SENAD UŠANOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva nažalost od svog osnivanja pa do danas nije uspjela da se oslobodi svoje osvajačke i agresivne politike falisifikovanja historije i posrbljavanja Bošnjaka. SPC nije uspjela na temeljima istinskog hrišćanstva izgraditi dobronamjeran odnos i toleranciju preme drugima i drugačijima.

Veliki bosanski srednjovjekovni vojvoda Herceg Stjepan Kosača nastojao da izgradi prijateljske odnose između njegovog naroda “dobrih Bošnjana” koji su većinom bili pripadnici Crkve Bosanske i pravoslavnog stanovništva.
Kao moćan vladar područja od Herceg Novog pa do Polimlja, Herceg Stjepan je bio glavni donator izgradnje manastira i prve bosanke štamparije u Donjoj Sopotnici kod Goražda.

Mada je bio jedan od napoznatijih i najžešćih pripadnika Bosanke Crkve, Herceg Stepan je nosio i titulu “od Svetog Save”.

Srpski nacionalisti su bezuspješno ovaj čin vlasti i dobonamjernosti bosankog vladara pokušali zloupotrijebiti i falisifikovati njegovu religisku i etničku pripadnost.

Srednjovjekovni dobri Bošnjani tada pripadnici Bosanske Crkve su uporno pokušavali u dobru suradjivati i poštivati pravoslavne stanovnike. No konačno nacionalizovanje pravoslavne crkve (srpska-pravoslavna) odnosno srpska autokefalnost, nikada nije dozvoljavala da se ti odnosi zaista istinski poboljšaju i postanu ljudski. Srpstvo je uvijek bilo u prvom planu a duhovnost u drugom.

Sveti Sava je rođen 1175. kao Rastko Nemanjić sin osnivač dinastije Nemanjića velikog srpskog župana Stefana Nemanje. Bio je svetogorski monah i iguman manastira Studenica, prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve od 1219.

Rastko Nemanjić nije imao milosti prema pripadnicima Bosanske crkve i dobrim Bošnjanjima. Na Saboru u Žiči 1221. Sveti Sava proklinje Babune (Bošnjane – pripadnike Bosanske crkve) i prijeti im pokrštavanjem ili uništenjem.

Herceg Stjepan je diplomatskim putem štitio stanovništvo na području na kojem je on vladao i primao je i štitio Bošnjane (Babune kako su ih pogrdno nazivali u Raškoj) koji su bježali iz područja današnjeg Sandžaka od zuluma i pokolja.



U Herceg Stjepanovoj tvrdjavi nad Drinom u Samoboru kod Ustiprače i na Buni razvijala se politika tolerancije prema pripadnicima različitih vjera: bosanske crkve, pravoslavne crkve, katoličke crkve i islama.

Herceg Stjepan Kosača je bio otac bosanske kraljice Katarine koja je bila rodjena Bošnjanka – pripadnica Crkve Bosanke a kasnije prešla na katoličanstvo.

Hercegov sin Ahmed-paša Hercegović (Stjepan Kosača) bio je jedan od prvih velikih vezira Bošnjaka u Osmanskom carstvu – oženio se kćerkom sultana Bajazida II.

Djeca bosanske kraljice Katarine su nakon sloma Bosanskog Kraljevstva prihvatila Islam:
Njen sin Sigismund Tomašević Kotromanić kasnije Ishak-beg Kraljević (rođen između 1450. i 1456. godine). Kćerka Katarina Tomašević Kotromanić kasnije Tarihi Huma.

Bosanski Herceg Stjepan Kosača nosio je titulu Herceg od Svetog Save kao znak tolerancije i amgažmana za prijateljskim odnosom njegovog bošnjačkog naroda i susjednog srpskog naroda.

Na tragu ove historijske činjenice značajno je analizirati naveće srpsko priznanje Orden Svetog Save.
Nije neubičajno da se pripadniku jednog naroda dodjeli orden za odredjene zasluge od drugog naroda, države ili religijske zajednice. Ordeni se dodjeljuju za izuzetne zasluge u domenu kulturnog, duhovnog, vojnog, mirovnog angažmana ali i za poslušnost određenoj politici ili režimu.

Orden Svetog Save je dodjeljen Raeis-l–ulemi Islamske zajednice nekadašne Kraljevine Jugoslavije Muhamedu Džemaludinu ef. Čauševiću.



Nažalost nedugo nakon dodjeljivanja ordena Vlada Kraljevine Jugoslavije je bezobzirno okončala vjersku autonomija toliko važnu bosanskim muslimanima - Bošnjacima, a ukinuto je i nekoliko važnih institucija u Sarajevu.

