Autor i promotori

Ovih dana je, druga po redu, zbirka poezije, Hajra Ikića, ugledala svjetlost dana i veoma je uspješno pomovisana u prepunoj sali Gradske biblioteke u Novom Pazatru. O knjizi su biranim riječima govorili prof. dr. Redžep Škrijelj, prof. dr. Sead Šemsović i književnik Nedžib Vučelj, a domaćin i moderator bio je književnik, Enes Nikšić. Prikazan je i dokumentarni film o Hajru Ikiću i njegovom zavičaju, autora Ramiza Etemovića. Prof. dr. Redžep Škrijelj istakao je da ja veoma malo dječijih pisaca, te da je bogatstvo Sandžaka da ima tako dobrog dječijeg pisca poput Hajra Ikića.

Hajro Ikić pokraj plakata naslovnice svoje knjige

Prof. dr. Sead Šemsović, govorio je o dječijoj poeziji kao obrazovnom i vaspitnom segmentu. Književnik Nedžib Vučelj je istakao da Hajro Ikić slika stihom poput najboljeg slikara, ili najboljeg fotografa. Dok čitate poeziju Hajra Ikića, imate osjećaj kao da prolazite kroz ogromnu galerija umjetnih slika ili fotografija sa beskonačnim nizom. Svi su se zajedno složili da je Hajro Ikić dječiji pisac, ali da često pišući poeziju za djecu svojim prekrasnim izlivom rime, itekako zainteresira i odrasle. Nedžib Vučelj je kazao da pjesma o Hodževu „Zavičajna surla na nebeskom ekranu“ veoma zanimljivo oslikava tu ljepotu zavičajnog Hodževa Petrove, te drugih okolnih mjesta, a Hodževo zaista liči na slona. Stihove „Zavičajna sula na nebeskom ekranu“ sa pravom treba svrstati u poeme. Naravno, i pjesma „Sandžački cvijet“ je slična Šantićevoj „Ostajte ovdje“, ali je sasvim drugačija, jer Hajro Ikić polazi od sebe i sebi govori da neće iz zavičaja postirući čitaocu veoma zanmljive i veoma jake argumente, da ne ostavlja niti jednog čitaoca ravnodušnim, i tjera ga na razmišljanje, pa čak i učenje stihova napamet. Niko ne može da napiše tako lijepe dječije stihove, kao učitelj koji je cijeli svoj radni vijek proveo sa djecom. Blago onoj djeci, koja su imala ovakvog učitelaj koji je nekada proglašen najboljim učenikom novopazaraske Učiteljeske škole svih vremena. Autori i izdavači dječijih udžbenika, trebaju se radovati, jer pjesme iz obje zbirke Hajra Ikića zaslužuju da tamo nađu počasno mjesto i obaraduju đake divnim stihovima, što je svojevrstan muštuluk za sve ljubitelje pisane riječi, rekao je na kraju književnik Vučelj.

Nakon inspiracije proradile i emocije: Hajro Ikić

Izdavač ove zbirke poezije je Centar za bošnjačke studije iz Tutina, a recenziju je dolično napisao, književnik i književni kritičar, Mustafa Smajlović, koji je proglašen najboljim recenzentom u BiH, a odlične ilustracije prikladne stihovima naslikao je prof. Islam Hasić. Hajro Ikić uvrstio je i osvrte o njegovoj poeziji od književnika Avdulaha Ramčilovića, Nedžiba Vučelja i Suade Malkoč Kovačević.

Veoma zanimljiva je i njegova zahvalnost, koja glasi:
- „Veliku zahvalnost upućujem sinovima Hasana Ikića i mojim sinovcima Mehdiji, Hamdu i Bahriji za finasiranje ukupnih troškova i organizovanje svih poslova oko izdavanja moje knjige. Ova zahvalnost Hasanovim sinovima istovremeno, prirodno i logično, pripada u istoj mjeri i mom rahmetli bratu Hasanu Ikiću, jer je izgajio i usmjerio sinove Mehdiju, Hamda i Bahriju da ponosito i časno koračaju čovječnom stazom života.“



A svi mi trebamo biti posebno zahvalni pjesniku Hajru Ikiću za odličnu zbirku poezije u želji da i ubuduće piše kad god mu dođe književna inspiracija. Umjesto bilo kakvog drugog komentara završio bih sa stihovima Hajra Ikića „Sandžački cvijet“, koja će vam ljepše kazivati od svih nas:

Prepuna sala Gradske biblioteke Vučelj i Ikić u objektivu prije promocije

SANDŽAČKI CVIJET

Pogledaj sliku, snimi je
Kao ljekovitu šaru,
Kad zaigraju dimije
Na pešterskom vašaru!

Neću da odem u Švedsku,
Iz oka ne dam Rabiju!
Čitaću sandžačku svesku
I kada gromovi biju!

Tuđinci zakone pišu
Da me zaviju pahulje!
Iz moga jezika brišu
,,Merhaba” i ,,veljahaulje”!

Tamo umuknu ezani,
Maskiraju se džamije!
A mi smo dušom vezani
Za Bajram i za šamije!

I Vehbo postane Veber –
Tuđinska sita ga siju,
Uzmu mu ,,Allahu ekber”
A ,,Guten morgen” prišiju!

Neću da bježim u svijet,
Svijet je mačka u džaku!
Neka se sandžački cvijet
Rascvjeta u Sandžaku!

Bjekstvo je muka dvostruka:
Tuđinska vatra me prži
I moja mrtva ruka
Za ova brda se drži!

Neću da bježim u svijet,
Svijet je mačka u džaku!
Sa pjesmom ću umrijet
Za cvijet u Sandžaku!