”O vjernici, cuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprasta I milostiv je”! (el-Hudzurat, 12. ajet).

Poslanik, s.a.v.s. je definisao gibet-ogovaranje upitavsi jedne prilike svoje ashabe : »Znate li sta je to giebet ? Prisutni rekose:Allah i Poslanik najbolje znaju. Poslanik onda rece:”Kad spomenes svoga brata onako kako ne voli, ogiebetio si ga (ogovarao si ga)”! Neko je upitao:”Sta mislis, Allahov poslanice, ako je tacno to sto kazem o svome bratu”? Poslanik odgovori:”Ako je tacno sto si o njemu rekao, ogibetio si ga, a ako nije, onda si slagao na njega”! (Ebu Hurejere).

Neko od uleme je rekao:”Ako kazes za covjeka da mu je odjeca kratka ili duga, ti si ga ogovarao, a kamoli da kazes nesto o njemu samome”!

Biljezi se kako je kod Poslanika dosla jedna niska zena, pa kad je izasla, Aisa je rekla Poslaniku:”Kako je mala”, a Poslanik joj rece:”Ne ogovaraj je”! Aisa na to rece:”Rekla sa samo ono sto jeste”! Poslanik rece:”Spomenula si njen najveci kompleks”.”Rekla si takve rijeci, koje kad bi se prosule u more, zamutile bi ga”! (Ahmed, et-Tirmizijj i Ebu Dawud).

Od Ebu Seida el-Khudrija se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Dok me je Allah za vrijeme isra-a uzdizao na nebesa vidio sam ljude kako im se sa bokova odsjecaju komadi mesa i oni ga gutaju, a neko im govori:”Jedite meso koje ste jeli od svoje brace”! Kad sam upitao Dzibrila za njih, on mi odgovori:”Ovo su oni iz tvoga ummeta koji su ogovarali ljude”!

Dzabir b. Abdullah, r.a, prenosi kako je jedne prilike ze vrijeme Poslanika, s.a.v.s, puhnuo snazan vjetar ruzna mirisa, a Poslanik rece:”Jedna grupa munafika ogovara grupu muslimana, pa je vjetar nan nas nanio taj smrad”!

Neko je, s tim u vezi, upitao jednog mudrog covjeka:”Kako se smrad giebeta sto ga nosi vjetar, mogao lahko raspoznati u vrijeme Poslanika, a danas ne moze”!

Mudri je odgovorio: ”Zato sto se giebet danas toliko namnozio, da su nam nosovi puni njegova smrada, pa ga nismo u stanju raspoznati”!

Jedne je prilike putovala grupa ashaba i sa njima Selman el-Farisi. Odsjeli su, napravili satore i spremili hranu, a Selman je od umora zaspao. Neki od njih su izmedju sebe poceli govoriti o Selmanu:”Ovaj rob hoce samo da udje u vec postavljene satore i da jede vec spremljenu harnu”. Zatim su Selmana poslali Poslaniku da za njih zatrazi malo hrane i kad je on dosao Poslaniku i zatrazio hranu, Poslanik mu rece:”Kazi im da su oni vec jeli”!

Kad im je Selman prenio Poslanikove rijeci, oni s nevjericom krenuse da uvjere Poslanika kako stvarno nisu jeli, ali im Poslanik ponovo rece:“Da. Da. Vi ste jeli meso svoga brata kad ste o njemu govorili to sto ste govorili dok je spavao”! Zatim je Poslanik proucio ajet:

”O vjernici, cuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprasta I milostiv je”! (el-Hudzurat, 12. ajet).

Sufjan je ovako objasnjavao ovaj ajet: »Sumnji ima dvije vrste. Sumnja koja je

Grijeh i sumnja koja nije grijeh. Sumnja koja je grijeh je ona koju covjek izrazi i govori o njoj, a sumnja koja nije grijeh je sumnja koju covjek drzi u sebi i ne izrazi je dok ona ne postane istina.

