Kur'an časni ističe da je šejtan stvorenje koje je Allah Uzvišeni prokleo i da je on zakleti čovjekov neprijatelj. Njegovo neprijateljstvo prema čovjeku je drevno, ono seže još do samog početka svaranja ljudske vrste, u vrijeme Adema, alejhisselam, i njegove supruge hazreti Have, od kojih vode porijeklo svi ljudi. Allah Uzvišeni, u Kur'anu časnom, u brojnim ajetima, govori o šejtanu, ističući da je on zakleti čovjekov neprijatelj. U tim ajetima se skreće pažnja da čovjek bude na oprezu: šejtan je neprijatelj koji ne miruje, on koristi svaku moguću priliku da čovjeka odvrati od Puta koji mu je zacrtao i obznanio njegov Stvoritelj, Allah Uzvišeni, i navede ga na stranputicu, u kojoj je čovjekova nesreća, propast i poniženje. Kako se zaštiti od prokletog šejtana i njegovog djelovanja – to je pitanje od izuzetne važnosti za svakoga vjernika i vjernicu. U vezi s tom tematikom pročitajte u ovom prilogu savjete koje je dao istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzije. Nevedeni savjeti ovog velikog alima imaju univerzalnu vrijednost i posebno su bitni za ovo naše vrijeme, za koje se može s pravom reći da ga karakteriše veliki čovjekov zaborav i slijepo, ili bolje reći, masovno slijeđenje šejtanovih spletki i stranputica. Ovi savjeti i preporuke su lahki i jednostavni, i potrebno ih je svakodnevno praktikovati u svome životu. Učenje zikrova i dova, koje je naveo Ibn Kajjim, utemeljeno je na praksi Allahovog Poslanika, a.s., i pruža odličnu zaštitu od šejtanskog djelovanja. Onaj ko bude stalno učio navedene dove i zikrove, s Allahovom pomoći, imaće zaštitu i od sihira, a to je pojava koja u našem vremenu, nažalost, uzima sve više maha. Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da usvojimo ove savjete i preporuke, i da nas sačuva od prokletog šejtana, njegovih spletki, došaptavanja i njegovog društva!

Dr. hfz. Safvet Halilović

U tefsirskim djelima se navodi da je ime "šejtan" nastalo od glagola "šetane", što znači biti udaljen ili biti daleko. S ovim se aludira, ističu islamski učenjaci, da je šejtan stvorenje koje je udaljeno od bilo kakvog dobra; dakle, to je stvorenje koje je sušto zlo. Njegovo drugo ime, koje se također spominje u Kur'anu je Iblis. To je nastalo od korijena "lebise", što znači obući ili (za)odjenuti, čime se želi istaći da se radi o stvorenju koje je izuzetno vješto u prikazivanju (oblačenju) neistine u odjeću istine i dočaravanju ružnoga – kako bi izgledalo da je dobro i lijepo. Upravo zbog toga, u više kur'anskih tekstova naglašava se da je šejtan, Allah ga ponizio i prokleo, zakleti čovjekov neprijatelj. Dovoljno je navesti samo nekoliko primjera.
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri. (Fatir, 6)
Šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra', 53)
O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu on vam je neprijatelj otvoreni!" (Ja-Sin, 61)

Imam Ibn Kajjim el-Dževzije je istaknuti islamski učenjak. Živio je u osmom hidžretskom stoljeću, umro je 751. godine po Hidžri, tj. 1350. godine gregorijanskog kalendara. Bio je učenik čuvenog učenjaka šejhul-islama Ibn Tejmije. Ibn Kajjim se istakao u svim oblastima islamskih nauka, naročito u tefsiru, fikhu, hadisu i historiji. Također, autor je i djela iz medicine, poput npr. čuvenog djela Et-Tibbun-n-nebevi (Poslanikova medicina), koje je prevedeno i na bosanski jezik. Na bosanski su prevedena i neka druga njegova djela, neka djelimično i fragmentarno.
U svom znamenitom djelu Beda'iu-l-fevaid, u poglavlju Tefsiru-l-mu'avvizetejni (Tefsir dvije sure Zaštitinice), ovaj učenjak je napisao interesantan odjeljak o tome kako da se čovjek zaštiti od šejtana, njegovog zavođenja i djelovanja, nudeći vrlo korisne savjete i uputstva. U ovom radu ćemo ukratko iznijeti njegovih deset savjeta, za koje on koristi termin hirz, što znači potpuna zaštita.

