiv širenja zaraze i zaštititi ljudske živote i zdravlje. Međutim, ako je virus silom prilika odvojio naša tijela od džamije i džemata, nije i ne smije odvojiti naša srca i duše od njih. U vremenu prinudne fizičke distance od džamije i džemata ojačajmo našu duhovnu i srčanu vezanost za njih. Božiji poslanik Muhammed a.s. u čuvenom hadisu o sedmerici ljudi koje će Svevišnji staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada sem Njegovog neće biti spominje i čovjeka čije je srce vezano za džamiju.

Zamjenik reis-l-uleme prof. dr. Enes ef. Ljevaković, u petak, 10.4.2020., održao je hutbu u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu, koju prenosimo u nastavku:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovana braćo i sestre!
Svevišnji Stvoritelj je u Kur’anu ljudima objavio da je smrt i život stvorio da bi ih iskušao koji od njih će bolje postupati: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast - On sve može! Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas če bolje postupati…” (Tebareke, 1,2) U suri El-Bekare Allah, dž.š., kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i plodove. A ti obraduj izdržljive, one koji kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu.” Iskušenja s kojima se suočavaju pojedinci i društva, kako u dobru tako i u zlu, sastavni su dio života na ovom svijetu. U svjetlu spomenutih kur’anskih ajeta razumijevamo i najnovije veliko iskušenje koje je ovih dana pogodilo cijelo čovječanstvo u vidu pandemije koronavirusa, stručno nazvanim COVID -19. Ovo sićušno, nevidljivo Božije stvorenje zadeveralo je cijeli svijet: državne vlasti i sve njihove službe, posebno medicinske radnike koji se nalaze na prvoj liniji odbrane, zadeveralo je i silne vojske i sigurnosne službe, učenjake i obične ljude, primoravajući odgovorne faktore u društvu na donošenje rigoroznih mjera i restrikcija na različitim nivoima i različitog intenziteta. Poruka je to i pouka čovjeku da put obijesti, nasilja, nepravde, neodmjerenog korištenja prirodnih resursa, bjesomučne trke za profitom, zagađenja okoliša i ugrožavanja eko sistema na Zemlji ne vodi dobru, da će mu se to kad-tad o glavu obiti na ovaj ili onaj način. Na ovakvo ponašanje čovjeka Svevišnji upozorava u suri El-‘Alek: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodari tvome će se, doista, svi vratiti.” Pojedini analitičari najavljuju da bi iza ove pandemije virusa mogala uslijediti druga pandemija, pandemija ekonomske recesije i društvenih problema koje ona sa sobom nosi. I ova aktuelna pandemije, kao i ona koja se najavljuje kao njena posljedica u vidu globalne ekonomske krize i recesije, zorno pokazuju koliko je svijet međusobno povezan, koliko su interesi i ekonomije država isprepleteni, umreženi i koliko su upućene jedne na druge. Ponašanje velikih i moćnih država nakon pandemije virusa, pokazat će da li je svijet uzeo pouku iz ove krize i da li će se okrenuti istinskim zajedničkim vrijednostima koje čine svijet boljim, moralnijim, pravednijim, saosjećajnijim, ili će se okrenuti novim sukobima, polarizacijama i nadmetanjima, čije će žrtve biti slabije države i njihovi ionako siromašni i napaćeni narodi.

Braćo i sestre,
Mjere izolacije i ograničenja u pogledu izravnih socijalnih kontakata koje su donijeli nadležni državni organi jesu teške ali ne i nepodnošljive. Uglavnom se poduzimaju radi zaštite života i zdravlja ljudi. Na svima nama je da ih se krajnje odgovorno, zdušno i disciplinirano pridržavamo da bismo na taj način doprinijeli suzbijanju i preveniranju širenja zaraze i time spasili mnoge živote. U vrijeme zaraze, epidemije i pandemije, zaraženi, onaj koji sumnja u zarazu ili ima simptome zaraze, pokazat će visok stepen odgovornosti, ljubavi, obzirnosti i pažnje prema drugima, posebno osobama iz rizičnih grupa, prema porodici, džematu i društvu u cjelini tako što će se samoizolirati od njih na sigurnu fizičku distancu, sukladno donesenim pravilima, instrukcijama i preporukama. Osim što je zakonska, to je i naša moralna i vjerska obaveza. Svevišnji Stvoritelj kaže: “…a ako neko bude uzrok da se nečiji život spasi - kao da je svim ljudima život sačuvao…” (El-Maide, 32) Vrlo je važno da u primjeni ovih mjera samozaštite i samokontrole budemo ustrajni do kraja, da ne posustanemo na pola puta i time ugrozimo dosadašnje napore i uspjehe u borbi protiv zaraze.

