Kurban-bajramski mubarek dani prođoše a pred mojim očima još stoji slika suncem obasjanog bajramskog jutra u Seattle-u, jutra kada je Kurban ili Hadži bajram zakucao na vrata muslimana.
I sunce se radovalo Bajramu pa je tog jutra ukazivalo dobrodošlicu svakom Bošnjaku koji bi stizao u našu džamiju milujući ga svojim tananim zracima. Naravno, srdačno kao i uvijek ali tog jutra posebno, bajramski, u džamiji je ljude dočekao Imam Begzudin ef. Jusić te članovi Izvršnog odbora Islamske zajednice koji su pripremili bajramsku kahvu i kolače. Kada su zvuci ezana pozvali vijernike da se zbiju u saffove kako bi započeli Bajram namaz, kažu da je molitveni dio džamije bio rame uz rame pun. A po završetku namaza uslijedilo je bajramsko čestitanje dok su sretna dječica punila svoje džepove svakom dobijenom "Bajram bankom" i s vremena na vrijeme ih prebrojavala. Sa toplim jutarnjim suncem i Bajram namazom radost je ušla u sve domove Bošnjaka, dzematlija Islamske zajednice u saveznoj državi Washingtonu.

Moramo istaći da je IZBW, iskustvom svih godina iza sebe i kontinuiranim radom stasala u jednu ozbiljnu organizaciju koja brine o rasutom bošnjačkom narodu, okuplja ga i pruža duhovnu, naučnu, kulturnu i svaku drugu pomoć kojom će svaki pojedinac sačuvati svoj identitet, tradiciju, kulturu i pripadnost islamu.

Posebnu ozbiljnost su pripadnici ICBW pokazali, odazvavši se na apel uvaženog reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića po pitanju uplate novčanih sredstava za kurbane kojima su nahranili mnoga gladna usta sirijskih izbjeglica.

A najveću ozbiljnost potvrđuje podatak da je ove školske - godine upisano preko stotinu polaznika mektebske nastave što ovaj džemat stavlja na visoku ljestvicu pred kojim je, ako Bog da, sjajna budućnost nošena na plećima današnjih mekteblija.



Treći dan Bajrama, tačnije u subotu, 26. septembra 2015. god. Islamska zajednica je svojim džematlijama i svim zainteresovanim Bošnjacima priredila svečani bajramski program u sali na 56. ave nedaleko od džamije. To je bila noć u kojoj su svi prisutni bratski podjelili radost kojom ih je Allah dž.š. obasuo a to je prije svega radost spoznaje i spremnosti da žrtvuju sve blagodati kojom ih je opskrbio a sve u ime njega. Spremnost prinošenja žrtve-Kurbana, kojom ih je Svemoćni zadužio s ciljem priblizavanja njemu. U prepunoj sali i svečanom ambijentu prisutnima su se obratili Imam džemata Begzudin ef. Jusić i predsjednica IZB hanuma Elvira Đuldanić Vojniković najtoplijim bajramskim čestitkama i zahvalnošću što su se u tako ogromnom broju odazvali ovoj bajramskoj proslavi. Ogromno prisustvo ovoj svečanosti je dokaz pripadnosti te poštovanja i zahvalnosti za sav trud i rad ovim vrijednim ljudima koji stoje na čelu IZBW. Ujedno, to je i dokaz spoznaje da se daleko od Domovine Bošnjaci najbolje osjećaju među svojim narodom a bez IZB to zadovoljstvo sebi ne bi mogli priuštiti. Ovaj skup je ujedno i pokazatelj svim onim Bošnjacima koji su usamljeni, izgubljeni ili još uvijek žive u zabludi ove američke zemlje da se priključe i podrže rad ovog džemata čime bi zauzvrat dobili sve ono za čim uzaludno tragaju negdje u vrtlogu američkog života.

Postoji još jedan razlog zbog čega je džemat IZBW poseban i zašto se može uzdići iznad drugih džemata. To je što na njegovom čelu s punim povijerenjem stoji žena, koja je dolaskom na ovu funkciju unijela toplu porodičnu harmoniju u Islamsku zajednicu WA koja se i na bajramskoj svečanosti mogla osjetiti.

