GRANICE (NE)RAZUMA
Autor: Nedžad Ćeman
Objavljeno: 27. Aug 2015. 18:08:12
“Ko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe.” (Gete)



Nedžad ĆEMAN: Ideja da zatvaranje granica može ograničiti migraciju je nerealana, nečasna i potpuno zanemaruje stvarnost i minimizira problem. Zatvaranje granica čini prelazak samo skupljim i opasnijim, pretvarajući Mediteran i naš region u mrtvačnicu. Otvoranje granice, značilo bi prije svega omogućiti ljudima da pređu na siguran i dostojanstven način, jer ljudski život je najvrijednije što posjeduje planeta na kojoj bistvujemo, zaustavljajući ubijanje i tragediju koja se trenutno događa na granicama Evrope. Zatvaranje granica omogućuje nelegalnu zaradu ogromnih suma novca krijumčarima, što ide nasuprot državnoj ekonomiji, i neupitno jača...
Dok se Evropa barikadira, misleći da je zidovi koje podiže štite od ugroženih i ratom protjeranih migranata, fantazirajući da se iza napaćenih izbjeglica nalaze strašni ISIL-ovi ratnici, time dajući zeleno svjetlo ‘’hrabrim’’ makedoskim policajcima da pred svjetskom javnošću demonstriraju silu i glumeći čuvare evropske avlije zlostavljajući i torturišući napaćenu sirotinju koja bezglavo juri da spasi goli život.

Uvijek je bilo da siromašniji bude širokogrudniji od bogatog, pa je čudna činjenica da Makedonija koja je za migrante samo tranzitna država demonstrira silu na nejač, a sa druge strane tako kukavički ustupa Albancima već polovinu države i vlasti. Po toj činjenici lahko je i povjerovati u priču koja trenutno kruži da jedan od pobjesnjelih makedoskih policajaca tukući cokulama i palicom po izgladnjelim sirijskimi zbjeglicama istovremeno im psuje majku šipratsku!!! Ova scena da nije žalosna bila bi jako smiješna tim da humanost i širokogrudnost cijele Evrope je zakazala na ovome ispitu. Činjenica je da egoističko ponašanje Zapadne Evrope po pitanju imigracije Balkancima nikada nije prijalo, i eto sada palo je i njih da i oni pokažu svoju humanost. Prizori iz devedesetih godina, beskrajne kolone našeg naroda još nisu izblijedjele a ponašamo se kao da se to desilo tamo negdje na drugoj strani planete. Šta pored sramnog ponašanja Makedonije čine države Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, baš oni kojima još prtljazi nisu raspakovani od zadnjih egzodusa?
Ako analitički pogledamo na problematiku i uzmemo u obzir da je od 2000. do 2014. godine, 40 000 migranata poginulo na granicama Evrope, ta destinacija je postala najopasnija u svijetu za migrante. Od početka 2015 godine, više od 2500 migranata se utopilo u mediteranskim vodama, u bijegu pred nasiljem i ugnjetavanjem u Siriji i drugim dijelovima svijeta. Broj poginulih i dalje raste, dok trgovina s onim koji su preživjeli put sluzi često za prljava politička pregovaranja, prošarana sa huškačkim izjavama islamofoba. Suočeni s ovim neuspjehom Evrope, sigurno bi bilo racionalnije jednostavnije otvoriti granice i s time i nacrtati horizont za istinski razvoj evropskog političkog projekta o azilu i imigraciji. Razlozi za jednu takvu reakciju Evropeske politike su brojni:

Zatvoranje granica je beskorisno

Prvi argument za to je zdrav razum. Migracije su društvena činjenica, realnost savremenog svijeta, čemu se je apsurdno oduprati. Pokušaj sprječavanja migracije je uzaludan isto kao pokušaj sprječavanja svitanja zore. Ljudi ne biraju da li će imigrirati ili stati zato što je granica otvorena ili zatvorena. Ideja da zatvaranje granica može ograničiti migraciju je nerealana, nečasna i potpuno zanemaruje stvarnost i minimizira problem. Zatvaranje granica čini prelazak samo skupljim i opasnijim, pretvarajući Mediteran i naš region u mrtvačnicu. Otvoranje granice, značilo bi prije svega omogućiti ljudima da pređu na siguran i dostojanstven način, jer ljudski život je najvrijednije što posjeduje planeta na kojoj bistvujemo, zaustavljajući ubijanje i tragediju koja se trenutno događa na granicama Evrope. Zatvaranje granica omogućuje nelegalnu zaradu ogromnih suma novca krijumčarima, što ide nasuprot državnoj ekonomiji, i neupitno jača podzemlje i mafiju koja je prijetnja razvoju civiliziranog i humanog državnog i političkog sistema.