„Ne uhodite“- znaci ne trazite sramote i mahane jedni drugima.

“… i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno?”- znaci kao sto ne biste mogli jesti mrtvo tijelo svoga brata, tako izbjegavajte da ga ruzno spominjete dok je odsutan”.

Ibrahim b. Edhem je jednom ugostio neke musafire, pa kad im je postavio hranu, poceli su ruzno govoriti o nekom covjeku, a on im rece:”Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste zapoceli sa mesom”!

Od Ebu Umameta el-Bahilija se prenosi da je objasnjavao:”Na Sudnjem danu ce covjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela za koja zna da ih nije radio, pa ce upitati Allaha:”Gospodaru, odakle mi ova djela”?! Allah ce mu odgovoriti:”To je ono sto su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao”!

Prenosi se od Enesa, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Sa cetiri postupka ce covjek pokvariti post, abdest i ponistiti dobra djela: giebetom (ogovaranjem), laganjem, prenosenjem tudjih rijeci i pogledom u privlacne dijelove tijela zene u koju mu je haram gledati! Ove cetiri stvari natapaju korjen zla, kao sto voda natapa korjen stabla, a konzumiranje alkohola nadilazi sve grijehe”!

Ka’b el-Akhbar kaze: ”Citao sam u knjigama poslanika, a.s, da ce onaj ko se pokaje od giebeta posljednji uci u dzennet, a ko ustraje u giebetu, prvi ce uci u vatru”!

Prenosi se od Hatima ez-Zahida da je rekao:”Kada se u jednom skupu (medzlisu) nadju tri postupka, znaj da je Allahov rahmet uzdignut od tog medzlisa: kada sa govori o dunjaluku, kada se ljudi pretjerano smiju i kada ogovaraju odsutne”!

Jahja b. Muaz er-Razi savjetuje:”Da bi bio jedan od cestitih, pocasti vjernika sa tri stvari: Ako neces koristiti, nemoj mu ni stetiti, ako ga neces obradovati, nemoj ga ni rastuziti i ako ga neces pohvaliti, nemoj ga ni kuditi”!

Mudri ljudi su rekli:”Ako nisi u stanju uciniti troje, ti izaberi drugo troje: Ako nisi u stanju ciniti dobro, ne cini ni zlo, ako nisi u stanju koristiti ljudima, onda im ne nanosi stetu i ako nisi u stanju postiti, onda ne jedi meso drugih ljudi”!

Kad i u kojim slucajevima je dozvoljen gibet?

Iako je giebet haram, u nekim je slucajevima dozvoljen, a dozvoljen je kad je u pitanju, prema seriatskim kriterijima, pozitivan cilj, koji se ne moze postici na drugi nacin. Ulema spominje sedam slucajeva u kojima je giebet dozvoljen:

1. Kad je u pitanju ucinjeni zulum, nepravda ili neka druga steta, pa onaj kome je to ucinjeno pokrene postupak kod nadleznih protiv pocinitelja, opisujuci detalje, okolnosti i druge podatke oko tog predmeta. “Allah ne voli da se o zlu glasno govori, osim onoga kome je nepravda ucinjena”! (en-Nisa, 148. ajet).

2. Kad je u pitanju borba protiv zla, grijeha ili drugih negativnosti pojedinca ili neke drustvene bolesti, pri cemu se moraju spominjati imena i objasniti neka losa drustvena pojava, i to iskljucivo kod iskrenog nijjeta, uprotivnom je haram!

3. Kad je u pitanju trazenje fetwe, tj. Seriatskog rjesenja. Najbolji nacin u tom slucaju je pitati na primjer:”Kakav je stav, propis ili misljenje islama ako muz postupi prema zeni tako i tako, otac prema dijetetu tako i tako, brat prema bratu tako i tako, bez spominjanja konkretnih subjekata i pojedinosti. Iako je dozvoljeno spominjati i imena i osobine, kao u slucaju kad je Hind dosla Poslaniku, s.a.v.s, i rekla:”Allahov poslanice, Ebu Sufjan je skrt i pohlepan covjek…”, a Poslanik joj te rijeci nije osporio!

