Sjećanje na 6. april Dan grada Sarajeva SARAJEVSKI NIŠANI
Autor: Mehmed Meša Delić Objavljeno: 06. Apr 2016. 14:04:23
(Pre)dugo su stanovnici Sarajeva koji su u njemu živjeli da bi umirali bili u najdužoj opsadi u povijesti savremenog ratovanja poskakivali na svaki, pa i najmanji prasak. Opsada je trajala 1.425 dana, a dnevno je na grad padalo 329 granata – a 22. Jula 1993. godine zabilježen je sramotan „rekord“ – 3.777 granata! A, svaki komadić grada bio je na nišanu četničkih snajperista sa okolnih brda. Tokom te opsade u Sarajeva je ubijeno više od 11.000 ljudi, među njima 1.600 djece, a oko 50.000 je bilo teže ili lakše povrijeđeno. Tih dana opsade u Sarajevu se brže umiralo nego brojali ubijeni. Ovo kao da je naslućivao Matija Mažuranić pa je u svojim stihovima: „Pogled u Bosnu“ napisao: „Između kuća mjesto naših pijaca svuda imaju groblje; pak se bijele kamena turbeta prema suncu kao labudovi.“ A, ne tako davne 1970. godine u Sarajevu Salih Isaak je napisao ovu pjesmu: „KOLIKO LI JE PUTA SARAJEVO LIJEGALO POD NIŠANE“ Koliko li je puta Sarajevo lijgegalo pod nišane i koliko li mu je puta još – lijegati?! Biljezi ko snjezi sveudilj prošarali dolove i brda, ožujski janjci sviloruni – u kamena zatočeni krda; navrhbrjegovići, kamenosnjegovići, potplotovići, sreddrumovići, smrtitragovići, i dragovići, naši dokućepragovići... pod prozore stidljivo čučnu i med čeljad htjeli bi kućnu da blaguju na pervazu s niske sinije; na njih kašike još čekaju ukraj stare bakrene činije! Ko nahočad buljci patuljaka ko siročad tabori čovječuljka, po zelenim ćilimima trave pehlivana se igraju mališani... To su se samo Sarajevom – glavati rastrčali nišani: umiljata nišančad, pečurkice, sisančad, svjetiljčice, dojenčad, izjedrena gojenčad iz kamena izbešikana,, u kamenu dokašikana... Koliko li je puta Sarajevo lijegalo pod nišane I koliko li mu je još puta – lijegati?! Stamenim nalikujuć' robljima – otkosi smrti razbokoreni u potiljku, kamenim ih sijuć grobljima, iscvali ugrobljenu čovjeka biljku – ko ćupove – sve na mliječno, ko vrčeve – sve na snježno, ko krčage – sve na bijelo... blizine – po jedan nišan i po jedno tijelo, obnavljajuć' groblja – svojim utrobama, svojim ugrobama – čovjeliko one rađaju kamenje da nadgrobno bude im znamenje! Koliko li je puta Sarajevo lijegalo pod nišane I koliko li mu je još – lijegati?! Post scriptum Na Sarajevo – slavni grad, a neslavnog Principova atentata – iz principa je počinjen atentat: sarajevski gradolik – pregrobljen i izmezaren – učinjen grobolikim: svaka je stopa grob do groba... I ovaj davni vijenac sarajevskog stihovanja Saliha Isaaca stihijski je obistinjen i sirovo i surovo postvaren diljem Sarajeva/sveudulj Sarajevom, te tako čitljivo i znakovito prepisan po njegovim travnjacima, vrtovima, voćnjacima, baščama, prevojima, parkovima, igralištima... A, nakon opsade Sarajevo je postalo velikom grobnicom! Na posvemašnjim i posvudašnjim otkosima smrti nanizali su se grobovi i grobišta – mezari, kaburi – a ponad njih izniknuli su čovjekoliki nadgrobnjaci – nišani, bašluci – koji olikovljujući „grudne mete“,toteme, torza i obeliske siluetiziraju i stiliziraju ljudski lik i okoštavaju mu sjenu te tako zorno sažmilju nepokretnost pokojnika i uspavljenost živa čovjeka!! Zato neka rukovet ovih stihova bude nadgrobnicom nad tim sarajevskim grobovima, tužbalicom tužaljkom žalostinkom – tihom Fatihom – isplakanom nad tim mnogobrojnim mezarima sarajevskih ginjenika i branitelja, a nišani, premda objavljuju smrt, neka kao kameni uskličnici uskliknu život u Sarajevu! Njemačka - Witten, 6. aprila 2016. godine. |