Južna Taslidža: Most na Đurđevića Tari
Ibrahim ČIKIĆ: Poslije okupacije Bosne i dijela Sandžaka od strane Austro-Ugarske monarhije bošnjački narod je masovno pljačkan, ubijan i proganjan. Ljudi su preko noći postajali puke fukare (siromasi). Sinan-aga Đurđević je važio za uglednog domaćina i dobrog trgovca. Pošto je i sam bio pljačkan od strane Crnogoraca i doživio sudbinu muhadžira dobro je znao šta znači biti siromah. Zato je svako jutro dok bi sa Paja silazio ka čaršiji pažljivo razgledao okolinu tražeći bešare u kakvom halu žive njegove komšije i sugrađani. |
“Bošnjački narod je najraseljeniji narod na zemlji. Mislim da se na prstima jedne ruke mogu nabrojati države gdje nas nema. Tako su i korijeni sarajevske porodice Đurđević iz Đurđevića Tare. Na izdisaju Otomanske imperije Sinan-agin dedo je bio čuvar granice prema Crnoj Gori. Nakon pada tih krajeva pod crnogorsku upravu skrhan bolom napustio je vjekovni vatan i kao muhadžir doselio u Sarajevo. Tu je iskopao korito, poženio sinove i živio do kraja života.
Ibrahim Čikić kod Đurđevića mosta na Tari |
Poslije okupacije Bosne i dijela Sandžaka od strane Austro-Ugarske monarhije bošnjački narod je masovno pljačkan, ubijan i proganjan. Ljudi su preko noći postajali puke fukare (siromasi). Sinan-aga Đurđević je važio za uglednog domaćina i dobrog trgovca. Pošto je i sam bio pljačkan od strane Crnogoraca i doživio sudbinu muhadžira dobro je znao šta znači biti siromah. Zato je svako jutro dok bi sa Paja silazio ka čaršiji pažljivo razgledao okolinu tražeći bešare u kakvom halu žive njegove komšije i sugrađani. Tako je primjetio da se već drugo jutro ne puši dimnjak na pekari do jučer po imetku čuvenog Sarajlije. Trećeg jutra Sinan-aga zakuca na vrata kuće i upita domaćina zašto se ne puši dimnjak na njegovoj pekari? Pekar nemade kud i snebivajući se saopšti Sinan-agi da je zapao u materijalnu krizu i da je ostao bez osnovnih sredstava za rad. Samo par sahata nakon razgovora Sinan-aga ponovo zakuca na vrata pekara. Bez mnogo priče dade pozamašnu svotu novca okrenu se i prije nego izađe na avlijsku kapiju naredi pekaru: „Sutra ujutro, ako Bog da hoću da vidim dim i hljebove na rafovima. Ja ću ti prvi doći da napravim pazar.“
Sljedeće jutro odmah nakon sabaha Sinan-aga pravo iz džamije zaputi se u pravcu pekare. Srce mu zaigra od radosti kada sa Bistrika ugleda dim. Bio je zadovoljan što je pekar na pravi način iskoristio njegov novac. Par mjeseci je iz dana u dan kupovao hljeb i tako nadgledao rad i tek kada je bio siguran da je pekara počela normalno raditi lahknulo mu je.
Inače Sinan-aga je imao sina Mustafu koji je živio na Mahmutovcu. Bio sam izuzetno dobar prijatelj sa njim. Imao je karakterne crte svojih roditelja i bio je omiljen u društvu. Nakon što su mu roditelji preselili malo se opustio i počeo upražnjavati bekrijski život. Znao je on šta znači mehana i sam je osuđivao tu svoju ružnu naviku, ali čovjek je sklon grijehu. Tako jednu večer kada je bio u mehanskom gafletu usni rahmetli majku kako mu se ljutito obraća: „Mustafa, Mustafa, pa zar mi ni na Ovom svijetu nedaš mira? Što mi pričinjavaš kabursku tjeskobu sine?
