Nedžad ĆEMAN: Malo se koja zemlja može “pohvaliti“ da je u skorijoj historiji svijetu dala više monstruma kao Crna Gora, i to naravno njima kao naciji od čojstva i junaštva ide na čast i obraz, i oni se kao pravi sljedbenici genocidnog Gorskog vijenca time ponose. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci su od "junačke" Crne Gore ko u Trojanskom ratu na poklon dobili ratnog zločinca koji je osuđen za genocid - Radovana Karadžića. Da, poslala je Crna Gora Bosni i Hercegovini zmijče s Durmitora da ga Bosna odškoluje, odnjeguje i da odgoji guju u prsima, čiji otrov će da prolije toliko krvi bošnjačke, tako da i danas ta pokvarena klica uništava vjekovnu Bosnu i njene ljepote.

Da se u malim bočicama otrov drži istina je kojoj uveliko nalikuje i država Crna Gora. Nema manje države, a da je više zla izniklo iz nje kao što je Crna Gora. Toliko mržnje akumulirano je u genima crnogorske nacije spram svega što nije po tabijatu Njegoševog genocidnog epa. Toliko je zla u tako maloj zemlji i tako malobrojnom narodu, da se čovjek zabrine, a najgore je to što to njihovo zlo nije ostalo unutar njih, nego se kao epidemija širi van granica i baš kao bakterije prenosioci bolesti, nikad ne stradaju prenosioci nego oni koji bivaju zaraženi. Od crnogorskog zla su vjekovima stradali Bošnjaci, Albanci, jer po mjerilima „časti crnogorske“ oni nisu dostojni života, „zemlja im njima zaudara“, pa im i „`odža zariče na ravnom Cetinju“ i to im poremeti tišinu iz koje crpe svo zlo kojim kontaminiraju zemlje i narode oko sebe. Malo se koja zemlja može “pohvaliti“ da je u skorijoj historiji svijetu dala više monstruma kao Crna Gora, i to naravno njima kao naciji od čojstva i junaštva ide na čast i obraz i oni se kao pravi sljedbenici genocidnog Gorskog vijenca time ponose. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci su od junačke Crne Gore kao u Trojanskom ratu na poklon dobili ratnog zločinca koji je osuđen za genocid - Radovana Karadžića. Da, poslala je Crna Gora Bosni i Hercegovini zmijče s Durmitora da ga Bosna odškoluje, odnjeguje i da odgoji guju u prsima, čiji otrov će da prolije toliko krvi bošnjačke, tako da i danas ta pokvarena klica uništava vjekovnu Bosnu i njene ljepote. Iznjedrila je Crna Gora pored mase zločinaca i balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, vrhovnog poglavara zloglasnih srbo-četničkih hordi zla koje od Aušvica Evropa ne pamti i pod čijom je čizmom izvršena agresija i genocid u Bosni i Hercegovini, progon i ubojstva Bošnjaka u Sandžaku, kao i aparthejda koji je rezultirao agresijom na Kosovu i nebrojenih zločina koje su životima platili Albanci. Svaka zdrava zajednica ili država iz prošlosti izvuče pouku, da bi imala sigurniju sadašnjost i ljepšu budućnost. Svako se odrekne lošeg da bi osjetio dobro, samo Crna Gora zlo njeguje, dokaz tome je i skalamerija nazvana Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika, kojeg nazovi akademici CANU pokloniše za desetljeće nezavisnosti Crne Gore, koji obiluje uvredama na vjerskoj i nacionalnoj osnovi spram Bošnjaka i Albanaca. Ta drska i napuhana skupina nazovi intelektualaca CANU nije ništa drugo nego podgorička ispostava srbijanske SANU sa svojim pisanjem ostala je dosljedna svojih ljunčugarskih korijena te u njihovom sramu i jadu pohotno su prepisivali svoju vjekovnu bruku iz zloglasnog Gorskog vijenca: "Postavši Turčinom dobije konja, oružje, odijelo, ali se ne hće nipošto ženiti ni abdes uzimati...“

Genocidni odnos spram onih koji su donijeli nezavisnost CG

"Donio je u svome džepu, sav blatnjav, krvav i poderan, nos nekog Turčina, kao znak da ga je ubio.“ "...dokažu kako je Draža bio pravi antifašista.“ "I Latinku i Ruskinju je zarobijo, a jednu je za blago kupijo, ta je bila ljuta Arnautka... Prodaće on nju u Arnautluku, jer Arnauti kupuju žene... Numan-paša kazao je dosta istine caru čestitome, ali je arnautska lukava poturica i mlogo slagala!”… i tako redom, mržnja, mržnja, čiste laži i budalaštine, od kojih se normalnom čovjeku povraća. Neminovno se postavilja pitanje: koju školu u Crnoj Gori treba završiti da bi se dobilo zvanje akademika? I zaista je žalosno da jedno djelo koje spada u domen nauke s toliko ostrašćenosti poziva na mržnju koja prijeti potrebom za istrebljenjem kao što je pomenuti Rječnik.

Rječnik je pravo guslarsko štivo, po mjeri nekakvog dr. Dabića i njegovog guslarskog repertoara, javni poziv za junake da krenu protiv Bošnjaka i Albanaca.

Da crnogorska čast ne vrijedi ni crno pod noktom dokaz je i ovakav genocidni odnos spram onih koji su im donijeli nezavisnost države. Poznato je da bez glasova Bošnjaka i Albanaca Crna Gora ne bi mogla imati dovoljan broj glasova na referendumu za nezavisnost, al’ eto, junaci od časti to zaboraviše i prije no što upamtiše. Bitno je da pamte Gorski vijenac i ostalo genocidno smeće iz smetišta svoje baštine...