Institucionalno zabijanje glave u pijesak

ELMEDINA MUFTIĆ: Po ovakim stavovima „stožerne kulturne institucije Bošnjaka“ da se zaključiti kako ćemo vrlo brzo i Radovana Karadžića smatrati velikim pjesnikom, umjetnikom, avangardom, a njegovu presudu za genocid ćemo zanemariti. Odnosno insane koji nas podsjećaju na genocid, agresiju, te nas upozoravaju na uzrok, čije posljedice uvijek bivamo mi Bošnjaci pobacani po masovnim grobnicama, koritima rijeka -; smatrat ćemo ruralnom masom, tamo nekim „besposlenim udruženjima“, i sve ćemo tako raditi dok nam ponovo mečka ne zaigra pred vratima, samo što ovaj puta neće igrati na Drini i Savi, nego na Bosni i Miljackoj, tu na Kozijoj ćupriji, od koje ovi iz BKZ Preporod dalje i ne vide.

Povodom apela upućenog vladama i ministarstvima za kulturu i obrazovanje na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg su uputila eminentna bošnjačka udruženja, koja njeguju kulturu sjećanja na agresiju i genocid, vrlo priznata u svijetu, čiji rad je dao veliki doprinos da istina o agresiji i genocidu bude ispravno interpretirana pred licem svjetske javnosti, za izuzeće iz školskih programa „Gorskog vijenca“ Petra II Petrovića Njegoša i „Peščanika“ Danila Kiša, zbog sadržaja mržnje spram islama, Bošnjaka i Albanaca, reagovao je predsjednik BZK Preporod BiH, u čijim se stavovima ogleda kriza identiteta, apsolutna odrođenost od naroda, odsustvo empatije spram žrtava genocida, te podrška o(p)stanku genocidnih štiva - pisaca Njegoša i Kiša u školskim udžbenicima.

Jedan od osnovnih postulata čovječnosti jeste trajna borba protiv zla, ma u kojem obliku zlo dolazilo, posebno kada zlo uzme maha, odnosno kada Bošnjaci bivaju žrtvama jedanaest genocida, od iste ideologije zla, koja čak ima i svoju književnost, akademiju nauka i umjetnosti, crkvu, državu i politiku. Protiv ovako organizovanog zla, razumom obdaren čovjek mora ustati, neprekidno se boriti, i na kraju generacije koje dolaze upozoriti na rupu iz koje je njihove pretke zmija jedanaest puta ujela.

Sve što smo mogli pročitati iz saopćenja predsjednika BZK Preporod BiH, kako naglašavaju da su „najstarija i stožerna kulturna institucija Bošnjaka“, je opća kriza identiteta, potreba za samoponiženjem, i pristajanjem na ispiranje mozga našeg naroda, te podanički mentalitet kojeg se ne mogu osloboditi, nego i onaj osvješteni, uspravljeni dio našeg naroda žele da gurnu na koljena, učeći nas da je književnost sve što izađe iz pera, da je umjetnost pozivati na mržnju, ubijanje i sve druge oblike zlostavljanja, te da borba protiv zla spada u besposličarenje, neukost, primizivizam.

Kao i to da pojedinci ili narodi, u ime slobode mogu da vrijeđaju druge pojedince ili narode, da vrijeđaju njihovu vjeru, kulturi i tadiciju, da u ime slobode pozivaju na biološko uništenje drugih i drugačijih.

Presedan u svijetu je da se pozivanje na mržnju i ubijenje, vrijeđanje drugih i drugačijih treba tretirati s aspekta nauke, te da nas BZK Preporod, poziva da ovakvim štivima punim predrasuda i genocidnih poriva pristupamo sa stanovišta nauke. Ako se ovim pitanjem zla i genocida, treba da se pozabavi nauka, onda to sasigurno spada u domen medicine, koja tretira pomračeni um, koji se služi „umjetnošću“ da bi ovaladao narodom, i pokrenuo ga na zločin.

