Ibrahim KAJAN: Potpisujući ga, obje su zemlje potpisale i priznale svoje sudjelovanje u bosansko-hercegovačkom ratu. Dakle, Hrvatska, i posebice Srbija, agresorske su države i one su (su)potpisale mir i nemaju nikakva prava na uplitanje u političke prilike u Bosni i Hercegovini. O takvom njihovom pravu, u samom tekstu Daytonskog sporazuma naravno da nema niti jednog jedinog slova i niti jedne jedine riječi!

Začuđujuća je gluhost bosanskohercegovačkih političara kojima se svaki dan iz političkih redova susjednih država „provuče kroz uho“ da su oni, tj. njihove države „garant Daytonskog sporazuma“, baš kako je prekjučer rekao a „Oslobođenje“ prenijelo u utorak, 15. 7. 2014., ministar vanjskih poslova Srbije g. Ivice Dačić.

Naime, po riječima poznatog mostarskog profesora ustavnog prava dr. Nurke Pobrića više puta u medijima ponovljenim, Srbija i Hrvatska su supotpisnice mirovnog sporazuma koji je zaključen donošenjem Daytonskog sporazuma. Mirovni skupovi okupljaju „strane u sukobu“ da ih privole na mir, a ne da one, osobito ako su agresorske – „garantiraju mir“ u zemlji koju su brutalno napale! Potpisujući ga, obje su zemlje potpisale i priznale svoje sudjelovanje u bosansko-hercegovačkom ratu. Dakle, Hrvatska, i posebice Srbija, agresorske su države i one su (su)potpisale mir i nemaju nikakva prava na uplitanje u političke prilike u Bosni i Hercegovini. O takvom njihovom pravu, u samom tekstu Daytonskog sporazuma naravno da nema niti jednog jedinog slova i niti jedne jedine riječi!

Bosanskohercegovački bi političari to morali znati, kao što bi morali znati i da je u tom istom, Daytonskom sporazumu u čijem je sklopu Ustav BiH, i odrednica u jezicima, njihovim imenima (bosanskom, hrvatskom i srpskom) i njihovoj ravnopravnosti u privatnoj i javnoj upotrebi. Zato i jest čudno da „specijalana dopisnica „Oslobođenja“ koristi, a „Oslobođenje“ ga izvorno objavljuje na srpskom jeziku ekavskog tipa koji je službeni jezik u Srbiji, a ne srpski jezik ijekavskog oblika koji je standradni jezik Srba u Bosni i Hercegovini.