AKO SIJEŠ KAKTUS, NE OČEKUJ GROŽĐE
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 05. Feb 2020. 01:02:12


AVDO METJAHIĆ: Servi su narod koji je u većini nakrivo nasađen (čast izuzecima), a imaju oduvijek dobrog učitelja Rusa, koji je saučesnik Serva u svim nesrećama na Balkanu. Servi i njihova SPC, na tim prostorima ogrezli su u zločinima i krvi do koljena, tako da ne posjeduju ni jednog prijatelja na tim prostorima. Oni su ogrezli u lažima, koje su vidljive, kao “rupe na plotu”, ali nikako da shvate, da im niko više ne vjeruje i da im Rusi i Slaveni nisu ama baš ništa, kao i da Kardačani nisu Servi.
Pratim medije sa tog suludog Balkana, pa se pitam da li tamo žive ljudi iz ovog vremena ili se Balkan vratio bar hiljadu godina unazad. Pošto me to dosta muči, jednog dana upitam prijatelja, šta on misli na sve ovo, a on mi odgovori:
- Probao sam da mislim o tom podneblju, ali mi se nekako neda i uvijek mi dođe Nasrudin hodža i ona njegova smicalica kad htjede da se popne na magarca, pa metnu najprije desnu nogu u uzengije. Kad je tako uzjahao na magarca, bio je licem okrenut prema repu. Kad ga oni, što se tu zadesiše, zapitaše:
- Zašto se ti hodža naopako pope na magarca?, - on im odgovori:
- Nisam se naopako popeo, već se magarac naopako okrenuo”!
Jest da Nasruadin hodža kao veliki broj ljudi nikako da prihvati svoju grešku, pa krivicu prebaci na magarca. Magarac k’o magarac, baš ga briga gdje je okrenut hodža, da li bio okrenut ka repu ili glavi, teret je ista, mora ga nositi.
Današnji vakat je izrodio mnogo prodavača magle, pa se ljudi navikli, i sve im je isto, ma koliko se ta kontradikcija kosila sa zdravim razumom.
U razgovoru sa prijateljem, pita me on:
- Znaš li mi reći, čije su te findžan države na Balkanu; političara ili većinskog naroda?
Ja razmišljam šta da mu kažem, pa onako ofrlje:
- Pa po svemu što smo vidjeli posljednjih dvadest i kusur godina, izgleda da su ih zarobilji oni koji su na vlasti, a narod je svakako izgubio svoj moralni kompas, po kojem se upravljao od vajkada, pa luta brate.
Učini mi se, da mu moj odgovor ne paše, pa ga upitah:
- No što ti pade na pamet sad o tome, kad se ništa nije promijenilo dvadeset i kusur godina. Ti to dobro znaš u kojem grmu leži zec.
- Ma znam čovječe, nego me duša boli za ono moje naroda, koji je potlačeno više od sto godina, tako da ga gori od njega jašu, kao državno magare. Ta politikanska mafija iz našeg naroda dovela ga je do prosjačkog štapa i pamet mu istjerali, te iste glasa na svim izborima. Na izborima prodaje svoj glas, mijenja stranke pa i mnogi stvaraju nove pa ih imaju ne desetine nego stotine.
Ovaj moj kratki muhabet sa prijateljem nikako da me ostavi na miru, nego mi se uvrtio u glavi i muči me iz dana u dan, pa se to povećalo od kako se Servi, odnosno SPC u Karadaku digoše na noge protivu izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Pa eto da krenemo iz Kardaka, tj. Crne Gore, i zavirimo u ono što se dešava momentalno na karadačkim prostorima u ovim danima. Kažu Servi, da brane njihove svetinje, a karadačka vlast kaže da su te takozvane svetinje, dobra države Crne Gore – Karadaka. Moje skromno mišljenje je, da je vlast u pravu i da su ti vjerski objekti vlasništvo države te da su predani milom ili silom na upotrebu, a prije će bit silom SPC.
Sjećam se da su moji stari govorili, kad ono okupiraše moj rodni kraj prvo Karadačani a poslije Servi, da su oni govorili; čija vlast, njegova i vjera. To govorahu preci ovih istih koji se bune i prave nerede po Karadaku, odnosno potomci crnogorskog srbovanja, a danas ne prihvataju kardačku vlast i njihove zakone.
Ta SPC bi da bude vlasnik bogomolja i svega što pripada tim bogomoljama u drugoj zemlji, te ako je pet vjernika pravoslavlja u susjednoj zemlji, SPC mora bit glavna i vlasnik “svetinja” pa i same države. Valjda Kardak je imao svoju crkvu, koja se početkom prošlog vijeka silom prilika utopila u SPC, ali sad Karadak je samostalna država, koja svim svjetovnim i Božjim zakonima ima parvo na svoju crkvu i vjerovanje, na Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Isto važi i za Makedoniju, BiH i sve susjedne države gdje bi SPC da rovari i bude produžena ruka servskih nacionalista iz Beograda. Ostavit će mo Kardak, Karadačanima, pa nek se junački bore za svoja prava.
Samo da ne zaboravim reći da taj zakon ne važi za IZ u Kardaku. Islamske bogomolje su stvorene od jedne druge države i sva imovina pripada muslimanima, pošto država koja je stvorila te bogomolje ne pokrijeva to područje, jer je još pod okupacijom.
Servi su narod koji je u većini nakrivo nasađen (čast izuzecima), a imaju oduvijek dobrog učitelja Rusa, koji je saučesnik Serva u svim nesrećama na Balkanu. Servi i njihova SPC, na tim prostorima ogrezli su u zločinima i krvi do koljena, tako da ne posjeduju ni jednog prijatelja na tim prostorima. Oni su ogrezli u lažima, koje su vidljive, kao “rupe na plotu”, ali nikako da shvate, da im niko više ne vjeruje i da im Rusi i Slaveni nisu ama baš ništa, kao i da Kardačani nisu Servi.
Novim istraživanjima došlo se do podataka, koje prenosi jedan medij i to kaže ovakako:
“Crnogorci nisu Srbi – dokazano
Ili još bliže – čak ni današnji Srbi nisu Srbi
Dakle, iz ovoga vidimo da su Srbi u Srbiji sve samo ne slovenski narod. Njega sačinjavaju 45% Turci, 6% Avari, 13% hamiti i 18% starokeltski narod. Tih 5% Dinaraca su Crnogorci ili osobe iz dinarskog predjela Ilirikuma”.


