Ibrahim Čikić je iz hladnih bjelopoljskih zindana, gdje je mrak pokušavao prikriti svaki vid nepravde i terora, uspio iznijeti na svjetlo dana svoja sjećanja i pretoči ih u knjigu koja će biti svjedok i saputnik svakoj novoj generaciji koja bude pitala šta se to zapravo desilo Ibrahimu i ostalim članovima SDA.

Informacija o sudskom postupku i presudi protiv Ibrahima Čikića, autora knjige sjećanja ''Gdje sunce ne grije'', je ponovo potresla javnost u regionu. Svakodnevno se Bošnjaci iznenađuju novim epizodama sudskih nepravdi u crnogorskim sudovima.

Pored činjenice da su naši sudovi uspjeli naći za shodno da donesu oslobađajuću presudu za različite ratne zločine a i za najteže zločine protiv čovječnosti u Kaluđerskom Lazu kod Rožaja, gdje su vojnici 7. Bataljona mučki pobili seosku nejač i civile, i gdje je sud oslobodio optužbe ljude koji su bili dio te ratne priče, mi danas imamo proces kojim se rovari po memoarima iz već zamagljenih događaja montiranih procesa u Crnoj Gori protiv članova SDA.

Naime, Ibrahim Čikić je iz hladnih bjelopoljskih zindana, gdje je mrak pokušavao prikriti svaki vid nepravde i terora, uspio iznijeti na svjetlo dana svoja sjećanja i pretoči ih u knjigu koja će biti svjedok i saputnik svakoj novoj generaciji koja bude pitala šta se to zapravo desilo Ibrahimu i ostalim članovima SDA.

Znajući da ovdje uspješno egzistira pravilo šutnje i čekanja da zaborav učini svoje, tj. zamagli vidike istine, nameće se pitanje kako je Ibrahim uspio da izdejstvuje prekid tog pravila i "glas" nekih ljudi koji su tih hladnih devedesetih bili svjedoci sistema koji je "ratovao za mir"? Također se pitamo kakav je taj mir za koji su se borili njegovi promišljeni pobornici? Je li to možda ova zimska "gladna idila", propraćena zavijanjem vjetrova, gdje imamo jasne ratne zločine i njihove vinovnike kako mirno šetaju ulicama Podgorice i drugih gradova u Crnoj Gori ili je to mir masovnih grobnica koje su bile dio zaostavštine genocidne miloševićevske politike? Pojam "mir" je u Crnoj Gori veoma "uspješno evoluirao" pa je uspio da zbuni mnoge ljude koji ga nisu osjetili na svojoj koži.

Ovdje se jednostavno nudi odgovor da je glavni uzrok prekida zakona šutnje, dok ne izumre generacija svjedoka, upravo pisana riječ u vidu knjige svjedočenja. Protiv toga nema "pravnog lijeka" bespravnih postupaka. To se jednostavno desi, napiše i ostaje generacijama u emanet. Slično je i sa knjigom "Kad su vakat kaljali insani" koja je prekinula šutnju dugu skoro 90 godina.

Dosta je stvari nejasno u ovim procesima kroz koje još uvijek prolazimo. Međutim, istina je uvijek jasna kao dan, bez obzira jel' sunce zubato ili grije jakim intenzitetom. Istina ima svoje pobornike, a laž je uvijek neprijatnost i tama onoga ko laže i onoga na koga se laže. Mi smo uvjereni da je Ibrahim bio dio istine koja se u to vrijeme susrela sa velikom količinom lažnih ideja. Nažalost, te lažne ideje još uvijek egzistiraju ali je njihova priča potpuno prilagođena današnjim evropskim trendovima i čeka neko novo vrijeme da realizuje svoje utopističke ideje koje koštaju samu laž ali također koštaju i borce za istinu i pravdu poput Ibrahima i njemu sličnih.

Uvjereni smo da je vrijeme laži na izmaku i da dolazi vrijeme za istinu koja će poklopiti svaku vrstu destruktivnog ponašanja neodgovornih političkih faktora, tj. izvršioca nepravednih političkih šutnji. Također se nadamo da je ovo tek početak pisane riječi o prohujalim političkim procesima u Crnoj Gori, piše u saopćenju Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ) u Crnoj Gori.