Priča o invaziji

Priča o invaziji je naravno fantazija. Nezamisliva je scena da izbjeglica koji u jednoj ruci nosi svoje dijete a u drugoj plastičnu kesu može ikome nauditi. Razne istrage koje su evropske sigurnosne agencije sprovele pokazale su istinu da nema niti postoji ikakava opasnost od bilo kakve "invazije" kako je najavljivano. Vjerovanje da otvaranje ili zatvaranje granica omogućuje kontrolu migracijskih tokova samo je jedna politička predizborna laž i dokaz da živimo u dehumanizovanom svijetu koji sve manje ima osjećaj za istinske vrijednosti i da je Konvencija o ljudskim pravima pisana izgleda samo za privilegovane, a ne za sve ljude na zamlji, izgleda da na svijetu žive jednaki i jednakiji. Dokaz da zid na granici između Meksika i Sjedinjenih Americkih Država nije ni na koji način usporio migracije između dviju zemalja.

Izbrisati zone sumraka

Jasno je da bi otvaranje granica uklonilo područja nezakonitosti i sjenke u kojim se migranti nalaze silom, a ne njihovim izborom. Sama činjenica slobodnog kretanja omogućuje pratnju istih i nestanak mračnih zona. Otvoranje granica ne znači eliminaciju istih, one bi omogućile slobodno kretanje, imigranata koje bi se odvijale pod najboljim mogućim uslovima.

Temeljno pravo

Sloboda kretanja je temeljno pravo svakog čovjeka. To je i pitanje temeljnih sloboda i pitanje jednakosti. Danas, sudbina jednih i drugih ostaje prvenstveno određena po mjestu gdje su lica rođena. Zatvaranjem granica stvara se nepodnošljiva nejednakost ili privilegija koju određuje rodno mjesto. Otvaranjem granica priznaje se legitimitet svih migracija, kao i pravo na kretanje za svakog. Pravo da napustite svoju zemlju upisano je u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, a zatvaranje granica spriječava njihovo sprovođenje. Pa kome je i za koga je pisana deklaracija o ljudskim pravima? Da li samo da postoji ili i da se primjenjuje?



Ekonomski potencijal

Otvaranje granica bi omogućilo migrantima implementaciju njihovog punog ekonomskog potencijala u zemljama odredišta. Sve studije pokazuju da je ekonomski doprinos migranata veći u zemljama kada je njihova situacija sigurna i legalna. Učiniti sve migracije legalne dovodi do nestanka "ilegalne migracije’’ i to će omogućiti migrantima da svoj puni ekonomski potencijal ulože zemlji domaćinu. Njihov ekonomski doprinos usmjeren je i na njihovu zemlju porijekla finansijski doprinos migranata kroz njihove finansijske transakcije pokazuje da učestvuju i u razvoju ekonomije nerazvijenih država iz kojih potiču.

Humanizam kao moralna i politička vrijednost

Budući da otvaranje granica prestavlja put prema ujedinjenju čovječanstva koje bi rezultirao suzbijanjem svih oblika dehumanizacije,na nama je da nastavimo borbu na polju ujedinjenja čovječanstva da nam se ne bi slike iz daljnje i bliske prošlosti ponavljale, to je i jedini način da sutra mi ne budemo oni koji u jednoj ruci kesu a u drugoj svoje dijete ili unuče nosimo u koloni spasa. Jedino implementacijom humanizma kao političke vrijednosti današnja kriza može se prebroditi i istovremeno vratiti dostojanstvo aktualnim evropskim političarima kao i napaćenom narodu koji bježi glavom bez obzira.