Život Bošnjaka muslimana u Kraljevini Jugoslaviji nije imao nikakvu vrijednost, muslimani Sandžaka i Hercegovine, Crne Gore i Kosova bili su izloženi genocidu. U Šahoviću, općina Bijelo Polje, u Sandžaku 7. novembra 1924. na sami Kurban bajram, bez ikakvog povoda Srbi i Crnogorci su na najbrutalniji način poklali i ubili 2.500 muslimana Bošnjaka.

Ovo najveće srpsko priznanje dodjeljeno je i Omer begu Bajroviću iz Pljevalja za njegovu lojalnost srpskom narodu. To bi bila veoma pozitivna priča da se u vremenu kada je Omer beg dobio Orden 1912-1913. nisu vršili strahoviti zločini na Bošnjacima Sandžaka i Crne Gore, kao i pokušaj nasilnog masovnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju. Oni koji nisu htjeli prihvatiti pokrštavanje odvedeni su u bukagijama na mjesto Previju kod Andrijevice, gdje je strijeljano 850 ljudi. Za deset dana je Srpska pravoslavna crkva iz podršku vlasti u Crnoj Gori na čelu sa kraljom Nikolom u Plavu i Gusinju pokrstila 12.500 Bošnjaka i Albanaca, dok su od oktobra 1912. – do aprila 1913. U genocidu pobili oko dvije hiljade civila.

Emir Kusturica iz Sarajeva je također dobitnik ovog veliko srpskog priznanja za izuzetnu i predanu odansost srpskom narodu.. No, njegov rodni grad Sarajevo i njegovi nekadašnji sunarodnjaci su predhodno bili žrtve nemilosrdnih srpskih i crnogorskih zločina i genocida u period agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Tokom cijele agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, urbicida i kulturocida u kojem je nestalo preko 1000 džamija i islamskih objekatra, ključnu ulogu je imala Srpska pravsolavna crkva na čelu sa patrijarhom Pavlom i brojnim sveštenstvom.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej uručio je prije nekoliko godina Orden Svetog Save prvog stepena prijesjedniku Republike Kazahstan Nursultanu Nazarbajevu. Kazahstanski predsjednik se korektno i državnički zahvalio, pružio ruku patrijarhu Irineju – nije ga ljubio.



Najnoviji dobitnik ovog srpskog priznanja je bošnjački političar i bivši gradonačelnik Bihaća Hamdija Lipovača. Na dodjeljivanju ordena u Bihaću je bila vidljiva Hamdina poniznost naspram vrhovnom poglavaru Srpske pravoslavne crkve Irineju.

Hamdija Lipovača je cjelivao ruku srpskog patrijarha te se s njim, u znaku krsta za tri prsta, izljubio “tri puta” kao i s poznatim srpskim nacionalistom i secesionistom Miloradom Dodikom, koji je otvorena prijetnja po mir u BiH i regionu. Obojica otvoreno pokazuju neprijateljstvom prema Bosni i Bošnjacima.

Lipovača je na obraćanju ustvrdio da je lahko biti Srbin u Banja Luci, a da je teško biti Srbin u Bihaću. Čak ne navodeći šta je to toliko teško!

Srpska pravoslavna crkva nažalost od svog osnivanja pa do danas nije uspjela da se oslobodi svoje osvajačke i agresivne politike falisifikovanja historije i posrbljavanja Bošnjaka.
SPC nije uspjela na temeljima istinskog hrišćanstva izgraditi dobronamjeran odnos i toleranciju preme drugima i drugačijima.

Neuspjehu Srpske pravoslavne crkve svjedoče brojni dokumentovani dokazi:
- Otvorena podrška terorističko paravojnim formacijama Ravnogosrkom - četničkom pokretu, okupljanju i postrojavanju četnika;
- Otvorena podrška srpskim ratnim zločincima osuđenim za genocid i ratni zločin;
- Otvorena podrška ideji Velike Srbije;
- Otvorena podrška razbijanju države Bosne i Hercegovine.

Izjave patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja svakako potkrijepljuju navedeno:

• « Mi znamo šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju umiju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju, onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak ili da se isele ili da se priđe njima.”

• Prilikom boravka u Višegradu patrijarh Irinej je nazvao Milorada Dodika, predsjednikom ”najnovije srpske države” misleći na RS (u tom kontekstu države Bosne i Hercegovine nema).

• Nažalost, patrijarh Irinej čini sve da i druge Srbe potakne na mržnju prema Bošnjacima, islamu i Bosni u Hercegovini. (sandzakpress 02. juli 2014)

• Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve (SPC) je promovisao ideju Velike Srbije porukom: ”Gde god živeli Srbi to je Srbija, bilo u Bosni, bilo u Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mestima.”

