Mamrijalni centar žrtava genocida Potočari - Srebrenica

Abdullah ef. HODŽIĆ 8.372 Bošnjaka, muslimana, braćo moja, nije ubio grom, nisu ih ni zvijeri raskomadale a niti ih potopi riječni vir. Ubiše ih dušmani, od kojih neki kažu da bi opet isto uradili!! Neki na utakmicama navijaju i koriste genocidne slogane po Beogradu, Beču, Stuttgartu, Rusiji “Nož, žica, Srebrenica!” Neke progone teški snovi i noćne more, a neki izvršavaju i samoubistva zbog strahota koje počiniše. Ostavljaju oproštajna pisma sa “Ne mogu više!” Neki, opet, s pameti skrenuše. Strašno!

U Potočarima leže 8.372 bosanske, bošnjačke, muslimanske, nevine duše. Toliko je i bijelih mermernih nišana, na kojima su uklesane Božije riječi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu ubijeni: ‘Mrtvi su!’ Ne! Živi su! Ali vi to ne osjećate.” (El-Bekare, 154)
8.372 Bošnjaka, muslimana, nisu ubijeni na tuđoj zemlji, već na svojoj zemlji, plemenitoj, bosanskoj, ubijeni su na svom ognjištu. Oni tu leže jer su ih dušmani istrgli iz naručja svojih najdražih i zvjerski ih pobili. A oni koji su bili zaduženi da ih zaštite, predadoše ih kasapinima, kukavički šuteći i s njima slaveći i nazdravljajući!

8.372 nevina Bošnjaka, muslimana, ubiše katili pod vođstvom zločinca Ratka Mladića, uz podršku Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, a po projektu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), te uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve (SPC) i posmatrača Ujedinjenih nacija (UN) i predstavnika Evropske unije (EU). Kako su se bezdušne ubice potrudili da učine što više zločina, tako su se zaduženi ispred svjetskih organizacija maksimalno potrudili da ništa ne urade i zaštite nevine Bošnjake. Stoga im je zajedno ispaštati na Sudnjem danu, kada drugog suda do Božijeg neće biti, a samo Tamo će se po Pravdi suditi i svako će ono što je zaslužio dobiti.



8.372 Bošnjaka, muslimana, braćo moja, nije ubio grom, nisu ih ni zvijeri raskomadale a niti ih potopi riječni vir. Ubiše ih dušmani, od kojih neki kažu da bi opet isto uradili!! Neki na utakmicama navijaju i koriste genocidne slogane po Beogradu, Beču, Stuttgartu, Rusiji “Nož, žica, Srebrenica!” Neke progone teški snovi i noćne more, a neki izvršavaju i samoubistva zbog strahota koje počiniše. Ostavljaju oproštajna pisma sa “Ne mogu više!” Neki, opet, s pameti skrenuše. Strašno!

8.372 Bošnjaka, muslimana, njihova tijela ili samo dijelovi kostiju su u mezaristanu Potočara, ali duše su žive i slobodno lebde u Božijim nebeskim prostranstvima, čekajući svoje najdraže i najbliže da im se pridruže u perivojima najljepšeg Dženneta zvanog Firdevs. Dragi naš Bože, daleko smo mi od njih po zaslugama, ali njihove želje su i naše pa nas počasti permanentnim druženjem s njima u džennetskim/edenskim vrtovima, zadovoljni Tobom a i Ti zadovoljan nama.
Braćo, prijatelji, ljudi, ma koje vjere i nacije bili, i ma gdje na Božijoj Zemlji živjeli, pamtite, razmišljajte i nikada ne zaboravite da 8.372 Bošnjaka, muslimana, zvjerski ubiše ne na tuđoj zemlji već na rodnoj grudi otaca svojih i djedova svojih i djedova njihovih djedova.
A ako je Zemlja Božija, a dakako da jeste, pa ko to smije da je svojata osim Njega, Stvoritelja i moga i tvoga i našega i vašega. On ju je stvorio za sve ljude i za sva bića, vidljiva i nevidljiva, i ona je dovoljno široka za sve nas. Tijesna je samo za one čije duše su tijesne i ispunjene mržnjom prema drugom i drugačijem. A dragi Bog nas je stvorio da se upoznajemo, zbližavamo, pomažemo, volimo, poštujemo, da rušimo granice i barijere i živimo kao jedna ljudska porodica.

Po islamu je komšija nemusliman preči od rođenog brata koji daleko živi. Tako nas uči Božiji Zakon, i Kur’an i Biblija. Znaju to svi svećenici i sveštenici, pa otkud blagosiljanje onih koji kolju, siluju, ruše kuće, pale bogomolje, protjeruju?! Svi mi u Bosni i Hercegovini, preko Drine, Save i Une smo komšije, a ne stranci. Pa, otkud srpski, otkud hrvatski, otkud bošnjački gradovi i zemlje?

Ova naša Zemlja, koja je manja od atoma u poređenju sa jednom od stotine milijardi galaksija, nije ni moja ni tvoja, ni naša ni vaša, ona je Božija, a mi smo svi Njegovi. Pa, hajde da živimo tako, kao komšije, i poštujmo se i volimo se kao komšije. Učimo se tome! Vježbajmo se. Nađimo smisao života u tome.