4. Kad je u pitanju savjet ili upozorenje muslimana na neko zlo. Ako je neka osoba sklona nekom grijehu haramu, a ljudi to ne znaju, musliman ih je duzan upozoriti. Ako neko trazi savjet za zenidbu, udaju, kupoprodaju ili slicno, musliman je duzan upozoriti rijecima:”Nije to za tebe”! “Ako mozes zaobidji to”! “Mislim da to nebi bilo dobro za tebe”! Medjutim, musliman u tome mora biti iskren i kazati da je to njegovo misljenje, a Allah najbolje zna! Ako je u pitanju izbor pogodne osobe za neku drustvenu duznost, pa se javi neko ko nije za to sposoban, musliman je duzan nadleznima sugerirati na tu negativnost, kako bi se naslo najbolje rjesenje.

5. Kad je u pitanju javno grijesenje. Kao na primjer, ako neko javno konzumira alkohol, javno cini nemoral, javno nanosi ljudima nepravdu i slicno, muslimani su duzni sprijeciti takvo zlo i zastiti drustvo. Od Ebu Hurejreta se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: »Citavom mom ummetu moze biti oprosteno, osim onima koji javno cine grijeh ! A « javno » znaci da covjek grijeh ucini nocu pa osvane i pocne se hvaliti:”Ucinio sam nocas to i to”! Allah ga sakrio u noci, a on razotkriva ono sto je ucinio”! (Muttefekun aljhi).

6. Kad je u pitanju upoznavanje nadleznih sa nekom osobom. Ako je neka osoba poznata po nekom nadimku, osobini ili necemu sto je iskljucivo njegova karakteristika, kao “onaj bez ruke, bez kose, onaj sto hramlje, onaj visoki” i tome slicno. Dozovljeno je dakle te osobine koristiti kao opise u cilju upoznavanja nadleznih sa doticnom osobom, a nije dozvoljeno te osobine koristiti kao nedostatke, uvrede, ironiju ili omalovazavanje.

Zasto ljudi ogovaraju?

Iz dzehla – neznanja, nekulture i slabog kucnog odgoja. Covjek kad govori, pokazuje ono sto zna i cemu je sklon. Neko je mudro rekao: ”Progovori da te vidim”! Dakle, covjek daje ono sto ima!

Ogovaranjem covjek zeli dati oduska svome nezadovoljstvu, prikriti svoje nedostatke i lijeciti srdzbu.

Prilogadjavanje drustvu i nezamjeranje.

Samoisticanje i gradjenje licnog ugleda na racun drugoga.

Zavist i mrznja. Jezik izrazava ono sto je u dusi!

Razonoda, bolesni humor i ironija putem ismijavanja i omalovazavanja drugih.

Cudjenje necemu uz spominjanje imena.

Negativno i lazno sazaljevanje.

Kako treba postupiti prema osobi ili grupi koja ogovara?

Kada se musliman nadje u prilici da slusa ogovaranje, mora odmah reagirati opomenom da je ogovaranje haram, da je to gore nego jesti mrtvo meso svoga brata! Dakle, mora reagirati u skladu sa hadisom:”Kada neko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, ako nije u stanju, onda jezikom, ako nije u stanju ni tako, onda srcem, ali je to odraz najslabijeg imana”!

Medjutim, nekad se ljudi prilagode i ukljuce u ogovaranje, ne zeleci se zamjerati drustvu! Dakle, drustvu ne mogu da se zamjere, a Allahu mogu i smiju!

