Genocid nad Bošnjacima Šahovića počinjen u noći hrišćanskog praznika „Mitrovdana“ daleke 1924. godine po brutalnosti i načinu izvršenja predstavlja istinsku zbilju patološke mržnje prema islamu i muslimanima, zarobljene u mitomaniju ogledala kolektivne svijesti nastavka „Istrage poturica“ genocidnog ideologa anticivilizacijskih normi ponašanja, kako državnih institucija (Crne Gore i Srbije) tako i svakog pojedinca pripadnika kolektiviteta srpsko-crnogorskog fašističkog projekta stvaranja etnički čistih prostora u projektu „Velike Srbije“.

Poziranje srpsko-crnogorskih vojnika nad masakriranim tijelima dokaz o genocidu nad Bošnjacima u Šahovićima 1924.

U noći 8. na 9. novembar 2014. godine navršava se punih devedeset godina od zločina genocida nad Bošnjacima Šahovića (Sandžak) počinjenog od strane vojske i policije Crne Gore, tada u Kraljevini Jugoslavije, u vremenu vladavine kralja Aleksandra Karađorđevića i predsjednika Vlade Nikole Pašića, kao i mještana pravoslavne vjeroispovjeti! Ono što daje posebnu specifičnu težinu pomenutom genocidu jeste surova istina, da je u tom periodu kraljevina bila u miru i da nije bilo nikakvih turbulencija niti osnova za zločin nad nevinim pripadnicima islama u ovom kraju. Preko hiljadu brutalno pobijenih nevinih Bošnjaka, djece, žena, staraca... i više hiljada trajno raseljenih kojima su upućene prijetnje da se nikada ne smiju vratiti na svoje toprake, dovoljno govori o mržnji i karakteru zločinaca, općinskih i državnih institucija genocidnih tvorevina danas nazvanih Republika Srbija i Republika Crna Gora.

Javnost radi, prema dostupnoj statistici, nekada u čuvenoj Šahovićkoj kapetaniji bilo je 1580 muslimanskih domaćinstava a 576 pravoslavnih, pomnožiti sa brojem članova u porodici dobit će se približna brojka ukupnog stanovnioštva, odnosno procentualno 73,2% Bošnjaka i 26,8 Srbo-Crnogoraca. Od genocida 1924., znači punih 90 godina, u Šahovićima nema niti jednog Bošnjaka, dok je i naziv mjesta pokršten u Tomaševo. Da li je sada jasnije koliko je poklano i istrijebljeno, a sve vlasti Crne Gore u proteklih 90 godina negirali su genocid, i pripremali novi, kako onaj za vrijeme Drugog svjetskog rata u Limskoj dolini, tako i 1992-95. u BiH…!

Istrebljenje bošnjačkih civila

Činjenica da te davne i teške zimske 1924. godine oni koji su izbjegli krvavu kamu, trajno su prognani sa svoje imovine koja im je opljačkana, te da im se državne institucije Crne Gore nikada nisu izvinili za nevine žrtve, niti su pokušali da žrtvama u bilo kakvom obliku izmire nadoknadu za gubitke koji su im počinjeni na pravdi Boga. Prognani sa svojih imanja i kuća dovoljno je da danas potomci žrtava genocida pred odgovarajućim Međunarodnim sudom pokrenu pravnu bitku za povraćaj otete zemlje i pokretanje istraživanja pronalaska kostiju ubijenih svojih predaka kako bi trajno obilježili mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica. Podizanje prikladnog memorijalnog obilježja nevinim žrtvama genocida trajno bi opominjali i podsjećali na šahovićki genocid iz 1924. da se nikada i nikome ne dogodi!!!

- Mi, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju 1912/13 i 1919. zahtijevamo od Vlade Crne Gore da se izvine bošnjačkom narodu za genocid;

- Zahtijevamo od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori (SPC) da se izvinu muslimanima za genocid u Šahovićima, rušenje vjerskih objekata i pljačku koji su počinili članovi njihove crkve;

- Zahtjevamo od Vlade Crne Gore da vrate naziv Šahovići, time pokažu da poštuju civilizacijske vrijednosti svakog svojeg građanina neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost, te da više nikada neće voditi krstaško-genocidne i istrebljivačke ratove protiv muslimana u Sandžaku i Republici Crnoj Gori.

- Zahtijevamo od Vlade Crne Gore da bez odlaganja Islamskoj zajednici vrati vakufsku imovinu i izgrade porušene džamije, te na djelu pokažu da im je podjednako stalo do promicanja međuvjerske tolerancije, dijaloga i uvažavanja među svim građanima;

- Zahtijevamo od Vlade Crne Gore da nasljednicima žrtava vrati ili novčano nadoknadi svoja materijalna dobra;

- Zahtijevamo od Vlade Crne Gore da izgradi memorijalno spomen obilježje žrtvama genocida u Šahovićima, i pokažu da je vrijeme „Boškovića“ daleko iza njih.

Ako Vlada Crne Gore u narednih 90 dana ne budu počeli ispunjavati navedene zahtijeve, smatrat ćemo da su aktuelne crnogorske vladajuće strukture još uvijek na pozicijama fašističko-genocidne politike kada su sa balkanskim kasapinom Miloševićevem '90-tih sve gradove u Bosni pretvorili u srebreničku grobnicu.

Također apeliramo na sve potomke genocida u Šahovićima da organizirano i pravnim putem od državnih organa Crne Gore zahtijevaju da im se izvinu, vrate ili nadoknade imovinu. Ako se crnogorske vlasti budu odnijele kao proteklih 90 godina, da kod Međunarodnog suda pravde u Hagu i Europskog suda za ljudska prava u Strazburu pokrenu tužbu za vraćanje opljačkane zemlje svojih predaka. Činjenica da zločin genocida nikada ne zastarijeva sasvim je dovoljna da se dobije ova pravna bitka. Svi zainteresirani da se uključe u ovaj projekat mogu se obratiti institucijama u Sarajevu i Novom Pazaru za pomoć.

Na kraju, za nadati se da vladajuće državne vlasti u Crnoj Gori, pored toga što iza sebe imaju debelo ratno iskustvo u vremenu genocidne agresije koju su sa Srbijom izvršili '90-tih, dobro znaju da danas nije više ni 1912-13., 1919, 1924... i da se neće čekati 90 ili 100 godina da svijet čuje za istinu. Posebno za nadati se da neće posegnuti za pronalaženje podobnih i plaćenih pojedinaca, kvazi političara, misionara, istoričara, novinara i pojedinih ahmedija, da za šaku krvavih eura prodaju kosti žrtava genocida i da plasiraju lažnu priču i negiraju genocid nad bošnjačkim narodom, piše u saopćenju Odbora potomaka žrtava genocida Plava i Gusinja 1912-13. i 1919. sa sjedištem u New Yorku.

Šahovići: Bošnjačka kuća 90 godina bez domaćina