TRAŽI SE DOMAĆIN ZA „MOSTARSKU SOFRU“
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 08. Mar 2020. 02:03:43
Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija!

Svakako me je i obradovalo predloženo rješavanje, po mojim razmišljanjima, tzv. modela srednjeg puta, što znači ne apsolutni etnički model ili građanski model, već kompromisni i dogovoreni, po mogućnostima dogovaranja, neki srednji model.


Kao rijetko koja Tribina, djelotvorno, sadržajno i inspirativno, o pitanjima statusa grada Mostara sa mojim razmišljanjima, potrebama i željama, upravo je sinoć (06.03.2020) održana u hotelu Bristol.
Upravo organizator tribine sa temom „Političko uređenje grada Mostara“ je veoma mlada i progresivna formirana stranka „Platforma za progres“ sa njenim osnivačem i predsjednikom, veoma uglednim profesorom Univerziteta, povratnikom i našim zemljakom iz Banjaluke, gospodinom Mirsadom Hadžikadićem.
Ova stranka i njeni čelnici i članstvo, kao platforma za progres, od prvog dana svog formiranja i djelovanja je bila svjesna težine problema neodržavanja lokalnih izbora u protekla dva izborna ciklusa u gradu Mostaru čime su građani Mostara bili uskraćeni od demokratskog prava da biraju i budu birani.


Prisutni na tribini (Foto kredit: Bljesak.info)


Općenito je ugrožen status grada Mostara, u funkcionisanju njene izvršne i zakonodavne vlasti, po uobičajenim i važećim rješenjima urednog pravnog sistema , ove nam naše domovine Bosne i Hercegovine.
Uvodničari tribine su bili prof. dr. Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres, Sejfudin Hodžić, izvršni direktor Platforme za progres, Edisa Demić, predsjednica regije Neretva i Edin Batlak, član Političkog vijeća Platforme za progres.


Mirsad Hadžikadić (Foto kredit: Bljesak.info)


Svojim stavovima i pogledima na problematiku stanja u Bosni i Hercegovini, kao i statusa i nedoličnog odnosa prema gradu Mostaru, ugledni profesor i predsjedenik ove stranke, kao uvodničar, gospodin Hadžikadić je tako prijatno i slikovito, prestavio svim prisutnim učesnicima tribine.

Kako bi to naši stari govorili,, onako svojski, patriotski, probosanskohercegovački, istinski i sadržajno nužnim i potrebnim, posebno građanima ovoga napaćenog grada, poradi dvostruke agresije, njegovog urbicida, progona, ubistava i iseljavanja, sa brojnom dijasporom.

Od ranije poznati i često slušani njegovi stavovi, kao istinskog probosanskog patriote, odzvanjaju u mojim ušima i veoma pozitivno djeluju ostavljajući traga u memorijskim okvirima i sopstvenog razmišljanja, kada ugledni profesor, povratnik u svoju domovinu naglašava potrebu i obrazlaže suštinu svoga povratka u domovinu, parafraziram riječima ;
“Ova domovina Bosna i Hercegovina dala nam je svima mnogo toga, pa se sada svi priupitajmo, šta to mi trebamo dati njoj“.

Bravo, poštovani i ugledni profesore sa američkog Univerziteta, zemljače i veliki patriota naše, nama jedine domovine, kada mnogi idioti, guslari, orguljaši i nacionalisti, još uvijek nasrću na nju i posebno na naš voljeni i suncem obasjani Mostar.

Poštovani profesore i predsjedniče, ove mlade i patriotske stranke, došli ste u Mostar, da nam sa svojim saradnicima i stranačkim sljedbenicima ponudite i predstavite, vaše želje i nastojanja, kako bi se ovaj grad, zaista i uljudio, kako bi to opet naši stari govorili.
U svome uvodu uz pozdravne riječima zahvalnosti našem masovnom odzivu, tako ste glasno, gromko i veselo izgovorili; „Mostar je srce domovine Bosne i Hercegovine“!
Da, istinski i dušno je rečeno, ali o manama i vrlinama ovoga srca, nekog drugog puta!


Legende Mostara, ljudske gromade, stratezi, vizionari, patriote i zaljubljenici: Džemal Bijedić, Radmilo Braca Andrić, Josip Jole Musa i Safet Oručević


Tako bi u svoje vrijeme isto mogli izgovoriti, organizovati tako sadržajnu i veoma uspješnu tribinu za rješavanje njegovog statusa, upravo i naše nezaboravne legende, stratezi, vizionari, velike patriote i domoljupci i grada i države nam Bosne i Hercegovine, naše nezaboravne ljudske gromade ; Džemal Bjedić, Radmilo- Braca Andrić, Josip- Jole Musa, Safet Oručević i Vi kao „ stranac „ovoga grada Mostara.

