Bosnjaci.Net

Kune Njegoš svoje prosvjetare:

»Kugo ljudska, da te Bog ubije,

ali ti je malo po' lektire

što si svojom zlošću otrovala,

no si otrov adske svoje duše

i na školske klupe izbljuvala:

Ivo Andrić, Meša Selimović,

Danilo Kiš i Zuvdija Hodžić,

na tron' sjede, nepravo uzeti,

junaci su tvoji, a ne hulje,

literate, a ne okot kleti!«

Viđ' vragova, jadnih ministara,
nepismenih prosvjetnih vladara,
što u škole bruku uniješe
svojoj duši goleme grijehe,
pisanije mržnjom natopljene
nečovještvom ružnim zadojene,
da bi razdor vječiti stvorili
međ' narode sukob usidrili.
Strašilo je slušat što se radi!

Kune Njegoš svoje prosvjetare:
»Kugo ljudska, da te Bog ubije,
ali ti je malo po' lektire
što si svojom zlošću otrovala,
no si otrov adske svoje duše
i na školske klupe izbljuvala:
Ivo Andrić, Meša Selimović,
Danilo Kiš i Zuvdija Hodžić,
na tron' sjede, nepravo uzeti,
junaci su tvoji, a ne hulje,
literate, a ne okot kleti!«

Kada viđe što mu učinješe,
lošem društvu njega pridodaše,
Njegoš gromko jeknu sa Lovćena:
»A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka veđu vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga...«

Odmah zatim viknu iz sveg glasa
vlasnicima njegova imena,
pohlepnijem uzurpatorima,
ministrima, političarima:
»Bog vas kleo, pogani izrodi,
što će Gorski v'jenac u školama!
Nijesam ga za đecu spjevao!
Mičite me iz đetinjih ruku,
i mičite s mene grdnu bruku!
Što trujete nedužna stvorenja
i daleka neka pokoljenja!«