Armin ČUSTO, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada: Država Srbija nikada nije odustala od svojih aspiracija prema državi Bosni i Hercegovini. Priča o dobrosusjedskim odnosima koji u svojim izjavama i sastancima sa zvaničnim predstavnicima Bosne i Hercegovine potencira Aleksandar Vučić može se posmatrati dvojako. Prvo iz ugla odnosa Srbije i Evropske unije, gdje je uvjet Srbiji za članstvo u EU izgradnja dobrih odnosa sa susjednim država, što Srbija vješto radi, a drugi je, a ujedno i najopasniji, ispunjavanje ciljeva iz Memoranduna II.,Srpske akademije nauka i umjetnosti.

U teoriskom smislu revizija postupka predstavlja vandredan, dvostrani, nesuspenzivni i devulutivan pravni ljek, kojim se pobija presuda ili rješenje nadležnog suda. Kao pravni lijek, revizija odnosno zahtjev za reviziju predviđen je u domaćem i međunarodnom pravu, normirajući kumulativno uvjete koji se moraju ispuniti da bi došlo do podnošenja zahtjeva za reviziju postupka. U Bosni i Hercegovini pitanje revizije postalo je aktualno iz razloga što je odlučeno da će država Bosna i Hercegovina preko svog ekspertnog tima na čelu sa dr. Sakibom Softićem podnijeti zahtjev za reviziju presude Stalnom sudu u Haagu po tužbi BiH protiv Srbije za genocid.

U presudi iz 2007. godine utvređeno je da su vojne i policijske strukture Republike Srpske odgovorne za izvršenje genocida u Srebrenici, ratne zločine, etničko čišćenje nesrpskog stanovništva na teritoriji koji je prema odluci političkog vrha Republike Srpske označen kao „srpski teritorij“. Također, isti sud je po tužbi, državu Srbiju proglasio odgovornom za kršenje Konvencije o genocidu, da nije preduzela nikakve mjere u cilju sprečavanja izvršenja genocida kao i kažnjavanja počinitelja genocida. Ovakva presuda Stalnog suda u Haagu nije ispunila očekivanja porodica žrtava, jer je Srbija lišena bilo kakve odgovornosti za genocid. Presudom je Srbija oslobođena direktne odgovornosti u izvršenju genocida, iako ovako postavljena formulacija otvara prostor za sumnju i nejasno tumačenje odredaba Konvencije o genocidu. Naime, kako neko može biti oslobođen odgovornosti za genocid ukoliko je u izreci presude navedeno da, Srbija nije preduzela nikakve mjere da spriječi izvršenje genocida. Ovako postavljena formulacija upućuje nas na institut odgovornosti za nečinjenje u sprečavanju izvršenja krivičnog djela. Sa krivičnopravnog aspekta radnja nečinjenja proizvodi odgovornost kao i radnja činjenja u izvršenju krivičnog djela. Mnogo je ostalo pravnih nejasnoća u pogledu navedene presude, posebno ako se uzmu u obzir kasniji postupci pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haggu, pred kojim su donesene presude protiv vojnog i političkog rukovodstva Republike Srpske i države Srbije, gdje se došlo do novih saznanja koje ranije nisu bile poznate, a svakako jedna od najvažnijih jeste činjenica da je MKSJ donio presudu u predmetu Karadžić, kojeg je proglasio odgovornim za genocid u Srebrenici. U istoj presudi mogu se naći činjenice gdje se vidi direktno sudjelovanje države Srbije u izvršenju genocida. Postupak koji je u toku, predmet Mladić, svakako će dati nove činjenice jer se radi o generalu koji je nakon Radovana Karadžića bio glavno lice u sprovođenju genocidnog plana. Također od važnosti su dokumenta i zapisnici sa sjednica Vrhovnog Savjeta odbrane Jugoslavije. Haški tribunal je 2003. godine tražio da se dostave navedeni dokumenti, što je Srbija djelomično učinila, ali one najvažnije dijelove iz dokumenata je cenzurisala (sadržaj zatamnjen i podcrtavan). Svi ovi procesi su se dešavali u periodu kada je aktivno vođen postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu po tužbi BiH za genocid protiv Srbije. Zbog sakrivanja navedenih dokumenata Srbija je presudi za genocid oslobođena direktne odgovornosti. Da su navedeni dokumenti mogli dovesti do drugačije presude prema kojem bi Srbija bila proglašena odgovornom za genocid potvrdili su bivši tužilac Haškog tribunala Geoffrey Nice, ali i sudija Međunarodnog suda pravde, Awn Shawkat al- Khasawneh, koji je iznio stav da su cenzurisani djelovi iz dokumenata i zapisnika mogli rasvijetliti centralna pitanja. Istraživaći iz oblasti genocida u svojim autorskim radovima utvrdili su mnoge propuste u ranijoj presudi, ali stručnom analizom utvrdili su da postoji dovoljno elemenata da Srbija kao država bude proglašena odgovornom za kršenje člana 3. Konvencije o genocidu koji normira odgovornost za genocid, planiranje i izvršenje genocida, direktno i javno podstrekavanje u izvršenju genocida, pokušaj genocida i sauučesništvo u genocidu. Upravo zbog navedene postavke i zadovoljena cjelokupnog koncepta pravde, država Bosna i Hercegovina odlučila se na podnošenje zahtjeva za reviziju presude.