Dok su se na bini smjenjivali učesnici bajramskog programa iz kuhinje je dopirao miris specijaliteta sa roštilja, naših ćevapa kojima niko nije mogao odoljeti. Glavni ‘krivci’ za to su članovi Izvršnog odbora i vrijedni volonteri koji se odazovu kada je zajednici najpotrebnije.



Da su dijeca i omladina prioritet ovog džemata dokaz je i bajramski program kojim su dominirali. Najmlađa voditeljica programa Nejla Hajrić u svilenoj bosanskoj nošnji krasila je scenu i bujrumisanjem najavljivala učesnike. Taj mali prostor u programu ustupljen djevojčici da se osjeća korisnom, važnom i slobodnom. Maloj Nejli vođenje ovog programa Bajram je uljepšao i učinio ga najsretnijim do sada dijeca se najbolje raduju i najbolje pamte.

Djevojčica Alisa Mirza je za gledatelje pripremila recitaciju koju je izvela sa dozom emocija zamotanih blagom ozbiljnošću koje malo ko može spojiti. Ona je primjer djeteta koje će sigurno jednog dana nositi na plećima breme ovoga društva jer je zalaganjem i zaslugom svojih roditelja od malih nogu uključena u kulturne, humanitarne i druge društvene aktivnosti.
Uzorne djevojke, članice džematskog KUD “Ljiljan” su te večeri briljirale.

Izvedbom dvije različite prelijepe koreografije su sve prisutne digle na noge. Prekidane su ovacijama i gromkim aplauzom. Njihova imena s razlogom moram nabrojati. One su to zaslužile: Amina i Anela Bečić, Merima Hrustić, Amina Saračević, Edina Kunduklija, Dženita Musabegović. To su mlade cure koje već znaju svoj put. Drže se užeta islamskog i nikako zalutat ne mogu. Pored toga što su dobre učenice, dobre su u mektebu, stignu da zarade sebi za džeparac i svakodnevno viježbaju bosanska tradicionalna kola pod nadzorom talentovane Amine. Njihov samostalni rad ih je uveo u srca bošnjačka i s razlogom su postale ponos svog džemata.



Bajramska svečanost u Seattle-u naravno ne bi bila moguća bez sevdahlije i majstora harmonike gospodina Elvira Bečića, koji se uvijek i u svakoj prilici odaziva svojoj Islamskoj zajednici kao ni virtuoza na klavijaturama našeg poznatog Jaska Salake.

Vokalni solisti, izvođači sevdalinki bili su naši već vijerni učesnici Fehim Salaka, Nura Novaković Zukanović i gospođa Talia Mcgel, Amerikanka koja je svojom izvedbom sevdalinki već osvojila bosanske duše i srca te postala dio naše zajednice. A onaj ko njeguje i od zaborava na ovim prostorima čuva stari bosansko-hercegovački instrument Saz, je gospodin Nihad Đozić. Sevdalinkom uz zvuke saza razgalio je bosanske duše onih koji se sjećaju nekih dobrih starih vremena a u mladim naraštajima probudio znatiželju da čuju, zapamte a mnogi sigurno i nauče sve o ovom drevnom instrumentu. U nekoliko navrata dvoranom se plelo i rasplitalo, skupljalo i širilo veliko bosansko kolo a smjenjivali igrači. Dalo se zapaziti da je bilo i onih koji nisu odustajali od igranja dok Jasko sa klavijaturama ne bi utihnuo. Znoj se lio niz zajampurena lica ali lica radosna i sretna. Lica koja su na trenutak zaboravila gdje se nalaze. Lica koja je Islamska zajednica svojim programom nakratko vratila svojim mahalama, zavičaju, rodnoj grudi, svojoj Bosni i Hercegovini. Kakav sretan užitak. Nije Bajram svaki dan. Nek se zna da ima Bosne i Bošnjaka na ovim prostorima. Nek se zna!

Prošla je više do hefte dana od Kurban bajrama, svako se vratio svakodnevnim obavezama a sunce u Seattle-u i dalje grije. Grije i podsjeća na ono suncem obasjano bajramsko jutro.