Islamski centar Saint Louis U ST. LOUISU ODRŽANA PROMOCIJA 'MOGUĆNOSTI I IZAZOVI BOSANSKIH IMIGRANATA'
Autor: Mr. Aiša Purak Objavljeno: 30. Jan 2018. 20:01:14
Promicija knjige mr. Aiše Purak „Bosnian Immigrants: Opportunities and Challenges“ u St. Louisu i vrijedno iskustvo upoznavanja Bošnjaka ovog grada Na poziv predsjednika džemata “Islamski Centar Saint Louis”, mr. Damira Husamovića, u subotu 27. januara 2018. godine posjetila sam ovaj džemat koji je ujedno i najveći bošnjači džemata na području Sjeverne Amerike. Uz prigodno druženje i predavanje za žene i djevojke tom je prilikom upriličena i promocija knjige pod nazivom “Bosnian Immigrants: Opportunities and Challenges”. Organizatori i sponzori programa bili su džemati iz St. Louisa “Islamski Centar Saint Louis” te „Islamski centar - džemat NUR”. Odmah poslije akšam-namaza održano je predavanje za omladinu i žene, dok je promocija knjige održana poslije jacije-namaza uz prisustvo Enver ef. Kunića, imama “Islamskog Centra Saint Louis”, i Eldin ef. Suše, imama „Islamskog centra - džemata NUR”, te brojnih džematlija iz oba džemata. U St. Louisu se nalazi najveći broj naših bosanskohercegovačkih muhadžira koji su u ovom dijelu Amerike, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine, našli svoj novi dom. Agresija i genocid nad bošnjačkim stanovištvom počinjen je od strane susjednih država, Srbije i Hrvatske, uz pomoć domaćih komšija, Bošnjaka pravoslavne i katoličke vjere. Grad je podijeljen na istočni i zapadni dio, dok u južnom dijelu ovog grada, prema nezvaničnim podacima, živi između 40.000 i 50.000 hiljada Bošnjaka. Najviše brojke kojima se operira kreću se i do 70.000 hiljada Bošnjaka. Stoga je ovaj grad među Bošnjacima Amerike poznat kao “Mala Bosna”. Važno je napomenuti da Bošnjaci u St. Louisu uživaju veliki ugled među Amerikancima zbog svoje marljivosti, upornog rada, kreativnosti, te otvaranja brojnih firmi u kojima zapošljavaju ranike i time postiču ekonomiju ovog grada. Stoga mnogi, možda i s pravom, vjeruju da su upravo naši bosanskohercegovački muhadžiri zalužni za rehbilitaciju ovog grada. Treba istaknuti da zbog brojnosti Bošnjaci imaju značajnog udjela u politici, zbog izbora koji se održavaju na nivou samog grada. Grad Saint Louis nalazi se u saveznoj državi Missouri. Prostire se duž rijeke Mississippi i smješten je u centralnom dijelu Amerike. Francuzi su prvi naselili St. Louis godine 1763., pa je grad stoga i dobio ime po fancuskom kralju Louisu IX. Prema posljednjim podacima, St. Louis sa svojom okolinom broji 2,698,672 stanovnika, te je osamnaesti grad po veličini u Americi. Ipak, u samom gradu St. Louisu živi tek 348,189 stanovnika, budući da velika većina imućnih bijelih Amerikanaca ne živi u gradu, već se izdvaja u predgrađe. Ujedno, St. Louis je i glavni grad države Missouri. Simbol i ikona grada je svakako fascinanti luk (Gateway Arch), impozantna građevina visine 192 metra, a sagrađen je 1960. godine u čast Lewisa i Clarka iz 19. vijeka i širenja Amerike na zapad. S obzirom na brojnost Bošnjaka u ovom gradu i na njihov nemali utjecaj na politički i društveni život St. Luoisa, bila sam počastvovana organiziranjem promocije knjige koja i Bošnjacima ovog grada može ponuditi odgovor na pitanje o njihovom porijeklu i seobi u Ameriku. Stoga i ovom prilikom želim da se zahvalim džematskim odborima dvaju spomenutih džemata, kao i njihovim predsjedicima, mr. Damiru Husamoviću, predsjedniku “Islamskog Centra Saint Louis”, te Aliji Džekiću, predsjedniku "Islamskog Centra - Džemata NUR“. Iskreno se zahvaljujem i imamima Enver ef. Kuniću i Eldinu ef. Suši, te svim džematlijama oba džemata koji su došli i svojim prisustvom uveličali predavanje i promociju knjige. Željela bih istaknuti da je mr. Damir Husamoviću bio i glavni sebeb mog zijareta najvećem bošnjačkom džematu u Americi. Naime, nakon što je predsjednik Husamović na Amazonu kupio i, kako kaže, “nije spavao cijelu noć dok je nije završio” pročitavši knjigu u dahu, poželio je da i njegove džematlije pročitaju knjigu i okoriste se njenim sadržajem, znanjima i analizom stanja naših muhadžira u Americi. Nakon pričitane knjige mr. Husamović mi se javio kratkom porukom u kojoj mi je čestitao objavljivanje knjige te me pozvao da dođem u St. Louis i odražim predavanje za djevojke i žene, te ujedno prezentiram svoju knjige u njegovom džematu. Njegova gesta me veoma obradovala i dirnula, te mu se zbog toga od srca, istinski zahvaljujem. Nema veće satisfakcije jednom piscu i publicisti od toga da od čitaoca dobije povratnu informaciju o pročitanoj knjizi. Kada neko kaže da je u dahu pročitao knjigu, onda znate da ste uradili dobar posao, da nije bio uzaludan ogroman trud oko istraživanja teme i osvjetljavanja nepoznatih i nesistematiziranih dionica bošnjačkog muhadžirluka u Ameriku. Čitanje knjige je najveća nagrada koju kao autorica mogu dobiti, a knjiga nesumnjivo može biti korisna kako takozvanim „običnim ljudima“, tako i onim izuzetno obrazovanm među koje svakako spada i mr. Husamović. Molim Allah dž.š. da ga obilno nagradi i sačuva njega, njegovu Ajšu hanumu i njihovu djecu. Usputno da napomenem, da je predsjednik Husamoviċ knjigu pročitao dva puta. Jednom kako kaže "u dahu- bez spavanja čitao cijelu noċ" dok je drugi put pročitao "polahko i temeljito". Ujedno bih se zahvalila i prelijepoj Sumejji Šabić, svršenici medrese “Osman ef. Redžović” u Visokom, za prijevoz s aerodroma do hotela, te divnom muhabet kojeg smo imale u toku vožnje. Naima, muallima Sumejja trenutno studira na prestižnom “Saint Louis University” i trenutno je na završnoj, četvrtoj godini studija. Prema riječima muallime Sumejje, ovo je samo početak njenog obrazovanja, a njen konačni cilj je doktorat. Vrijedno je spomenuti da je muallima Sumejja još od ranog djetinstva željela da završi medresu. Stoga je iz Amerike otišla u Visoko, gdje je uspješno završila svoje školovanje u ovoj važnoj instituciji. “Na početku mi je bilo teško, zbog jezika i načina odgovaranja. Nisam najbolje govorila bosanski jezik, a moralo se usmeno odgovarati, na šta nisam bila navikla. Nedostajali su mi moji roditelji, ali sam se poslije navikla. Kad sam se vratila ponovno u Ameriku, opet sam se morala privikavati na američki sistem obrazovanja. Nedostaju mi moje prijateljice iz medrese”, nostalgično govori Sumejja. Željela bih da se zahvalim i divnoj Bošnjakinji, dragoj i miloj hadži Remziji Mujabašić, koja me je doista obradovala večerom i svojim muhabetom. Hadži Remzija je uzorita, prosperitetna Bošnjakinja koja se odlikuje bistrinom i vrijednim radom. Vodila je horsku sekciju u St. Louisu gdje su naša djeca učila ilahije i kaside, družeći se sa svojim vršnjacima s kojima dijele jezik, vjeru i kulturu. Doista mi je bila velika čast i neizmjerno zadovoljstvo razmijeniti iskustva i mišljenje sa ovom divnom Bošnjakinjom. Posebno zadovoljstvo mi je bilo ponovno