• U Novom Pazaru patrijahz Irinej se sa govornice otvoreno ismijavao i podrugljivo govorio kako samo muslimanski (bosnjački) preci znaju zašto su promijenili vjeru - ” Svi su oni potomci Savini”.



Veoma usklađeno s Srpskom pravoslavnom crkvom djeluju protagonisti velikosrpske ideje u Bosni i Hercegpvini kroz secezionisam i uzmemirujuće i prijeteće izjave:


• Dodik je diskriminisao Bošnjake: "za RS neprihvatljivo da joj sude sudije muslimani".

• "Bošnjaci su planirali genocid da bi Amerika bombardovala Srbe".
„U Potočarima sahranjeno više od 50 posto vojnika koji su stradali u borbama u i oko Srebrenive, što govori da su Potočari, koje pokušavaju predstaviti kao groblje žrtava zločina u Srebrenici, u suštini vojno groblje“, još je jedna u nizu teških uvreda na račun Bošnjaka i žrtava genocida u Srebrenici.

• Dodik menji entitet naziva "srpski etnički prostor" i time opet vrsi političko etničko čišćenje.

• Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nazvao je ezan, poziv sa džamije na molitvu, kao "arlaukanje".
• Dodik zagovara secesionizam i razaranje Bosne i Hercegovine: “Republika Srpska i Srbija će uskoro biti jedna država!”
• Politika koju podržava SPC i Dodik spriječava korištenje bosanakog jezika u školama a svetosavka liturgija u školama je obavezna i za bošnjačku djecu.

U ovakvom kontekstu i s ovakvim činjenicama veoma je teško shvatiti Bošnjaka koji rado prima Orden Svetog Save iz ovakvih ruku i poljubce iz ovakvih usta.
Teško je zagrliti se s zlom.
U svom samo njemu jasnom naumu suradnje sa srpskim nacionalistima nije uspio ni bivši musliman sin Murata - Emir Kusturica. Ako je planirao da uznaprijedi prijateljstvo između Bosanaca i Srba onda nije uspio jer njegov suradnik Dodik odbacuje s prezirom naziv Bosanac.
Ako je planirao da se ponizno stavi u službu srpske nacionalističke politike onda je to uspkješno uradio.
Umjesto da se distancira od zločina koje su počinjeni u ime srpstav i uz podršku njenih institucija – Srpska pravoslavna crkava je postala jos oholija. Podržava ideju rusenja drašave Bosne i Hercegovine.
Bosnjaci prema primitivnom i izvrnutom shvartnju nekih ćlanova SPC “mogu bre da se vrate na veru pradedovsku”.
Srpska pravoslavna crkva ima veoma jak uticaj na srpsko društvo i uporavo tako djeluju na ljude – samo rijetki slobodoumni Srbi se nisu uhvatili u tu nacionalističku psihopatsku mrežu. To je opasno.

Nadajmo se da ce strastveni i ponizni poljubcu Bošnjaka Hamdijeiz Krajine doprinjeti da se politika Srpske pravoslavne crkve i Srbije prema Bosni i Bošnjacima promjeni:
- Da nam ne napadaju na domovinu Bosnu i Hercegovinu i slabe je
- Da nam ne ubijaju Bosanstvo.
- Da nam ne kradu vodeni potencijal i energiju s Drine
- Da uvažavaju naše kulturne, vjerske vrijednosti kao i bosanski jezik.
- Da nam ne paradiraju s četničkim postrojbama širom Bosne uz podršku pravoslavnih svještenika.

- I konačno da razmisle o promjeni genocidnog imnena Republika Srpska koje ubada u srce Bošnjaka i uvjijek će dok postoji to ime čuvati sjećanje na živu ranu zvanu Genocid.

Jer nije to samo srpsko nego i bosnjačko i hrvtsko ognjiste a Bosanska Republika bi u stvari bilo i naprtikladnie ime za manji entitet.

Mi Bosanci volimo prave Srbe heroje poput Nikole Tesle, Bogića Bogićevića, Jovana Divjaka, Čeda Jovanovića …

Umjesto Ordena Svetog Save Bošnjaku Hamdiji ili uporedo s tim visokim priznanjem pustite Bosnu i sve Bosance da konačno prodišu – ostavite nas na miru ukoliko niste spremni za iskrenu saradnju i prijateljstvo onako kako Stvoritelj nalaže a ne onako kako Načertanje planira.
Na istinskim postulatima koje nam je Stvoritelj postavio možemo se miriti i zajedno u miru živjeti.