Prenosi se za Khalida er-Rabi’ija da je pricao: ”Jednom sam bio sa ljudima u dzamiji, pa su poceli govoriti o jednom covjeku, a ja sam ih upozorio da to ne cine, pa su me oni poslusali. Medjutim, nakon izvjesnog vremena su ponovo poceli govoriti o tom covjeku i ja sam se ukljucio u taj razgovor. Kad sam te noci zaspao sanjao sam kako mi je dosao crn i visok covjek, noseci na tacni komad svinjskog mesa i rekao mi da jedem. “Ja da jedem svinjsko meso“-kategoricno sam i sa cudjenjem odbio. Zatim me je snazno stresao i grdeci me, rekao:“Jeo si nesto sto je gore od ovoga”, potom mi je poceo gurati komad po komad u usta, da sam se prestravljen probudio iz sna. I tako mi Allaha trideset ili cetrdeset dana sam poslije osjecao smrad tog mesa u svojim ustima”!

Ebu ed-Darda prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Ko zastiti dostojanstvo svoga brata, Allah ce mu zastiti lice od dzehennemske vatre na Sudnjem danu”! (et-Tirmizijj).

Odvagaj tezinu ovih Allahovih rijeci:”A robovi Milostivoga, koji dostojanstveno po Zemlji hodaju, kada im se dzahili obrate, kazu:mir”! ili (sto bi rekao nas narod) ”Allah selamet”! (el-Furkan, 63. ajet).

“A kada osjete smece u govoru, okrenu se od njega i kazu:”Nama nasa, vama vasa djela, mir s vama, nama nije stalo do dzahila”! (el-Kasas, 55. ajet).

Keffaret za gibet?

Kad neko pocini neki grijeh, mora uciniti teobu, a ona je Allahov hak i sastoji se od momentalnog prestanka sa cinjenjem grijeha, iskrenog pokajanja za ucinjeni grijeh i cvrste odluke da se to vise ne ponavlja. Kad nesto pogrijesimo prema nekome, duzni smo mu se izvinuti. Ako to ne ucinimo, onda je to znak neodgoja. Kako je tek ako se ne izvinemo Allahu za ucinjeni grijeh. Neko je rekao:”Ne gledaj sta si pogrijesio, vec prema kome si pogrijesio”!

Kada covjek pogrijesi prema drugom covjeku ili povrijedi neko njegovo pravo, duzan je uciniti teobu, tj. Ispuniti prethodna tri uvjeta i uz to nadoknaditi nanesenu stetu, povredu ili zatraziti halala od onoga kome je ta uvreda ili steta nanesena. Dakle, onaj ko ucini giebet i zeli da se od toga ocisti, duzan je ispuniti ova cetiri uvjeta, zato sto je giebet povreda i ljudskog prava, mora zatraziti halala od onoga koga je ogovarao.

Postavlja se pitanje da li je dovoljno samo reci:” Ja sam te ogovarao, pa te molim da mi halalis”, ili je potrebno navesti, pojedinosti i okolnosti ogovaranja. Vecina uleme smatra da je bolje navesti sve pojedinosti ogovaranja, kako bi stvar bila potpuno cista.

Jednom alimu je dosao covjek i zatrazio halala, jer ga je ogovarao, a alim mu odgovori: ”Ti trazis od mene da ti halalim (dozvolim) ono sto ti je Allah haramio, ja na to nemam pravo”!

Jedni ucenjaci tvrde da kad covjek nekoga ogovara, pa zeli da se iskupi, morao bi ciniti istigfar za njega u tolikoj mjeri koliko mu je nanio zla ogovaranjem!

Ogovarani, naravno zna da je bolje oprostiti, jer Allah kaze: ”…. Oni koji savladjuju srdzbu i oprastaju ljudima, a Allah voli dobrocinitelje”! (Alu Imran, 134. ajet).

Allah takodje kaze : »A ko osaburi i oprosti, to su zaista velikodusne osobine“! (es-Shura, 43. ajet). Allah jos i naredjuje:”Prakticiraj oprost, naredjuj dobro i izbjegavaj neuke”! (el-A’raf, 199. ajet).

