Kišom praćeni decembarski dani i raznobojnim, blještavim svijetlom obasjane noći u Seattle-u, najavljuju dolazak Nove 2015., a odlazak stare 2014. godine.

Ma koliko neko osjeća žal za starom ili radost zbog dolaska Nove, istina je da vrijeme munjevito leti odnoseći i ono dobro i loše. Ipak, uvijek ostane nešto iza tog vremenskog naleta. Zasigurno, ostaju dijela i sjećanja na sve prohujalo.

Mnogo valjanih aktivnosti u mojoj zajednici je obilježilo godinu na izmaku, ali na žalost, vandalsko skrnavljenje nišana na bošnjačkom mezarju je ostavilo pečat tog vremena i neće prohujati tako lahko.

Pokušavam u mislima na trenutak taj nemili događaj ostaviti po strani i prisjetiti se lijepih druženja, iftara, bajrama, izleta, sijela, akcija, putovanja i novih poznanstava u 2014. godini. Pred očima se nižu slike, sve ljepša od ljepše. Gledam Dženana. On, onako malen, za Dan državnosti BiH recituje: "Kako bolan nema Bosne?" On!!! Onako malen. Šemso i Amir sviraju. Harmonika ih preteže, ali oni sevdalinku čuvaju i nose s vremenom. I ovu godinu, kako meni tako i široj bošnjačkoj zajednici ovog kišnog grada, uljepšali su naši studenti, maturanti, na UW, na koje s razlogom trebamo biti ponosni. Sve te aktivnosti su na neki način unijele bogatstvo u naše muhadžerske duše a pogotovu ojačavale nit koja nas veže za domovinu, jednu i jedinu Bosnu i Hercegovinu. A onda, kao šlag na tortu, u ovaj grad dolaze predstavnici Savijetodavnog vijeća za BiH sa sjedištem u Washingtonu D.C., da još više ojačaju sponu sa domovinom i to na mijestima gdje trenutno treba najjača biti.



Bila je čast ovdašnjim Bosancima pružiti gostoprimstvo predsjednici Savijetodavnog vijeća BiH gospođi Mirzeti Hadžikadić, te počasnom članu Vijeća i jednog od osnivača BiH lobističke grupe u Washingtonu prof. dr. Mirsadu Hadžikadiću. Oni su prošli vikend na preporuku ICNAB-a obišli džemat ICBW – Seattle (Washington) i džemat BECO - Portland (Oregn).

Ovaj akademski obrazovan bračni par već godinama nesebično ulaže svoj trud, vrijeme i iznad svega svoju naobrazu u službu svog naroda kako u Bosni tako i u Americi. Ime doktora kompjuterskih nauka i redovnog profesora na Univerzitetu u Nort Karolini, Mirsada Hadžikadica, dobro je poznato na oba kontinenta, a njegov glas jako prepoznatljiv i utjecajan u Washingtonu, mjestu gdje se obično "kroji” politička sudbina malih zemalja.
Što bi reklo, svijetski a naš, s ponosom mogu reći.

U Seattle-u i u Portlandu, predsjednica Mirzeta Hadžikadić je prezentirala rad organizacije u zadnjih osam godina i naglasila da ona pruža mugoćnost svim bosanski orjentisanim pojedincima i organizacijama da ostvare dijalog i da se njihov glas čuje u Washington D.C. Od samog osnivanja 2006. godine ACBH (Advisory Council for Bosnia and Herzegovina), tj. ta organizacija je omogućila pristup predstavnicima američkog Kongresa i Senata u Klub prijatelja Bosne i Hercegovine koji danas broji 30 članova (broj se stalno povećava), koji su pristalice i podrška BiH, što je i glavni cilj da se unaprijede i poboljšaju odnosi između dvije zemlje – SAD i BiH.

S toga je jako bitno da u svojim sredinama podržimo one pojedince ili organizacije koji ce raditi na tome da se što više senatora i kongresmena uključi u Klub BiH, istakla je između ostalog u svom izlaganju Mirzeta Hadžikadić, predsjednica Savijetodavnog vijeća BiH.

- Budućnost bosansko-američkih zajednica i Bosne i Hercegovine je svijetlija kada imamo podršku kreatora svijetske politike i kada ih mi edukujemo o našem porijeklu, historiji i našim ciljevima, - dodala je predsjednica. Također organizacija svake godine pruža mogućnost intershipa za četiri studenta prava, političkih i socijalnih nauka što studentima pruža šansu da praksom pored karijere grade i budućnost svoje zajednice. ACBiH organizuje i konferencije za žene kroz forume kako bi se i žene uključile u teme i inicijative važne za bosansku ženu u Bosni i Americi. Pored toga, organizacija sponzorira brojne druge konferencije i događaje.