Odluka da se podnese zahtjev izazvala je lavinu komentara i krajnje opasnih izjava od strane srpskih političara u Bosni i Hercegovini, koji ponovo kroz svoje stavove potvrdili svoju politiku negiranja genocida. Naime, isti okupljeni oko Mladena Ivanića, predsjedavajućeg predsjedništva Bosne i Hercegovone pokušavaju izazvati sukobe zbog odluke da se podnese zahtjev za reviziju, za razliku od političara u Srbiji na čelu sa Aleksandrom Vučićem, koji daju vrlo odmjerene izjave u odnosu na izjave srpskih političara u Bosni i Hercegovini. Ovakvo „skriveno“ ponašanje srbijanskih političara nas ne smije zavarat, jer je ista težište prebacila na svoje izvršioce u Bosni Hercegovini, koji su ustvari sluge srbijanske politike. Potvrda toga je sastanak koji će Aleksandar Vučić organizovati sa političkim predstavnicima iz manjeg bh.entiteta, na kojem će se raspravljat o postupku revizije.

Šta je krajni cilj tog sastanka?
Država Srbija nikada nije odustala od svojih aspiracija prema državi Bosni i Hercegovini. Priča o dobrosusjedskim odnosima koji u svojim izjavama i sastancima sa zvaničnim predstavnicima Bosne i Hercegovine potencira Aleksandar Vučić može se posmatrati dvojako. Prvo iz ugla odnosa Srbije i Evropske unije, gdje je uvjet Srbiji za članstvo u EU izgradnja dobrih odnosa sa susjednim država, što Srbija vješto radi, a drugi je, a ujedno i najopasniji, ispunjavanje ciljeva iz Memoranduna II.,Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Upravo kroz ciljeve postavljene kroz Memorandum II.,Srbija pokušava sebe izgraditi regionalnog lidera kada su upitanju dobrosusjedski odnosi. Da bi to osvarila mora preduzeti određene korake koji su definisani u Menorandumu II.,koji podrazumjevaju: poništenje negativnih političkih posljedica koje Srbija izvršila u periodu od 1992-1995,umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine, odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima Srbije i Republike Srpske...

Srbija je bila svjesna da će Bosna i Hercegovina pokrenuti pitanje revizije, zbog toga ona u takvoj situaciji ponašajući se prema konceptu postavljenom u Memorandunu II.,a radi dobrih odnosa sa Evropskom unijom i ispunjavanje uvjeta za članstvo u EU, svoju stvarnu politiku prema BIH (politika podjele BiH), prebacila na svoje sluge u Bosni i Hercegovinu. Jedan od ciljeva Memoraduma II., jeste i destabiliziranje vlada susjednih država i unošenje nemira i nezadovoljstva. U ovom cilju može se razumjeti ponašanje i izjave srpskih političara u Bosni i Hercegovini. Kroz pitanje revizije srpski predstavnici žele unijeti nemire i ugroziti funkcionisanje vlasti u Bosni Hercegovini, ostvarujući time ciljeve iz navedenog Memoranduma, ali i naredbu Srbije koja je stigla njima kao srpskim predstavnicima u vlasti Bosne i Hercegovine, da kroz destabiliziranje vlasti u BiH zaustave pitanje revizije.
.
Ovakav plan ne može uspjeti srpskim i srbijanskim političarima. Zahtjev za reviziju će biti pokrenut. Država Srbija i njen cjelokupni politički establišment konačno moraju odgovarati za djela koja su učinila. Sadašnje političke strukture u Srbiji u želji za dobrim odnosima, kroz svoja ponašanja potvrđuju svoju licemjernu poliku,kroz niz svojih djelovanja, kao što je odbacivanje Deklaraciju o osudi genocida koja je razmatrana u parlamentu Srbije, ignorisanje zaključaka i rezolucija tijela Evropske unije u pogledu potrebe osude genocida, suočenja sa prošlošću, kao i sastanak njenog rukovodstva, tačnije predsjednika Srbije sa osuđenim ratnom zločincem Momčilom Krajšnikom.