Kratki ekskluzivni intervju (glosa)
SENADIN LAVIĆ – NAŠ VIZIONAR I REVOLUCIONAR
Autor: Šemso Agović
Objavljeno: 17. Aug 2019. 08:08:06
Razgovarao: Šemso Agović
Š. A.: Gospodine Laviću, molim vas, predstavite se ukratko našim čitateljima.
Lavić: Ja sam profesor političkih nauka, i već na početku našeg razgovora moram potcrtati i “priznati” da je moja politička filozofija bosanska, to jeste nije etnička ili etničko-religijska, nije narodnjačka, populistička, niti pučko-kolektivistička.
Š. A.: Zanimljivo. Kako ste uspjeli formirati takav filozofsko-politički profil?
Lavić: Dizdar Mak je, između ostalih, veliki “krivac” za moje bosanske vidike – preko poezije! On i Nada Klaić su mi otvorili oči.
Š. A.: Mak i Nada?!
Lavić: Tako je: Mak i Nada. Preko poezije. To se zove licentia poetica. Vi u dijaspori znate šta je to.
Š. A.: Prije njih ste imali zatvorene oči?
Lavić: Tako je. Bio sam u mraku. Kao i cijela Bosna i Hercegovina.
Š. A.: Molim vas – u mraku?!
Lavić: Tako je. U mraku. Bosanski mrak su “bošnjačka politika”, “srpska politika”, “hrvatska politika” ili “legitimni predstavnici naroda”, “konstitutivni narodi”, “dogovaranje naroda” i tome slično. Bosanski mrak su religije, bosanski mrak su nacionalisti i nacionalnosti, fratri, hodže i popovi!
Š. A.: I šta sad?
Lavić: Ništa. Moja vizija je da to sve treba brisati!
Š. A.: Brisati?
Lavić: Tako je. Brisati sa javne scene. Privatno – ko voli – bujrum! Jeste li čuli za Oktobarsku revoluciju? Jeste li čuli u kakvom mraku je bila carska Rusija do revolucije? Jeste li čuli da je Oktobarskom revolucijom tamo društveni mrak izbrisan? Religije odbačene, nepravda uklonjena. Čovjek, pojedinac, obasjan slobodom...
Š. A.: Gospodine Laviću, ovo je Bosna, dvadeset prvi vijek...
Lavić: Tako je. Ovo jeste Bosna. Zato se Bošnjaci moraju boriti za bosanstvo, a ne za bošnjaštvo! Oslobođeni stega vjere i nacionalizma, tribalnosti i primitivizma, srednjevjekovnih tradicija, osvetoljubivosti i mitova...
Š. A.: Ali, gospodine Laviću, u Bosni ne žive samo Bošnjaci...
Lavić: Tako je. U Bosni ne žive samo Bošnjaci. Ali su glavni problem. Najbrojniji su. Zato se oni prvi moraju okrenuti bosanstvu. Srbi i Hrvati će im slijediti. Kao i ostali, Jevreji, Romi i drugi.
Š. A.: Srbi i Hrvati?
Lavić: Naravno! Danas mnogi Srbi i Hrvati shvataju da su devedesetih bili zavedeni, i takoreći bez potrebe udarili agresiju na BiH. Oni danas maltene oplakuju svaki zločin nad Bošnjacima iz tog neshvatljivog vremena, svih sto i kusur hiljada ubijenih Bošnjaka, uključujući tu i genocid. Oni sada znaju da je bosanstvo i njihov kardinalni politički okvir, u koji se inače trebaju uokviriti prvo Bošnjaci, kao što sam već rekao. I onda svi zajedno u bosanstvo, to jest u slobodu.
Š. A.: I onda?
Lavić: I onda evo nas u Evropskoj Uniji. Slobodni, zbratimljeni, ravnopravni, prosperitetni, ujedinjeni...
Š. A.: Bez međusobnih razlika, kao Lenjinovi Sovjeti?
Lavić: Ne baš tako. Ne baš kao Sovjeti. Bosanstvo je za sve krovna konstrukcija. Krov. Ispod njega, naravno, postoje neke razlike. Dapače, to su Bosanci. Religija je dio njihovog postojanja ili jedan od mnogih dijelova. Krstjanski i muslimanski credo u strukturi Bošnjaka nisu identični svetosavskom principu nacije – po njemu se nacija zasniva na religiji i samo jedna religija može biti u državi tog naroda. Koncepti islama i kršćanstva su univerzalni.
Š. A.: Meni ovo djeluje pomalo konfuzno.
