Akademik dr. Ferid MUHIĆ: Učinimo sve što je u našoj moći da ova presuda Ibrahimu Čikiću bude ukinuta, tako što će istina zamijeniti laž, a nepravda ustupiti pred pravdom! Neka oni koji stoje iza ovako užasne nepravde - ne samo nad Ibrahimom Čikićem, nego nepravde izvršene ovom presudom nad samom pravdom, nad pojmom i suštinom pravde! – budu sami izloženi barem moralnoj osudi javnosti.

U povodu čuvene “Dreyfusove afere“, veliki pisac i još veći ljubitelj istine i pravde, Emile Zola, napisao je 13. januara 1898. godine, svoje čuveno otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Francuske Republike Felix Faure-u J'accuse – Optužujem. Pismo je objavljeno u dnevnom listu “L'Aurore“ i smjesta je izazvalo žestoku reakciju sudskih vlasti, vojnog vrha, samog predsjednika vlade, ali i ogromnog dijela građanske javnosti Francuske. Rasplet je poznat: poslije niza peripetija, prijetnji, čak i suđenja samom autoru tog pisma, otkrivena je istina i konačno je nad nepravdom trijumfovala pravda! Pouka je isto tako jasna: laž i nepravda do danas nisu iskorijenjene, vjerovatno nikada neće ni biti, ali smjela i glasna borba protiv laži i nepravde, često naiđe na podršku javnosti, časnih sudija i poštene vlasti, i njihovim zajedničkim naporom, povremeno omogući čak i po neku pobjedu istine i pravde. S nadom da će ovo pismo u vezi presude Ibrahimu Čikiću (Gž 1942/14) koju je 13.10.2014. godine donio Viši sud u Bijelom Polju, a Osnovni sud u Bijelom Polju dostavio Ibrahimu Čikiću 06.11.2014. godine, naići na podršku javnosti, časnih sudija i poštenih ljudi iz vlasti Crne Gore, te da će i pokraj očekivanih žestokih reakcija ljudi koje će ovo pismo pogoditi, i ovom prilikom istina biti otkrivena a pravda upisati još jednu (koliko god rijetku, utoliko značajniju!) pobjedu nad nepravdom, obraćam se upravo cjelokupnoj građanskoj javnosti, časnim sudijama i poštenim ljudima u vlasti! Razlika između slučaja koji je provocirao Emila Zolu je u tome što je tamo postojalo djelo za koje je sud osudio nevinog čovjeka a ne pravog izvršitelja, dok ovdje, u slučaju Ibrahima Čikića, jednostavno ne postoji nikakvo kriminalno djelo, osim onoga koje je počinjeno nad samim Ibrahimom Čikićem - između ostalog, i ovom presudom. I još nešto: Za falsifikovanje činjenica i dovođenje suda u zabludu, Emil Zola je direktno optužio potpukovnika (Leitnent Colonel-a) du Paty de Clam-a; ja neći spominjati imena onih koji su na pravdi Boga osudili žrtvu Ibrahima Čikića, a odštetu dosudili krivcima, nitu ću spomenuti imena tih krivaca. Jer, u ovakvoj situaciji, jedino ime koje vrijedi zapamtiti i koje će ostati upamćeno, jeste ime nevino osuđenog Ibrahima Čikića.

Časne sudije, čestiti građani, pošteni ljudi u vlasti, na vaš obraz koji je do sada čist sijao, prijeti da padne mrlja nepravde. U dugoj i slavnoj historiji podviga čestitih i hrabrih ljudi, nailazila su uvijek i vremena u kojima je ta zaslužena slava bila izložena opasnosti, najčešće zbog nepoznavanja prave istine i uslijed neupućenosti u neku veliku nepravdu zasnovanu na lažima. Ali, kao što je uvijek bilo hrabrih i poštenih ljudi koji su smjelo zahtjevali pravdu čim bi doznali istinu, tako vas i ja hrabrim da ne dozvolite da prođe laž umjesto istine ni da nepravda bude neispravljena pravdom! Čast ne dozvoljava da se ostane nijem pred nepravdom. Savjest ne dozvoljava da se mirno spava sa saznanjem da je nevin čovjek osuđen bez ikakve svoje krivice.