Kao podrška ciljevima organizacije ACBiH i cijenjenim gostima, predavanjima i u Seattle-u i Portlandu prisustvovali su članovi nonprofitne organizacije iz Seattle-a, Glas bosanskog genocida -VOBG - (Voices of the Bosnian Genocide). To je organizacija čiji je cilj da se istina o genocidu nad Bošnjacima ne smije zaboraviti te da kroz sjećanja na žrtve genocida edukuju širu javnost i upozore na opasnost genocida i kršenja ljudskih prava. Satkana je od pretežno mladih, obrazovanih i ambicioznih ljudi, što po meni ulijeva sigurnost u ostvarenju datih ciljeva i nadu da se zbog glasa ove mladosti iz bosanske dijaspore, više nikad, nikom i nigdje neće ponoviti genocid. Djeluju u Seattle-u i šire a već nekoliko godina organizuju Dane Srebrenice i učestvuju u mnogim lokalnim društvenim aktivnostima.

Između ostalih, Mirza Velagić, predsjednik VOBG; Adam Mirza, potpredsjednik; Zlatka Velagi, sekretar; Jasmina Omerović, blagajnik: Semira Sprečak, povijerenik kao i predsjednik Odbora Sabina Sutković činili su grupu koja je cijenjenim predstavnicima Savijetodavnog vijeca pruzala nesebicnu podršku tokom boravka u Seattle-u i Portlandu, kao i podršku ciljevima organizacije koju predvode. Imali su priliku sa Hadžikadićima razmijeniti ideje i prezentirati rad i ciljeve svoje organizacije koja je tek u razvoju, što je impresioniralo ove dobre Bošnjane. S toga je dr Mirsad Hadžikadić izjavio da je VOBG primjer mladih koje treba podržati i omogućiti im da oni svojim inicijativama, kreativnostima i idejama grade svijest svih nas.

Bilo bi sebično da ne kažem da je ovim mladim aktivistma glavni pokretač da se organizuju kao i inspiracija i vijetar u leđa bila također mlada obrazovana Bosanka gospođa Sabina Sutković, inače jako cijenjena u Microsoftu gdje radi na veoma odgovornoj poziciji. Ona je mlade talente prepoznavala, okupljala, savijetovala, pomagala i jednostavno družeći se ulila u njih svu Bosnu i ugradila svu Hercegovinu. Ova hrabra žena, pored uspiješne karijere je uzorna kcer, supruga i majka i veoma koristan član Bošnjačke zajednice u Seattle-u. Uključila je cijelu svoju porodicu u sve aktivnosti vezane za pomoć Bosni kad god je to potrebno. Uvijek je prva i nikad ne odustaje. Taj elan, daje joj sjećanje na njenu nanu, koja je iako stara i pogurena bila prva na demonstracijama za ukidanje embarga na oružje Bosni 1994. god. Nana je bila inspiracija Sabini a ona svojoj i našoj dijeci.

S lijeva: VOBG blagajnik Jasmina Omerović, VOBG predsjednik Mirza Velagić, član ACBH dr. Mirsad Hadžikadić, ACBH predsjednik dr. Mirzeta Hadžikadić, sekretar VOBG odbora Zlatka Velagić, VOBG potpredsjednik Adam Mirza, VOBG povjerenik Semira Sprečak i VOBG predsjednik odbora Sabina Sutković.

I danas, Sabina nema mira. Organizator je kampanje na društvenoj mreži Facebook.com za skupljanje financijske podrške bosanskom lobiju. Uporna je i baš kao njena nana neće odustati, a uspijeh već daje prve rezultate. Ohrabrujuće je što akciju najviše podržavaju studenti i mladi ljudi. Ljudi bez predrasuda baš kao što su i članovi VOBG.
Pa zar to nije dobar uspijeh?
Svaki dobronamjeran Bosanac i Bošnjak mora osjetiti radost i ponos na spoznaju da u svojoj sredini il svom narodu ima mladost koja želi svojim intelektualnim učešćem i dijalogom da gradi bolje sutra za sve nas, za zajednicu a posebno za BiH.
Ovom spoznajom, za mene, stara godina može komotno proći a u Novu se evo ima sta i ponijeti. Ako Bog da zdravlja, dosta mi je samo ponos. Ponos na Bosansku mladost čiji glas će se tek čuti a sjećanja će sama po sebi doći. Sjećanja na sve prohujalo.

Dok sabiram utiske i pakujem sjećanja na predhodnih nekih 355 dana, kampanja za podršku bosanskom lobiju i dalje je aktivna. Sabina ne posustaje. Svijesna da na tom mijestu nit koja nas veže za domovinu mora biti najjača nastavlja svoju borbu.

Kroz blještavu decembarsku noć, probijaju se kapi kiše, ko da i one žure nekud. A danima tako rominjaju. Ko zna, možda i kiša žuri krajevima nekim kojim je potrebna. Žuri s vremenom. A vrijeme otkucava... Nova godina samo što nije stigla. Ipak ću ja ponijeti samo lijepa sijećanja o mom dobrom narodu. Što je sigurno, sigurno!
A vi???