Još, ovo 45% Turci, prosto nevjerovatno, ali kad se radi o istraživanju gena, onda se mora prihvatit kao naučna istina. Čitajući ovaj izvještaj sjetih se velikog ulaganja Turaka u Serviju i bi mi sve jasno. Nebi bilo čudno da će Servi probat ove podatke izmanipulisati, ma da znaju kao i mi svi, za prvu bračnu noć, koja je uzrok ovolikog procenta turskih gena u njima. Nisam siguran da im krvoločnost dolazi od Turaka, nego je možda to ostalo od Avara i ovih hamita koji su nekad harali Balkanom ili pak Ruskim uputima.

Sjetih se jednog teksta kojeg sam pročitao, Boga mi podavno, a radi se baš o servskim genima, pa ću probat da bar parafraziram taj vrlo interesantan tekst:
- Od onog veličanstvenog Servskog rodoslovnog stabla ostala je tako tek po gdje i po koja tužna obješena limena klepka (trokača), jedini dokaz servske genetske čistoće. Trebalo bi da stoji u muzejima to prastaro kravlje zvono, i to u posebnoj staklenoj vitrine, tako da bi kustosi muzeja pričali o živopisnim narodnim običajima Serva, koji su pred spavanje svojim ženama oko vrata vezivali kravlje zvono a razlog je, kad bi se u toku noći začulo zvono, to je značilo da je stranac u selo.
Njihov pisac Slobodan Selenić, napisa o Servima: "...Šta će ti kuća, Jelena, svaka kuća u kojoj su oni štala postaje - oni smrde na strv, Jelena, oni lopatom zatuku svoje ostarele očeve, a mi od njih tražimo da spasavaju našeg Stavru. . .”
Nisam htio da sve citiram, što napisa ovaj njihov pisac, ali poslije svega što nam je dostupno, ne možemo ostat ravnodušni, te radi istine moramo citirat bar malo toga i dat sliku koja je prisutna na Balkan odnosno kod Serva.

Predstavnik servske vlade 1916. godine u Nici, Francuska, Stojan Protić obaveza se pred evropskim moćnicima ovako: “Kad naša vojska pređe preko Drine, dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da pređu na vjeru svojih pređa. One, koji se ne žele pokrstiti, poklat ćemo kao što smo to već napravili u Srbiji”.

