Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Bitka na Bedru je prva bitka između muslimana i mušrika/nevjernika.
Bitka se dogodila 17. ramazana, 2. godine po Hidžri (624).
Na Bedru se borilo 317 muslimana protiv skoro 1.000 mušrika.
Poginulo je 14 ashaba i 70 mušrika.
Bedr je udaljen 150 km od Medine.

I u današnjem muslimanskom svijetu vladaju tirani, jer ih se ljudi više boje nego Allaha, dž. š. Pomirili su se sa sudbinom, kao i oficijelna ulema, koja zarad fotelja i dunjalučkih privilegija šuti ili govori onako kako vlast hoće. Misle da je važnost u velikim ahmedijama, turbanima, lijepim i skupocjenim džubetima, diplomama i zvanjima, a ne u slijeđenju Kur'ana i sunneta Poslanikova, s.a.v.s.

Jedna od najznačajnijih noći u ramazanu, Lejletul-Bedr, bit će obilježena večeras u Bosni i Hercegovini i diljem islamskog svijeta. To je sjećanje na 17. dan ramazana 624. godine, kada se na Bedru, mjestu 150 km zapadno od Medine, dogodila prva bitka u povijesti islama. Poznata je kao „Bedr el-kubra“ (Veliki Bedr) i to je jedna od najvećih i najvažnijih pobjeda muslimana.

Muslimanska vojska je bila tri puta manja od mušričke, 317 mudžahida protiv 1.000 mušrika. Bila je slabo opremljena i imala je samo dva konja i 70 deva, dok su mušrici imali 100 konja, 600 oklopa i veliki broj deva, da im se tačan broj i ne zna. Mušrici su svaki dan klali oko deset deva.

Pošto je mušrička karavana iz Sirije za Meku izbjegla zasjedu, Sufjan je poručio Ebu Džehlu da se vrati s vojskom, no on to odbija, rekavši: „Arapi trebaju čuti za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!“

Muhammed, a. s., saznavši za pokret mušričke vojske, konsultovao se sa muhadžirima i ensarijama i krenuo ka Bedru. Muslimani su čvrsto vjerovali u Allaha, dž. š., i Sudnji dan, u Allahovu moć i pomoć, i nisu se bojali nikoga osim Allaha, dželle šanuhu. To svjedoče riječi Sa'da ibn Mu'aza, r. a., koje je baš na Bedru rekao Poslaniku, s.a.v.s.:

„Mi smo povjerovali u tvoje poslanstvo i posvjedočili da je istina ono s čime si nam došao. I dali smo ti prisegu na vjernost i pokornost. Zato, Allahov Poslaniče, idi kud god hoćeš, mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi se pred nas ispriječilo more, a ti krenuo preko mora, i mi bismo s tobom, i nijedan od nas ne bi izostao. Mi se ne bojimo sutrašnjeg susreta s neprijateljem. Mi smo strpljivi i pouzdani u borbi. Pa, povedi nas uz Allahov blagoslov.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., živio je od početka života do smrti u duhu riječi La ilahe illellah, pa je te riječi usadio i u srca ashaba, r. a. U Mekki je, onima koji su bili ogrezli u bezboštvu, paganizmu i nemoralu, obećavao trijumf, obećavao Bedr, ovim riječima: „Recite La ilahe illellah, uspjet ćete. Recite La ilahe illellah, zavladat ćete nad Arapima i nearapima.“

I stalno ih je upozoravao na smrt i susret sa Allahom, dž. š., na Sudnjem danu: „Tako mi Allaha, umrijet ćete kao što zaspite, i bit ćete proživljeni kao što se iz sna budite, a onda slijedi ili vječni Džennet, ili vječni Džehennem.“

Punih trinaest godina je Allahov Poslanik, s.a.v.s., usađivao ove principe u srca ashaba i nije ni čudo što su bili spremni ići za Poslanikom, a. s., ku god on bi išao, i žrtvovati svoje živote za Allaha i Istinu. Zato i kaže Sa'd ibn Mu'az: „Allahov Poslaniče, idi kud god hoćeš, mi smo uz tebe!“

Ashabi su, dakle, bili spremni da robuju samo Allahu, dž. š., a ne ljudima, koji su kao i oni. Htjeli su da budu slobodni i dostojanstveni, i bili su spremni da se bore protiv zuluma i tiranije. Otišli su iz Mekke, napustili svoje domove i sva imanja, u Medinu su došli bez ičega. Ali, imali su ono što je važnije od svega dunjalučkoga – bili su slobodni da vjeruju i oslobodili su se jarma ropstva.