Mustafa se probudio sav oznojen i na smrt preplašen. Te noći više san na njegove oči nije dolazio. Budan je dočekao sabah, uzeo gusul i abdest i donio čvrstu odluku da njegova noga više mehanski prag do kraja života neće preskočiti. Tako je i bilo. Više do kraja života nije ušao u mehanu. I dalje je on volio društvo, veselje i pjesmu, ali ga nije bilo u mehani. Vodio je islamski život. Tako je i preselio, sa sabah namaza, najvjerovatnije pod abdestom u sjedećem položaju. I danas ga komšije i prijatelji često po dobru pominju”, tužnim glasom završi Ramiz hikju.
Historijski snimak: Pogled na Sarajevo sa Kozje ćuprije |
***
Višestoljetni kontinuirani genocid opasno nam je ugrozio životni prostor. Današnji potomci slavnih Đurđevića granicu silom nametnutu dejtonskim sporazumom sada “čuvaju” na Kozjoj ćupriji. Na pragu šeher Sarajeva. Animalni opstanak zbog servilnosti i korumpiranosti bošnjačkih političkih i vjerskih „predstavnika“ upitan. Nema više ni Sinan-aga, zamijenili ih kamataši. Danas se brat raduje bratovoj nesreći. Većina rodbinskih i duhovnih bratstvenika okupljaju se oko profita. Umjesto da robuju i obožavaju Uzvišenog i Veličanstvenog Gospodara bave se duhovnom i političkom prostitucijom. Opijeni dunjalukom i zauzeti gomilanjem bogatstva ne vide da smo pred totalnim istrebljenjem i nestankom. Svi pokazatelji ukazaju da nam pripremaju sudbinu španskih Maura. Nažalost, oni koji bi to morali vidjeti zbog koprena na zamrlim srcima ne vide takvu opasnost. Aktuelna globalna politička gibanja i crtanje novih/starih karti interesnih sfera super sila nam nikako ne ide na ruku. Zato su zločinitelji u cilju antiislamske propagande finansirali, obučavali i vojno pomogli instaliranje terorističkih formacija sa islamskim predznakom. Vlastite zločine nad muslimanima spinovanjem koriste za satanizaciju muslimana tako da masovna iseljavanja, ubijanja i razaranja Palestine, Iraka, Sirije… ne dopiru do ušiju javnosti.
Ono što mene kao preživjelu žrtvu srpsko-crnogorskog genocida posebno brine jeste činjenica da vi gospodo bošnjački “predstavnici” u politici i vjeri ne čujete vrisku stotina hiljada šehida koji traže smiraj duše iz masovnih grobnica rasutih Bosnom i Sandžakom. Niko od vas ne traži niti očekuje da osudite imperijalističke sile za masovne zločine nad muslimanima svijeta. Ali zahtijevamo od vas da se u ime naše ne izvinjavate za zločine koje su organizatori i finansijeri terorista počinili nad muslimanima. Tražimo od vas da prozovete punim imenom i prezimenom sve one koji su organizirali i činili genocid i ratne zločine nad Bošnjacima. Ovo su suštinski razlozi zbog kojih vam u ime nevinih stradalnika postavljam javno pitanje i tražim odgovor:
“Da li je šutnja nad zločinima počinjenim nad Bošnjacima Bosne, Sandžaka, Srbije i Crne Gore znak vaše solidarnosti sa zločincima. Jesu li vaši postupci posljednji predznaci novog genocida do sada neviđenih razmjera na ovim prostorima?”
Vidimo iz navedene priče da je pekar bio spreman umrijeti u siromaštvu a da mu nije naumpadalo da se ponizi. Svoju nesreću je povjerio Gospodaru i On mu se preko Sinan-age odazvao. Zato vas gospodo “predstavnici” pozivam da uradite bar neko dobro za bošnjački narod. Probudite se prije nego vas smrt probudi. Bilo šta da odlučite znajte da niko osim Gospodara Svjetova ne može uništiti jedan narod. Slavljen i hvaljen je On i samo On! HU!
Imam Ali, mir s njim kaže: „U „prošlosti“ sam imao brata u Ime Boga. Bio je ugledan u očima mojim jer svijet ovaj bješe nizak u očima njegovim... Ni na kakvu bol se nije žalio sve dok ne bi prošla.“