Pored toga što suzbijaju i preveniraju zarazu, spomenute mjere i ograničenja imaju i druge koristi. Prilika je to da se više posvetimo sebi, svojim porodicama, da u osami i tišini svoga doma presipitamo naše prioritete u životu, da porazmislimo o vrijednostima koje usmjeravaju naše djelovanje. Osvijetlimo naše domove namazom, zikrom, učenjem Kur’ana, dovama i drugim vidovima dobrih djela i dobročinstava.

Donesene mjere i ograničenja unijele su promjene ne samo u našem individualnom, porodičnom i društvenom životu, nego su izravno utjecale i na naš vjerski život, na džemat i zajednicu u cjelini. Sigurno je da neklanjanje u džematu u džamiji, posebno džume namaza, ali i odsustvo drugih vjerskih manifestacija, druženja i okupljanja teško padaju iskrenim vjernicima. Mjere, instrukcije i preporuke koje je donijela naša Islamska zajednica u pogledu organizacije vjerskih obreda i aktivnosti identične su ili veoma slične mjerama koje su poduzele nadležne islamske institucije u muslimanskim zemljama i zajednicama širom svijeta. Zajednički je cilj doprinijeti borbi protiv širenja zaraze i zaštititi ljudske živote i zdravlje. Međutim, ako je virus silom prilika odvojio naša tijela od džamije i džemata, nije i ne smije odvojiti naša srca i duše od njih. U vremenu prinudne fizičke distance od džamije i džemata ojačajmo našu duhovnu i srčanu vezanost za njih. Božiji poslanik Muhammed a.s. u čuvenom hadisu o sedmerici ljudi koje će Svevišnji staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada sem Njegovog neće biti spominje i čovjeka čije je srce vezano za džamiju. Među njima je i pravedan vladar, zatim čovjek koji diskretno udjeljuje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta i koliko udjeljuje desna te osoba koja se u osami sjeti Allaha i oči mu obliju suze. Vrijeme krize i mjera izolacije i samoizolacije dobra je prilika da se postignu stepeni o kojima se govori u spomenutom hadisu kojeg je prenio Ebu Hurejre. Prema tome, čak i u vrijeme prinudne fizičke odvojenosti od džamije i džemata, vjernik i vjernica svojom srčanom vezom sa džamijom i ibadetima u svome domu mogu postići Božiju blizinu i zadovoljstvo. Allah dž.š. u suri Et-Tevbe govori o tome kojim se djelima džamije održavaju: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu.”

Braćo i sestre,
U ovom vremenu kušnje i teškoće, ne bismo smjeli zaboraviti one kojima je pomoć potrebna, siromašne i nemoćne. Neka su nam na umu riječi Vjerovjesnika a.s. da Allah pomaže čovjeka sve dok on pomaže druge ljude. Odgovorne dužnosnike na svim nivoima pozivamo da zajednički rade na projektima od interesa za sve građane, otklanjanju nevolja i rješavanju gorućih problema u društvu, a da ostave po strani populističke izjave i prikupljanje jeftinih političkih poena.
Bez obzira na sve teškoće i kušnje s radošću i nadom u bolje dane dočekujemo mjesec ramazan. Nadamo se da će svjetlost ovog mubarek mjeseca, ibadeti posta, namaza, učenja Kur’ana, sadekatul fitra i zekata donijeti novo ozračje i radost u naša srca i naše domove. Biće to jedinstveno iskustvo ramazana u posve specifičnim okolnostima. Neka su nam uvijek na umu riječi Gospodara: “Zaista uz teškoću ide olakšanje, uz teškoću dolazi olakšanje.”

Svevišnjeg Allaha molimo da nam svima olakša, da otkloni od nas nevolju koja nas je zadesila, da umrlima podari Svoj oprost i milost, da bolesnima podari zdravlje, siromašnima opskrbu, putnicima namjernicima olakša putovanje, da odgovornima podari mudrost i razboritost kod donošenja odluka.
Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. Allah će zaista održati obećanje. (Ali Imran, 8-9.)
Daj nam ono što je dobro i na ovom i na budućem svijetu i sačuvaj nas od patnje u vatri. Gospodaru naš, sačuvaj nas od teške bolesti i velikih iskušenja.
Amin!