Znali su mušrici da je Poslanik, s.a.v.s., čestit, pošten, pravedan, da je islam istina, kao što znaju i današnji tirani u islamskom i drugom svijetu, ali oni žele da budu bogovi i faraoni, kojima će svi drugi biti potčinjeni, a ne Uzvišenom Gospodaru. A La ilahe illellah (Nema drugog boga osim Allaha), oduzima im sve prisvojene titule bogova i gospodara na Zemlji. Oni bi, kao što kaže njemački filozof Niče, da Bog bude „mrtav“!

I u današnjem muslimanskom svijetu vladaju tirani, jer ih se ljudi više boje nego Allaha, dž. š. Pomirili su se sa sudbinom, kao i oficijelna ulema, koja zarad fotelja i dunjalučkih privilegija šuti ili govori onako kako vlast hoće. Misle da je važnost u velikim ahmedijama, turbanima, lijepim i skupocjenim džubetima, diplomama i zvanjima, a ne u slijeđenju Kur'ana i sunneta Poslanikova, s.a.v.s.

Muslimani, uz Poslanika, s.a.v.s., imali su La ilahe illellah u srcu, na riječima i u svojim životima. Kao što su bili spremni ostaviti sve dunjalučko u Mekki, tako su sada bili spremni žrtvovati i svoje živote za islam i Poslanika, a. s. Ustvari, oni su bili svjesni da to čine radi svog dobra i vječne sreće u Džennetu.

Sa vjerom u Allaha, dž. š., i na čelu sa Poslanikom, s.a.v.s., sve dunjalučke sile su bile poput žabokrečine pred prekookeanskim brodom. Zato nije ni čudo što je mala skupina vjernika porazila tri puta brojniju i daleko opremljeniju mušričku vojsku. I još ih je poginulo samo 14 a mušrika 70, dok su se preostali mušrici, na čelu sa Iblisom, koji se borio na strani mušrika, dali u bijeg.

Broj, oprema i priprema su itekako važni, ali ne i najvažniji, jer Uzvišeni Allah kaže: „Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom voljom. A Allah je sa strpljivima.“ (El-Bekare, 249) Korisno je citirati i neke ekscerpte iz govora Poslanika, s.a.v.s., koji je održao ashabima prije bitke na Bedru: „Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Potičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na oba svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur'anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i na ovom mjestu, na Bedru, zaslužit ćete Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu'minima.“

Bitka na Bedru simbolizira borbu između vjere i nevjere, tiranije i slobode, pravde i nepravde, istine i zablude, brojnosti i odlučnosti. Bedr je lekcija da ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta, već je to i mjesec borbe sa samim sobom, kao i sa svim dunjalučkim izazovima.

Iz prethodnog se da zaključiti da kako je Uzvišeni Allah pomogao mu'mine na Bedru, tako će pomagati i one koji vjeruju u Allahovu pomoć, sve do Sudnjega dana, bez obzira na snagu neprijatelja. S čvrstom vjerom i odgovarajućom pripremom, a kada se upozore na neprijatelja, vjernici kažu: „Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac.“ (Ali 'Imran, 173)

Pa, iskreno vjerujmo, pokoravajmo se Allahu, dž. š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., budimo složni i jedinstveni, jer je to ključ uspjeha i sreće na oba svijeta. Uloga islama je da spaja a ne razjedinjuje. Ujedinimo se kao što su bili ujedinjeni i učesnici Bitke na Bedru. Njihovom jedinstvu i odlučnosti treba zahvaliti što se islam raširio diljem svijeta i što smo i mi počašćeni islamom. Uzvišeni Allahu, ukabuli naš post, naša dobra djela i počasti nas viđenjem šehida Bedra, Srebrenice i naše Bosne i Hercegovine.