Baš zbog ovakvih istupa Serva, moram citirat Francuskog presjednika Žaka Širaka, koji reče: "Srbi su narod bez reda zakona i vjere to je narod divljaka"
Također i Rumunski historičar Konrad Bercovici ne osta dužan i napisa ovo: "Srbi su nacionalisti, beskrajni megalomani bez vjere, to je najšovinističkiji narod Europe, ako ne i cijeloga svijeta... ”

Ser Piter Justinov, glumac i ambasador UNESCO-a izjavi: ”Srbi su dvodimenzionalan narod sa težnjom ka prostakluku…

Životinje koriste svoje resurse znatno sređnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju”. David Gompert: „Mi bismo trebali da Srbiju osudimo na karantin, sve dok se virus koji ona nosi ne izbriše”, a Johan Fric reče:
”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvijek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica”.

Ovakvih izjava ima na tone, jer servski fašizam i hegemonizam, bolesna je ideologija koja je nanijela velike nesreće balkanskim narodima, pa i dalje je na sceni, te svi u okolnim državama moraju bit svjesni i spremni da ga jednom za uvijek zaustave.
Negiranje svih naroda i njihovih prava od Serva i njihove crkve vrijeme je da jednom za uvijek prestane, i da se ti narodi ostave na miru, a Evropa uzme u svoje ruke i svoje okrilje ove narode a Serviji odrede karantin, koji će trajat sve dok taj narod ne ozdravi od virusa ludila. Kako izgleda i ta Evropa, bar u jednom svom dijelu ostupa od evropski principa, pa podržava do nekle te mračne Servske manire, a jedan od takvi dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2019. Peter Handeke.
Drugi dokaz o mentalitetu servskih vandala već je cio svijet video u posljednjoj agresiji na BiH i genocid nad Bošnjacima kojeg napraviše pripadnici takozvanog servskog naroda, vođeni SPC i SANU, institucije, koje bi trebale da daju ispravan i moralan put tom narodu. Obje ove institucije učestvuju na zatiranju komšinskih naroda, kao prvo pretopljavanjem a ako to ne ide onda uništavanjem odnosno zatiranjem.
Bosna i Hercegovina najstarija je država Balkana, ali to Servi sve negiraju ne samo državnost nego i bosanski jezik, koji je osnova servskog jezika. Pravoslavci BiH sigurno nisu Servi, nebo Bošnjaci pravoslavne vjere, kao što je isti slušaj i sa katolicima Bošnjacima koji sebe nazivaju Hrvatima. Ništa novo na tim prostorima, jer kao i u Bosni, postoje Kardačani koji se i po nekolko puta odriču Kardaka pa i sebe i postaju najveći dušmani naroda od kojeg su potekli.
Ono što Servi znaju a ne priznaju, jeste, da Serviju su uvijek vodili ljudi van Servije, mnogi porijeklom iz CG, BiH, Albanije pa i Hrvatske. Ovaj poslednji presjednik Servije rođeneni je Bošnjak i otpadnik svoje domovine, Milošević je porijeklom Kardačanin a Karađorđevići su Albanci, Klemente. Danas ti odpadnici bi da diktiraju i trasiraju većinskom narodu, Bosnjacima put, i utope ga u Serve, što su jednim dijelo i uspjeli, zahvaljući bošnjačkim prestavnicima i narodu koji je obezglavljen i ostao je bez kalauza - vodiča. Dio bošnjačkih beskičmenjaka sa akademskim titulama, za nesreću naroda iz kojeg potiču, lutaju, pa su postali kao seljak koji ore a ništa ne sije. Umjesto da se ova izgubljena skupina takozvanih intelektualaca ujedini i vrati se svom narodu i budu na zadatku vraćanja dostojanstva, svom narodi i drzavi, oni lutaju. Oni dopustaju da im neki stranci daju upute šta treba radi, naravno ti su stranci prijatelji našeg naroda kao na primjer Schwarz-Schilling kaže i upućuje Bosansku javnost, političare i intelektualce na svoja prava i kaže: “Zar Bosna i Hercegovina ne smije mijenjati svoj Ustav bez da pita svoje susjede Srbiju i Hrvatsku, koji joj nisu baš prijateljski naklonjeni? Naravno da ona to smije. A put u tom smjeru konačno mora biti otvoren”.
I ja kažem da smije kao i svi međunarodni zakoni, ali ko to treba da sprovede, kukavice i minderpuze.