REPUBLIKA (KAR)CINOMSKA
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 12. Jan 2020. 14:01:04


SAID ŠTETA: Šta nam je činiti?
Ne čekati da bezmudi visoki predstavnik da medijima izjavu koja nikog i ničim ne obavezuje, umjesto poduzimanja propisanih ovlasti. Niti da se Bošnjak, predstavnik u vlasti “Republike karcinomske” počeše po ćelavoj glavi, i potraži savjet od navodnih četrdeset savjetnika. Ne čekati da ministar sigurnosti BiH ustvrdi kako je sigurnosna situacija za građane Bošnjake u tom entitetu ugrožena, gdje oni godinama žive kao u kući duhova. Ono što je prvo potrebno, jeste pravno raditi na primjeni konvencije Ujedinjenih Naroda o genocidu koja zahtjeva da se spriječi i kazni zločin genocida dok je RS nagrađena za genocid. Drugo, uz pomoć prijatelja u svijetu, kao i raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, raditi na dokumentovanju zločina i zločinaca, kroz zapise i dokumentarne filmove, te tako kulturom sjećanja svjedočiti istinom protiv laži.
Zdravo tijelo međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, države koja se dva milenija odupire kojekakvim imeprijama, do hijena iz komšiluka čiji smrad na lešinu podsjeti nas svakih četvrt stoljeća da su naoštrili zube, napala je naizgled benigna bolest, zvana “republika srpskog naroda”. Naime, 9.januara 1992. godine, skupština srpskog naroda proglasila je republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini kao nezavisnu cjelinu unutar Bosne i Hercegovine, s ciljem da je pripoji Jugoslaviji, koja se tada već raspadala. Ovaj anti državni čin nije procesuiran jer je nedugo poslije iz nezdravih ćelija, krenula agresija u vidu najstrašnijih razaranja i ubistava uglavnom bošnjačkog i nešto hrvatskog stanovništva. Ubrzo će po istoj matrici uslijediti i zapadni oblik “republike” koji po lekcijama iz Karađorđeva, a nastavak sporazuma Cvetković-Maček sprovode na terenu, isključivo protiv muslimana Bošnjaka. Izvori zla, Srpska pravoslavna crkva (SPC) pod mentalnim kursorom Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), i sabljom u vidu dojučerašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), tada srpske armije zla, kreću u pohod gradova i sela širom međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Pomoć međunarodne zajednice (V. Britanija, Francuska i Rusija op.a.) ogledala se u embargu na naoružanje, samo Bošnjacima muslimanima, dok su istočni agresor Srbija i zapadni Hrvatska, nesmetano dopremali tehniku i ljudstvo domaćim izvršiocima zločina koji će nakon brojnih logora i masovnih strijeljanja doživjeti kulminaciju u Podrinju, tačnije u Srebrenici gdje je počinjen GENOCID, o čemu Međunarodni sud pravde u Hagu donosi i presudu. No, ni nakon Daytona, kada je zaključen klimavi mir i zločinci nagrađeni da im se zapišana teritorija zove “Republika srpska” kao sastavni entitet suverene, međunarodno priznate Bosne i Hercegovine kojoj su uskratili prefiks “republika”, ni dvadeset osam godina poslije, potomci zla na čelu sa ratnim švercerom cigareta, po kojem ga prozvaše “partner” ne prestaju paradirati ulicama Banja Luke i prkositi počinjenjem zla. Nije pomogla ni odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom se obilježavanje dana “republike srpske” grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. Svijet u liku impotentne, što bi našim jezikom značilo “nejebavajuće međunarodne zajednice, naravno ne obazire se na horde četnika na mostu u Višegradu i ulicama Srebrenice. Taj isti svijet samo se loži na “islamski terorizam” nerazumnu floskulu međunarodnih ublehaša da lakše porobe naftna polja. To me niti čudi niti brine, jer su u vrijeme najvećeg zločina u BiH, nakon holokausta, neki evropski velikani govorili, kako je ovo prilika da se sa lica zemlje izbrišu muslimani na tlu Evrope. Da, upravo ovako i mnogo gore. Zauzvrat nam slali Ovene i razne ovane da nam bajagi kroje mir i crtaju karte, produžavajući utakmicu dok zlo ne pobijedi, baš kao što su onomad na fudbalskoj utakmici kada smo igrali sa Španijom.