vidjeti osobu kojoj sam se divila dok sam bila u Gazi Husrev-begovoj medresi – muallimi Feridi Omeragić. Još u medresi, uvijek vesela i čila, Ferida je radovala i plijenila pažnju mlađih učenica kojima je bila korepetitor. Muallimu Feridu u St. Louisu svi hvala i ponosno govore o njoj, o njenom višegodišnjem volonterskom radu s djecom i ženama. Kada upoznate muallime poput nje, s potencijalima kakve ima, shvatite svu dubinu tragedije zbog neriješenog pitanja muallima i njihove uloge u Islamskoj zajednici i u našem društvu. Smatram da je nerješavanje statusa muallima jedan od najvećih promašaja i propusta naše Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od samog osnivanja ženske medrese. Posljedice su kobne, ali ponajviše u dijaspori gdje materijalna srestva nisu problem za njihovo zapošljavanje. Nego, pak nedostatak vizije i mudrosti osoblja koji obnašaju najveċe funkcije u IZ u Bosni i u dijaspori. Uloga muallima u IZ nikada nije bila jasno definisana zakonom IZ, što je moralo biti riješeno odmah pri samom otvaranju ove obrazovne institucije. Nego je njihovo zapošljavanje ostavljeno na milost i nemilost džematskih odbora. Hiljade mladih Bošnjakinja; djevojaka i žena snose kosekvencije i posljedice nedostatka vjerskog obrazovanja po dijasporama. Upravo zbog neriješenog pitanja muallima u IZ i što žene nisu nikad bile fokus našeg vjerskog obrazovanja. Dok muškarci imaju džumu namaz svakog petka gdje mogu da dobijaju vjersko znanje i nasihat, naše Bošnjakinje su lišene sličnih predavanja, s obzirom da nije tradicija Bošnjaka da žene idu na džume namaze. Još uvijek ima veliki broj naših džemata po dijaspori u kojima se još nikada nisu organizovala predavanja za žene i djevojke, što znači da mnoga pitanja relevanta za žene ostaju taboo tema. A vjerujem, da je upravo rad sa ženama i djevojkama bila primarna funkcija i svrha otvaranja ženskih medresa. Kako onda očekivati rezultate u dijasporama od naših buduċih majki, Bošnjakinja, ako se nikada nije ništa uložilo u njihovo vjersko obrazovanje, te razvijanje njene vjerske i nacionalne svijesti i ljubavi prema vjeri. Zar ne bi bilo apsurdno iċi u jesan na njivu i pokušati ubrati plodove koje nikada nismo posijali. Naravno to bi bilo iluzija i ovo svi razumijemo i dobro znamo narodnu izreku "Šta posiješ to i požanješ". Ista logika važi i za naš rad ili ne rad sa djevojkama i majkam. One su buduċi stubovi naših porodica i države. Ne možemo očekivati plodove i rezultate bez adekvatnog ulaganja i rada s njima. Moram ovdje dodati, da dosta propusta snose i sami roditelji. Kad je riječ o obrazovanju njihove djece u dijaspori velika veċina je pasivna i ne odrađuje svoj dio uloge brižnog i odgovornog roditelja. Roditelji se ne uključuju u lokalne džemate niti plaċaju vazifu te samim tim aktivno ne učestvuju u planiranju programa za vjersko obrazovanje svoje djece. Što je imperativ svima nama. Međutim, ipak smatram da su naše vjerske vođe ipak najodgovornije upravo zbog znanja i autoriteta kojeg posjeduju i funkcije koju obnašaju, za ovu paralizu koja je zahvatila veliki broj naših džemata dijaspore. Stoga svi zajedno snosimo kolektivnu odgovornost zbog stanja u kojem se nalazimo. Na nama svima je da uradimo svoj dio te zajedno krenemo ka prosperitetu, progresu i konačnom cilju, Allahovom dž.