Lavić: Ok., objasnit ću: te razlike su marginalna stvar. Bitno je da će u bosanstvu biti svi jedinstveni.
Š. A.: Šta će biti sa kulturom i obrazovanjem u BiH prema vašim vizijama bosanstva?
Lavić: Smatram da Bošnjaci u Bosni prave najveću grešku za sebe kada se odvajaju od bosanskih državnih institucija, osnivanjem paralelnih etničkih institucija kao da ne umiju koristiti postojeće institucije vlasti, nauke, kulture, obrazovanja, ekonomije i druge, te tako idu na ruku svima onima koji rade na podrivanju i uništenju institucija države Bosne i Hercegovine.
Š. A.: Na primjer?
Lavić: Greška je osnivati BANU pored ANUBIH. Opasna greška. I najveća.
Š. A. : Ali u školskoj lektiri su Radičević, Andrić, Kiš i Njegoš zastupljeni antiislamskim narativima.
Lavić: Politika ne treba raspravljati o tome šta je opjevao neki pjesnik. On leži u hladovini i od dosade svakakve stihove sklapa. Ili romane. Naše je da se okrenemo budućnosti, čvrsto vjerni bosanstvu i evropskim vrijednostima, a ne da vječno kopamo po prošlosti.
Š. A.: Pa ipak takva lektira je problem.
Lavić: Niko kod nas taj problem ne vidi. Vi iz dijaspore ste ga »otkrili« i nametnuli, te ga pomoću nekih opskurnih internetnih portala agresivno raširili.
Š. A.: Agresivno?
Lavić: Da, agresivno. Ako već mislite da taj problem postoji, trebate stvar pokrenuti institucionalno, na visokom naučno-obrazovnom nivou, uz potpuno poštovanje mišljenja Drugih i drugačijih. Ono što je za jedne uvredljivo, za Druge može biti uzvišeno. To su evropski principi. A evropski principi trebaju biti temelj novoformirane bosanskohercegovačke nacije zasnovane na bosanstvu, koja će se, oslobođena etničkih i drugih torova, uspješno uključiti u zajednicu isto tako reformiranih, evropskih naroda.
 Š. A.: Srbi i Hrvati? Lavić: Naravno! Danas mnogi Srbi i Hrvati shvataju da su devedesetih bili zavedeni, i takoreći bez potrebe udarili agresiju na BiH. Oni danas maltene oplakuju svaki zločin nad Bošnjacima iz tog neshvatljivog vremena, svih sto i kusur hiljada ubijenih Bošnjaka, uključujući tu i genocid. Oni sada znaju da je bosanstvo i njihov kardinalni politički okvir, u koji se inače trebaju uokviriti prvo Bošnjaci, kao što sam već rekao. I onda svi zajedno u bosanstvo, to jest u slobodu. |
Š. A.: Gospodine Laviću, molim vas, predstavite se ukratko našim čitateljima.
Lavić: Ja sam profesor političkih nauka, i već na početku našeg razgovora moram potcrtati i “priznati” da je moja politička filozofija bosanska, to jeste nije etnička ili etničko-religijska, nije narodnjačka, populistička, niti pučko-kolektivistička.
Š. A.: Zanimljivo. Kako ste uspjeli formirati takav filozofsko-politički profil?
Lavić: Dizdar Mak je, između ostalih, veliki “krivac” za moje bosanske vidike – preko poezije! On i Nada Klaić su mi otvorili oči.
Š. A.: Mak i Nada?!
Lavić: Tako je: Mak i Nada. Preko poezije. To se zove licentia poetica. Vi u dijaspori znate šta je to.
Š. A.: Prije njih ste imali zatvorene oči?
Lavić: Tako je. Bio sam u mraku. Kao i cijela Bosna i Hercegovina.
Š. A.: Molim vas – u mraku?!
Lavić: Tako je. U mraku. Bosanski mrak su “bošnjačka politika”, “srpska politika”, “hrvatska politika” ili “legitimni predstavnici naroda”, “konstitutivni narodi”, “dogovaranje naroda” i tome slično. Bosanski mrak su religije, bosanski mrak su nacionalisti i nacionalnosti, fratri, hodže i popovi!
Š. A.: I šta sad?
Lavić: Ništa. Moja vizija je da to sve treba brisati!
Š. A.: Brisati?
Lavić: Tako je. Brisati sa javne scene. Privatno – ko voli – bujrum! Jeste li čuli za Oktobarsku revoluciju? Jeste li čuli u kakvom mraku je bila carska Rusija do revolucije? Jeste li čuli da je Oktobarskom revolucijom tamo društveni mrak izbrisan? Religije odbačene, nepravda uklonjena. Čovjek, pojedinac, obasjan slobodom...