Učinimo sve što je u našoj moći da ova presuda Ibrahimu Čikiću bude ukinuta, tako što će istina zamijeniti laž, a nepravda ustupiti pred pravdom! Neka oni koji stoje iza ovako užasne nepravde - ne samo nad Ibrahimom Čikićem, nego nepravde izvršene ovom presudom nad samom pravdom, nad pojmom i suštinom pravde! – budu sami izloženi barem moralnoj osudi javnosti.

Neka oni koji su najbrutalnijim metodima torture saslušavali Ibrahima Čikića; oni koji su falsifikovali liječničke nalaze koji konstatuju da je Ibrahim Čikić i visokom procentu, pa čak i 100% slijep, samo da se ne otkrije apsurdnost optužbe takvog čovjeka da je bio angažiran kao snajperista (??) – a koji sada traže i dobijaju sudskom presudom pravo na odštetu kojom se njihova žrtva, Ibrahim Čikić, osuđuje da njima nadoknadi štetu za duševni bol (?), - preispitaju vrijednost novčanog iznosa koji zahtijevaju od svoje žrtve, i neka je uporede sa neizbrisivim prištom srama koji će, samim ovim zahtjevom, ostaviti čak i svojim potomcima da ga ispaštaju bez ikakve svoje krivice.

Neka oni u sudskim organima, koji nisu prekršili pravdu, ali su pokazali moralnu slabost da je prešute ili zataškaju, također budu predmet javne osude, zbog toga što su takvim svojim postupkom omogućili ovako drastično kršenje pravde i time nanijeli nenadoknadivu štetu jednom nevino osuđenom čovjeku, žrtvi zatvorskog terora, policijske represije i sudske nepravde.

One koji nisu direktno bili involvirani u ovu presudu, pa možda ni u cijeli ovaj sudski proces, ali su iz solidarnosti prema kolegama (policajcima, liječnicima, sudijama), odlučili da prepuste Ibrahima Čikića unaprijed insceniranoj nepravednoj sudskoj odluci, također prozivam da preispitaju svoju savjest i odvagnu vrijednost lojalnosti struci i težinu izdaje principa humanosti, istine i pravednosti.

A šta tek reći o sudskim predstavnicima pravde koji su donijeli takvu presudu znajući koliko je ona ne samo pravno neodrživa, nego i etički nedostojna.

Neka oni koji su najbrutalnijim metodima torture saslušavali Ibrahima Čikića; oni koji su falsifikovali liječničke nalaze koji konstatuju da je Ibrahim Čikić i visokom procentu, pa čak i 100% slijep, samo da se ne otkrije apsurdnost optužbe takvog čovjeka da je bio angažiran kao snajperista (??) – a koji sada traže i dobijaju sudskom presudom pravo na odštetu kojom se njihova žrtva, Ibrahim Čikić, osuđuje da njima nadoknadi štetu za duševni bol (?), - preispitaju vrijednost novčanog iznosa koji zahtijevaju od svoje žrtve, i neka je uporede sa neizbrisivim prištom srama koji će, samim ovim zahtjevom, ostaviti čak i svojim potomcima da ga ispaštaju bez ikakve svoje krivice.

Konačno, neka pošteni i razumni ljudi u vlasti, sami ocijene efekte ovakve nepravde na uspješnu i prijeko potrebnu međuteničku, međunacionalnu, međureligijsku i međukulturnu toleranciju - a ja ću reći: za uzajamno poštovanje! - svih građana Crne Gore, time i cijelog regiona Balkana, te stradne i slavne peninsule, u ovom vremenu u kom svi još vidamo strašne rane koje su, svemu što je najbolje u ljudima, nedavno nanijeli ti i takvi užasni “Mrzitelji Drugog”.

Lično ne poznajem ni jednog od učesnika ove sramne sudske epizode i ljudske tragedije, niti imam bilo šta lično protiv bilo koga od njih. Obraćam se svima kojima je istina preča od laži a pravda milija od nepravde. Najviše pak, s namjerom da doprinesem koliko god skromno, uzajamnom poštovanju ljudi sa ovih prostora, tom nužnom uslovu budućnosti naše djece, i najdragocjenijoj vrijednosti naše duge historije zajedničkog života.