š. zadovoljstvu. Iako svrha ovog teksta nije status muallima u našim IZ, ipak znajući kapacitet naših muallima, doista me obuzima tuga kad vidim da još niko nije našao za shodno da se ozbiljno pozabavi rješavanjem pitanje zaposlenosti i aktivizmu muallima u našim džematima. Promjene u ovom slučaju mogu doċi samo sa vrha, najveċih vjerskih institucija, nikako od mjesnih džematskih odbora. Imperativno je napraviti reformu naših vjerskih institucija u kojima bi se prikupljena srestva usmjerila i na rad i vjersko obrazovanje djece i omladine u dijaspori, kao i u Bosni i Hercegovni, što bi uključivalo i zapošljavale muallima te rješavanje njihovog marginalnog statusa u IZ. Nadam se da moju dragu muallimu Feridu, i sve muallimame širom Bosne i dijaspore koje i po dvadest godina volonterski rade s našim muhadžirima širom svijeta, bez ikakve materijalne nadoknade, čeka ahiretska nagrada. Oduševila me je čistoća, ljepota, prostranost i organiziranost džemata u St. Louisu. Ponosim se divnom harmonijom koja se vidi i osjeti među našim Bošnjakinjama. Fascinirale su me moje, posebno mlade djevojke, svojom elegancijom, nurli licem, ljepotom te propisnim oblačenjem. Doista mi je srce igralo od sreće posmatrajući naše divne sunarodnice, naše vrijedne i marljive Bošnjakinje, kako u pratnji svojih kćerki, snaha i sinčića, dolaze u džamiju i u njoj provode vrijeme. Bila mi je neizmjerna čast i privilegija obratiti se ovim našim ženama koje u srcu Amerike dostojanstveno i ponosno nose baklju islama i prenose je na svoje najmilije. Po završetku predavanja za djevojke i žene, odmah nakon akšam-namaza, usljedila su pitanja, najčešće vezana za našu omladinu, našu djecu, unučad... Kako ih sačuvati velikih i teških iskušenja današnjice i prenijeti na njih ljubav prema imanu, domovini, jeziku? Samo postavljanje ovakvih pitanja ulijeva beskrajnu nadu, jer svjedoči da se naše Bošnjakinje brinu prije svega o krucijalnim pitanjima identiteta. Njihov entuzijazam najbolja je garancija očuvanja bošnjačkog identiteta u Americi. Po završetku jacije-namaza održana je promocija knjige. O samoj knjizi govorio je predsjednik džemata, mr. Damir Husamović. U veoma nadahnutom i inspirativnom govoru, Husamović je preporučio knjigu svim svojim džematlijama te je, između ostalog, istaknuo da je ovo prva knjiga koja analizira stanje našeg bošnjačkog naroda dijaspore, posebno omladine u Americi. Jedno od rješenje problema s kojima se suočava naša omladina u dijaspori jesu džamije i vjersko obrazovanje naše omladine. U tu svhu, džemat čiji je predjednik Husamović priprema izgradnju velikog centra koji će uključivati veliku sportsku salu, restoran i učionice, kako bi privukao što veći broj naše omladine. Džamija nije samo mjesto molitve, već i mjesto susreta i potvrđivanja svog identiteta, mjesto uspostavljanja duboke povezanosti s duhovnim paradigmama neophodnim za spas naše omladine. Još jednom bih se srdačno zahvalila svima onima koji su na bilo koji način učestvovali u organiziranju moje posjete Bošnjacima St. Louisa, te molim Allaha dž.š da ih oblino nagradi. A posebno se zahvaljujem predsjedniku Husamoviċu i njegovoj divnoj hanumu, Ajši koju su mi priredili doručak uz koji smo se posjetili na vrijeme kad je porodica Husamoviċ živjela u gradu Ročesteru, NY. Bila mi je velika čast upoznati roditelje Ajše hanume, koji su iz naše Bosne došli da provedu malo vremena sa svojom kċerkom, unučadima i zetom. Ovom prilikom bih obavjestila sve zainteresirane da će se 23. Susreti Bošnjaka održat od 31. augusta do 02. septembra 2018. godine upravo u St. Louisu. |