Š. A.: Gospodine Laviću, ovo je Bosna, dvadeset prvi vijek...
Lavić: Tako je. Ovo jeste Bosna. Zato se Bošnjaci moraju boriti za bosanstvo, a ne za bošnjaštvo! Oslobođeni stega vjere i nacionalizma, tribalnosti i primitivizma, srednjevjekovnih tradicija, osvetoljubivosti i mitova...
Š. A.: Ali, gospodine Laviću, u Bosni ne žive samo Bošnjaci...
Lavić: Tako je. U Bosni ne žive samo Bošnjaci. Ali su glavni problem. Najbrojniji su. Zato se oni prvi moraju okrenuti bosanstvu. Srbi i Hrvati će im slijediti. Kao i ostali, Jevreji, Romi i drugi.
Š. A.: Srbi i Hrvati?
Lavić: Naravno! Danas mnogi Srbi i Hrvati shvataju da su devedesetih bili zavedeni, i takoreći bez potrebe udarili agresiju na BiH. Oni danas maltene oplakuju svaki zločin nad Bošnjacima iz tog neshvatljivog vremena, svih sto i kusur hiljada ubijenih Bošnjaka, uključujući tu i genocid. Oni sada znaju da je bosanstvo i njihov kardinalni politički okvir, u koji se inače trebaju uokviriti prvo Bošnjaci, kao što sam već rekao. I onda svi zajedno u bosanstvo, to jest u slobodu.
Š. A.: I onda?
Lavić: I onda evo nas u Evropskoj Uniji. Slobodni, zbratimljeni, ravnopravni, prosperitetni, ujedinjeni...
Š. A.: Bez međusobnih razlika, kao Lenjinovi Sovjeti?
Lavić: Ne baš tako. Ne baš kao Sovjeti. Bosanstvo je za sve krovna konstrukcija. Krov. Ispod njega, naravno, postoje neke razlike. Dapače, to su Bosanci. Religija je dio njihovog postojanja ili jedan od mnogih dijelova. Krstjanski i muslimanski credo u strukturi Bošnjaka nisu identični svetosavskom principu nacije – po njemu se nacija zasniva na religiji i samo jedna religija može biti u državi tog naroda. Koncepti islama i kršćanstva su univerzalni.
Š. A.: Meni ovo djeluje pomalo konfuzno.
Lavić: Ok., objasnit ću: te razlike su marginalna stvar. Bitno je da će u bosanstvu biti svi jedinstveni.
Š. A.: Šta će biti sa kulturom i obrazovanjem u BiH prema vašim vizijama bosanstva?
Lavić: Smatram da Bošnjaci u Bosni prave najveću grešku za sebe kada se odvajaju od bosanskih državnih institucija, osnivanjem paralelnih etničkih institucija kao da ne umiju koristiti postojeće institucije vlasti, nauke, kulture, obrazovanja, ekonomije i druge, te tako idu na ruku svima onima koji rade na podrivanju i uništenju institucija države Bosne i Hercegovine.
Š. A.: Na primjer?
Lavić: Greška je osnivati BANU pored ANUBIH. Opasna greška. I najveća.
Š. A. : Ali u školskoj lektiri su Radičević, Andrić, Kiš i Njegoš zastupljeni antiislamskim narativima.
Lavić: Politika ne treba raspravljati o tome šta je opjevao neki pjesnik. On leži u hladovini i od dosade svakakve stihove sklapa. Ili romane. Naše je da se okrenemo budućnosti, čvrsto vjerni bosanstvu i evropskim vrijednostima, a ne da vječno kopamo po prošlosti.
Š. A.: Pa ipak takva lektira je problem.
Lavić: Niko kod nas taj problem ne vidi. Vi iz dijaspore ste ga »otkrili« i nametnuli, te ga pomoću nekih opskurnih internetnih portala agresivno raširili.
Š. A.: Agresivno?
Lavić: Da, agresivno. Ako već mislite da taj problem postoji, trebate stvar pokrenuti institucionalno, na visokom naučno-obrazovnom nivou, uz potpuno poštovanje mišljenja Drugih i drugačijih. Ono što je za jedne uvredljivo, za Druge može biti uzvišeno. To su evropski principi. A evropski principi trebaju biti temelj novoformirane bosanskohercegovačke nacije zasnovane na bosanstvu, koja će se, oslobođena etničkih i drugih torova, uspješno uključiti u zajednicu isto tako reformiranih, evropskih naroda.