Poštovani profesore i predsjedniče, da li ste sanjar ili idealista, kako ste razmišljali u ovim uslovima i našim prilikama, ostavimo to za neka nam bolja dolazeća vremena, ali odajemo priznanje tom Vašem „idealističkom timu“ sa Edinom Batlakom, Sejfudinom Hodžićem i ostalim saradnicima, na tako sadržajnom i analitički profesionalno urađenom materijalu koji nam je na tribini prezentiran, kada je u pitanju status Mostara, njegov Statut sa odredbama, strateški ciljevi i faza održavanja izbora za Gradsko vijeće grada.

Tako sam pomno i zainteresovano saslušao cjelovito izlaganje ovoga materijala i problematiku, koja je tako kompleksna, složena i „zakukuljena“, koju sam mogao razumjeti kao veoma aktivni društveno-politički učesnik u svim ovim prilikama i neprilikama države i grada, kao dva puta birani vijećnik i predsjednik / potpredsjednik Gradskoga vijeća i sa mnogo drugih izražajnih i poznatih mojih stručnih i radnih kvalifikacija.

Vaših 12 principa, koje sam i zapisao, na kojima se bazira i sva sadržajna tematika priče oko rješavanja statusa grada, njegovog Statuta, potrebnih i načina realizacije izbora za Gradsko vijeće, daju mi materijala i mogućnosti za široku izradu i potrebne dokumentacije ili sličnih mojih kolumni već objavljenih, da se u formi knjige pozabave naše sadašnje i dolazeće generacije.

Ne osvrćući se detaljno na prezentirane principe, želim radi javnosti samo kratki osvrt na neke od njih.

Prije svega, niste bez razloga kao prvi princip iznijeli „princip kosmopolitizma“ kakav je ovaj grad od vajkada bio.

Kako su naši idoli i mnogi ideali devalvirani ili nastradali u doživljenim agresijama, nismo uspjeli sačuvati i taj aksiom našeg zajedničkog suživota, jer je nacionalizam na djelu nadjačao i fašizam, protiv kojega smo se borili godinama.

Upravo je i taj recidiv fašizoidne ideologije ostao bio pritajen, da bi se razbudio po scenariju agresorskih ideoloških shvatanja, sa istoka i zapada, te su mu pipci „nacionalističke hobotnice“ veoma vidljivi i postojeći, još uvijek u našim sredinama.

U našim uslovima i prilikama međustranačkog šarenila, različitosti ideoloških programskih rješenja i prisustva brojnih animoziteta i netolerancije, bez mogućnosti sadržajnog i konstruktivnog kompromisa, veoma je teško iznaći pravi put rješavanja i političkog ustroja brojnih naših institucija bilo u zakonodavnom ili izvršnom dijelu vlasti, pa tako i u slučaju izbora i formiranja Gradskoga vijeća grada Mostara.

Svakako me je i obradovalo predloženo rješavanje, po mojim razmišljanjima, tzv. modela srednjeg puta, što znači ne apsolutni etnički model ili građanski model, već kompromisni i dogovoreni, po mogućnostima dogovaranja, neki srednji model.

Što je bitno i neobično značajno, ne prihvatati ništa nacionalističko, jer nas nacionalizam ubija.

Zato je i nužna takva jaka ličnost ovoga grada u ovim trenutcima odlučivanja i dogovaranja, karaktera, kapaciteta ljudskih umnih i moralnih vrijednosti, patriotizma, poštovanja različitosti i suživota u zajedništvu na dostojanstven način, naših prilika i sadržaja.

Prije svega, narodskim riječnikom rečeno, nužan nam je domaćin za „sofru za okruglim stolom“ kao miris sloge i snage, da ništa ne dokazuju ili hvale, već da se sobom ponose.

Da domaćin prizove sve čelnike mostarskih stranaka i partija, sa znanim i prihvatljivim principima, sa sačine zajednički dogovor za jedinstveni grad Mostar, sa organizovanim i dostojanstveno pripremljenim izbornim zajedničkim programom i zaključci zajedničkog nastupa.

Kao građani, željni i vode i soli, željni i konačnoga sunca da nas obasja i da to ostvarimo, pitamo se, da li mi imamo takvoga „domaćina“ za sofrom!