Pišimo historiju i učimo svoju djecu da mi nismo tuđinci jedni drugima već komšije, a komšije ne smiju imati pogane misli, zlobno srce i prljave ruke. A onih 8.372 Bošnjaka, muslimana, ne izginu od tuđinaca već od poganih komšijskih ruku. A hoće li to Srbija i RS jedinstvenim obrazovnim sistemom i dalje da uči da nije bilo genocida i da i dalje treba imati prljave misli, duše i ruke?!!

Ljudi moji, mi smo na Zemlji s ciljem da budemo civilizirani a ne barbari, da živimo u 21. vijeku a ne u kamenom dobu i prahistoriji. Opametimo se, ljudi, prije nego bude kasno, kada neće pomoći ni vlast, ni moć, ni ugled, ni imetak, ni djeca, ni rodbina, ni prijatelji, ni poznanici i kada ćemo poželjeti da se vratimo i budemo bolji, ali tada neće biti ni povratka a ni popravka.

Budimo komšije, i svi kao jedan, a manimo se potpaljivanja vatre radi efemernih dunjalučkih interesa. Drage naše komšije, sjetite se faraona, njegove moći, njegovog samoizdizanja na pijedestal koji dolikuje samo Bogu, i sjetite se eksponiranja njegovog tijela nakon nekoliko hiljada godina po muzejima svijeta. Eto, to čeka sve nas. Pa, čemu sila, čemu pljačka, čemu zločini?! Čemu sve ono čega pametan, kulturan i civiliziran treba samo da se stidi a ne ponosi?!

A da ima onih koji se stide zločina i zločinaca koji počiniše genocid – ima! Ima, hvala Bogu, i svaka im čast. Svi takvi su naši a i mi svi smo njihovi. Nema podjela osim po dobru i zlu, po ljudskosti i neljudskosti. A tako će nam i naš zajednički i Jedini Bog suditi. Pa pripremimo se za taj Dan.



A dunjalučki dani, ma ko mi bili i ma šta radili, nepovratno se odbrojavaju i sve smo bliže odlasku. Stavimo svi sebe u položaj onih u mezaristanu Potočara, stavimo sebe u položaj njihovih ucviljenih porodica i rodbine, pa nikada nećemo ni pomisliti zlo, a kamoli da ga uradimo. Stvoreni smo da budemo ljudi i komšije jedni drugima a ne životinje. Uzgred da se izvinim životinjama što neke “ljude” poredim s njima, jer su se neki takozvani ljudi spustili daleko ispod nivoa životinja.

Nije sramota zločin priznati i duboko se pokajati, ali je velika sramota i zločin genocid negirati. Jer, ubiti nepravedno jednog čovjeka, ma ko on bio, grijeh je kao pobiti cijelo čovječanstvo. Stoga je onih 8.372 Bošnjaka, muslimana, dokaz da prljave komšijske ruke pobiše 8.372 puta cijelo čovječanstvo. Strašno!

E pa, dobro zapamtimo, Uzvišeni Bog, i moj i tvoj, i naš i vaš, kaže da ako neko nepravedno ubije samo jednog čovjeka, grijeh je kao da je pobio cijelo čovječanstvo!! Svaki ubijeni čovjek znači genocid nad cijelim čovječanstvom. Prema tome, ne budimo arogantni i ne igrajmo se brojkama i proizvoljnim tumačenjem genocida. Božija je to presuda, univerzalna i za sva vremena i pokoljenja, ako ti se već ne sviđa ona iz Haškog tribunala. A Božija je najpravednija i – posljednja!

Marš smrti - Put slobode: Srebrenica - Mezuk - Tuzla

Poruka Bošnjacima: Nemojte da nam bude važnija i preča korida u Čevljanovićima, na koju dođe od 50.000 do 100.000 posjetilaca, od Potočara i Srebrenice, gdje se okupi na komemoraciji oko 15.000 ljudi!! Nemojte da su nam preči bikovi od šehida! Nego, svi na Marš mira, dok još možemo, a oni koji ne mogu neka dođu makar na dan dženaze i komemoracije. To je za nas Bošnjake farz.

Neka Bog blagoslovi sve koji zdravo i pošteno razmišljaju, koji dođu u Potočare i tu vide sebe i svoje najdraže i najbliže a ne neke druge i tuđe. Neka Bog blagoslovi sve koji se zamisle, prouče dovu i naklone se, i koji sluhom svoga srca i pameti čuju poruku svakog od 8.372 šehida: “Jedino Uzvišeni Bog vječno živi. O ti koji stojiš na mome mezaru/grobu, razmisli o mome položaju! Jučer sam bio ono što si danas ti, a ti ćeš sutra postati kao ja!”

Pročitaj, brate, sestro, čovječe, posjeti, zastani, razmisli, opameti se, pouku izvuci, pokaj se i nikada ne zaboravi. Prokleti bili oni koji to neće i koji negiraju ono što dragi Bog i zdrav razum nalažu, kao i oni koji zaborave juli 1995. i Srebrenicu i 8.372 šehida, nevino ubijena Bošnjaka muslimana.