Nadalje, BZK Preporod, na nedopustiv način pravi paralelu između, Envera Čolakovića, Alije Nametka i Ahmeda Muratbegovića, koji su upravo bili prognani iz kulture i svijesti Bošnjaka, od sljedbenika Njegoša i Kiša. Drsko, bezobrazno, blasfemično je dovesti u poređenje na bilo koji način ovakva književna imena, kakva jesu Čolaković, Nametak, Muratbegović sa Njegošem i Kišom, smatram to trasiranjem puta za budućnost, gdje će neke nove „temeljne ustanove kulture Bošnjaka“ po ugledu na sadašnje BZK Preporod, s podaničkim mentalitetom, krizom identiteta i poremećenom precepcijom stvari i svijeta oko sebe, zalagati da se djela Dobrice Ćosića, Matije Bečkovića izučavaju u školskim lektirama, ili da se u ime njih organiziraju naučne sesije. Tako će neki novi „kulturni mediokriteti“ u ime kulture Bošnjaka, praviti paralele između Taljića, Ibrišimovića, Ključanina, Muhića kao istinskih umjetnika, čija umjetnost poziva na borbu protiv zla, sa dokazanim fašistima Bećkovićem, Ćosićem, Karadžičem.

Sve ovo za šta se u svom saopćenju zalaže BZK Preporod je ogledalo intelektualne svijesti našeg naroda (naravno ne svih), naše potrebe da suštinski ne poimamo naše stanje, kao i okruženje u kojem jesmo, da se pod plaštom neke visoke filozofije, branimo od vlastitog (ne) znanja, kukavičluka i zabluda. Po ovakim stavovima „stožerne kulturne institucije Bošnjaka“ da se zaključiti kako ćemo vrlo brzo i Radovana Karadžića smatrati velikim pjesnikom, umjetnikom, avangardom, a njegovu presudu za genocid ćemo zanemariti. Odnosno insane koji nas podsjećaju na genocid, agresiju, te nas upozoravaju na uzrok, čije posljedice uvijek bivamo mi Bošnjaci pobacani po masovnim grobnicama, koritima rijeka -; smatrat ćemo ruralnom masom, tamo nekim „besposlenim udruženjima“, i sve ćemo tako raditi dok nam ponovo mečka ne zaigra pred vratima, samo što ovaj puta neće igrati na Drini i Savi, nego na Bosni i Miljackoj, tu na Kozijoj ćupriji, od koje ovi iz BKZ Preporod dalje i ne vide.

Preporod nema pravo djela koja propagiraju mržnju, koja pozivaju na ubijanje nazivati umjetnošću, i njima trovati um našeg naroda koji je već jedanaest puta bio pod nožem, štovalaca Njegoša, Kiša i njihove velikosrpske ideologije.

Što se pak tiče „besposlenosti“ prozvanih udruženja u dijaspori, zamolila bih čelnike BZK Preporod BiH, da se informišu o radu ovih udruženja, da vide šta su ova i slična udruženja uradila za kulturu sjećanja, interpretaciju istine o agresiji i genocidu, koliko su podjelili stipendija našim studentima, koliko su pomogli državi kroz razne vidove pomoći, koliko svojim radom van granica naše domovine čine da se slika BiH prenese u najlepšem svjetlu, i takva udruženja BZK Preporod, se usudi nazvati besposličarima. Besposličari ste vi, koji ste na budžetu, uzimate sredstva, a plodova nigdje, živite od stare slave, hvalite se tradicijom, koju ne slijedite, nego samo jašete na djelima uzoritih Bošnjaka, koji su živjeli Preporod, a vi Preporod ubijate, vi se ovom narodu preporodit nedate.

A što se tiče genocidnih pisaca Njegoša i Kiša, pročitala sam ih u ranim godinama, i kao učenica II razreda srednje škole u vremenu komunizma odbila da pišem pismeni zadatak na temu „Gorski vijenac“ Petra II Petrovića Njegoša, jer je vrijeđao moj vjerski osjećaj, poslije ću kroz istraživanje, spoznati koliko zla se krije u tim djelima, koliko poziva na mržnju, čije polodve i danas kušamo, čije posljedice svjedočimo kroz genocid, masovne grobnice, silovanja, logore...
Kome je do Njegoša, Kiša i ostalih velikosrpskih ideologa, bujrum mu kućna biblioteka pa neka ih isčitava, naučno promatra, neka im se divi, ali niko pa ni BZK Preporod, taj ekvivalent kulture Bošnjaka, nema pravo narodu ispirati mozak, u ime naroda davati kojekave izjave zarad vlastite zablude, kukavičluka i kratkovidnosti, niko pa ni Preporod nema pravo djela koja propagiraju mržnju, koja pozivaju na ubijanje nazivati umjetnošću, i njima trovati um našeg naroda koji je već jedanaest puta bio pod nožem, štovalaca Njegoša, Kiša i njihove velikosrpske ideologije.

Meni moja kultura i tradicija, a vama vaša kultura i tradicija, i naučni dijalog o genocidnim epovima.