Paljanska genocidna vrhuška


Nisu se osvrnuli ni kada je pravoslavni svećenik Kačavenda, koji je volio upraviti svoje u mlado muško meso, o čemu postoji nebrojeno svjedočenja, u jeku zločina, 13. jula 1995.godine u Srebrenici, prskao svetom vodicom dobrovoljce iz Grčke i lokalne koljače. Pronađoh dio govora tog dana u kojem poruči: ”Krv vapije za osvetom. Našem narodu bog se približio, a nebo je postalo nikada bliže kao sada.“

Guzobolno je teško, onom Srbinu kojeg Kačavendina dizalica podiže u nebo. Tako preko trnja do zvijezda, pređe u izreku preko trna do zvijezda.

U subotu 11. januara 2020. godine, u Srebrenici, hodajući spermatozoidi Kačavende, u liku detektovanih budala kakvih je na ulicama Banja Luke u četvrtak, 9.januara 2020.godine bilo preko dvije hiljade, nije šala (toliko u jednom kampu ima migranata, jebi ga, op.a.) lijepili su plakate sa likom osuđenog ratnog zločinca za genocid u Srebrenici. Te iste budale, nemaju ni rezervne čarape u Republici karcinomskoj, o gaćama da i ne govorim, ali kako kaže narodna, “budali je more do koljena”. Djeci tih istih budala, ostavlja se dug vlasti “Republike karcinomske” koja je već drugi dan nakon budalastog performansa kroz trezorske zapise istu zadužila 11 milion BAM. Tako im ostavlja amanet sa kojim će djeci svoje djece govoriti o “vekovnom ognjištu” ili bunjištu, dok se ideja velike Srbije topi da je sve bliža veličini “Beograd na vodi” kojeg uzgred kupuju Arapi.

Šta nam je činiti?

Ne čekati da bezmudi visoki predstavnik da medijima izjavu koja nikog i ničim ne obavezuje, umjesto poduzimanja propisanih ovlasti. Niti da se Bošnjak, predstavnik u vlasti “Republike karcinomske” počeše po ćelavoj glavi, i potraži savjet od navodnih četrdeset savjetnika. Ne čekati da ministar sigurnosti BiH ustvrdi kako je sigurnosna situacija za građane Bošnjake u tom entitetu ugrožena, gdje oni godinama žive kao u kući duhova. Ono što je prvo potrebno, jeste pravno raditi na primjeni konvencije Ujedinjenih Naroda o genocidu koja zahtjeva da se spriječi i kazni zločin genocida dok je RS nagrađena za genocid. Drugo, uz pomoć prijatelja u svijetu, kao i raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, raditi na dokumentovanju zločina i zločinaca, kroz zapise i dokumentarne filmove, te tako kulturom sjećanja svjedočiti istinom protiv laži.


Ne čekati da bezmudi visoki predstavnik da izjavu medijima!


Animirati čestite ljude, a ima ih, među Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Romima, Jevrejima i ostalim, kroz aktivno učešće u jedinstvenom frontu istine. Hirurškim odstranjivanjem “Republike karcinomske” sa tijela ove, napaćene, ali uvijek lijepe zemlje Bosne i Hercegovine, učinit će, da i oni koji ne izlaze na defile budala kakav im prirede, mogu normalno disati u Prijedoru, Banja Luci, Doboju, Bijeljini, ali i istočnom Sarajevu koje i bez zida potpuno liči na Istočni Berlin. U protivnom, odmakla bolest uma dijela jednog naroda do i iza Drine, slavit će i dalje genocid, na utakmicama, na rođendanima, na svadbama, na vjerskim praznicima, pa i na sprovodima. Valja im upaliti svjetlo da makar vide ko je Kačavenda.