El-Hasan el-Basri je covjeku koji ga je ogovarao poslao punu tepsiju voca i porucio : »Cujem da me ogovaras, poklanjas mi svoja dobra djela, a preuzimas moja losa, pa ti evo, svijestan da ti se ne mogu oduziti, saljem ovu skromnu hedijju u znak zahvalnosti za velikodusnost » !

Neko je mudro rekao: »Kad bih ikoga ogovarao, onda bih ogovarao svoga oca i majku, jer su oni najpreci da im poklonim svoja dobra djela, a preuzmem njihova losa»!

Poslanik, s.a.v.s, je jedne prilike upitao: »Znate li ko ce biti najveca bijeda na Sudnjem danu ? Ashabi su odgovorili : »Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju !

Poslanik zatim rece : »Najveca bijeda na Sudnjem danu ce biti onaj ko dodje na obracun, pa se kaze : »Ovoga je uvrijedio, ovoga opsovao, ovoga udario, ovoga potvorio », pa svakome pocne vracati njegov hakk, tako sto ce im davati svoja dobra djela, a kad nestane dobrih djela, onda ce preuzimati njihova losa djela, sve dok im ne vrati njihove hakkove » !

Govoriti istinu jako je dobra navika. Ako bismo uvijek govorili istinu, sacuvali bismo sebe od mnogih neugodnosti. Evo jedne price o covjeku koji je cinio mnoge ruzne stvari. ali ga je njegovo obecanje da ce govoriti istinu sacuvalo.

Jedan covjek je dosao poslaniku Muhammedu, a.s. i rekao:

O Allahov Poslanice, ja imam mnogo losih navika. Koju od njih najprije da ostavim?" Poslanik rece: "Prvo ostavi laz, i uvijek govori istinu."

Covjek je obecao da ce tako uciniti i otisao kuci.

Kada je pala noc, covjek se spremao da podje u kradju. Ali prije nego sto je izasao iz kuce, na trenutak se sjetio obecanja koje je dao Poslaniku: "Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, sta cu reci? Hocu li reci da sam isao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati.Ako kazem istinu, svako ce me mrziti i zvat ce me lopovom, a jos cu biti i kaznjen za kradju."Tako je covjek odlucio da ne krade te noci, i ostavio je ovu losu naviku.

Sljedeceg dana pozelio je da pije alkohol, ali kada se spremao da to ucnini,pomisli: "Sta cu kazati Poslaniku ako me upita sta sam radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kazem istinu, ljudi ce me mrziti zato sto muslimanu nije dozvoljeno da pije alkohol."

I on je tako odustao od namjere da pije alkohol.

I tako, kad god bi ovom covjeku naumpalo da ucini nesto lose, on bio se sjetio svoga obecanja da ce uvijek govoriti istinu. Jednu po jednu, on je napustio sve svoje lose navike i postao dobar musliman i jako dobar covjek.

Ako budemo uvijek govorili istinu, bit cemo dobri muslimani, dobri ljudi koje Allah voli i pomaze. Ako Allah - nas Stvoritelj - bude zadovoljan nama, On ce nas nagraditi DZENNETOM, a to je mjesto srece i uzivanja na buducem svijetu,a podariti nam svako dobro ovoga svijeta. OBECAJ, UVIJEK CU GOVORITI ISTINU!

IZ SVEGA NAVEDENOG, NE DOZVOLI SEBI DA OGOVARAS, PRENOSIS TUDJE RIJECI,
ISMIJAVAS SE DRUGIMA, OMALOVAZAVAS NEKOGA, DA ISTINU NE GOVORIS,
DA NE DRZIS DO ALLAHOVIH NAREDBI,
A OLAKO PRELAZIS PREKO NJEGOVIH ZABRANA I UPRAZNJAVAS IH U SVOM ZIVOTU.