Prva zaštita: Učenje E'uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim
Riječi E'uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim u islamskoj literaturi su poznate kao E'uzubilla. Re riječi u prijevodu znače: "Tražim utočište/zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana." Interesantno je da se pojam Iblis (a to je jedno od šejtanovih, la'netullahi alejhi, imena) u Kur'anu spominje 11 puta, a recipročno tome spominje se tzv. Isti'aza, tj. traženje utočišta kod Allaha od šejtana i njegovog zla. Kao da se time htjelo sugerirati da, kad god se spomene šejtan, treba tražiti utočište kod Uzvišenog Allaha i moliti Ga da nas zaštiti od njegovog zla. U tom pogledu, na dva različita mjesta u Kur'anu (sura El-E'araf, 200. ajet i sura Fussilet, 36. ajet) ponavlja se, u gotovo istom iskazu, ova poruka: وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللّهِ إِنَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.
Ibn Kajjim potom navodi predaju koju bilježi El-Buhari svome Sahihu da je Allahov Poslanik, a.s., jednom prilikom vidio dvojicu ljudi kako se prepiru, pa se jedan od njih toliko naljutio da mu se zacrvenilo lice i nabrekle vratne žile. Poslanik, a.s., je tada rekao: "Ja uistinu znam jednu rečenicu s kojom bi ovaj čovjek od sebe mogao otjerati ljutnju. Kada bi rekao: 'E'uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)', odagnao bi od sebe ono što ga muči."

Druga zaštita: Učenje sura El-Felek i En-Nas
Ibn Kajjim ističe da učenje ove dvije sure, koje se u islamskim izvorima nazivaju El-Mu'avvizetan, što znači Dvije zaštitinice, pruža izvanrednu zaštitu, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Niko se ne može zaštiti s nečim boljim od ove dvije sure." Potom je naveo hadis u kojem se spominje da je Allahov Poslanik, a.s., učio ove dvije sure svake večeri, prije spavanja, a preporučivao je da se uče i poslije svakog namaza. Posebno je važno njihovo učenje ujutro i uveče, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko prouči ove dvije sure, sa surom Kul huvallahu ehad, tri puta ujutro kad osvane i tri puta uveče kad omrkne, to će mu biti izvrsna zaštita od svega!" Ovaj hadis prenose Et-Tirmizi, En-Nesai i Ebu Davud u svojim Sunenima, a El-Buhari i Muslim u Sahihima prenose od hazreti Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., svake večeri, kada bi se spustio u postelju, tri puta učio ove sure, pa bi potom puhnuo u svoje dlanove i potrao se po licu, glavi i tijelu, dokle je mogao da dobavi svojim rukama. Sve ovo govori o važnosti učenja ovih sura.

Treća zaštita: Učenje Ajeti-Kursijje
Islamski učenjaci navode da je 255. ajet sure El-Bekare, inače poznat kao Ajeti-Kursi, smatra najveličanstvenijim ajetom u Kur'anu. Ovaj ajet pruža izvanrednu zaštitu od prokletog šejtana i njegovog djelovanja onome ko ga uči. U tom pogledu Ibn Kajjim navodi predaju koja je zabilježena u El-Buharijevoj i drugim zbirkama, u kojoj poznati ashab Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda: „Allahov Poslanik, a.s., me jednom prilikom opunomoćio da čuvam ramazanski zekat pa mi je došao jedan čovjek i počeo da grabi hranu. Uhvatio sam ga i rekao mu: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku, a.s.’ Čovjek je rekao: ‘Ja sam potreban, imam porodicu, ovo mi je prijeko potrebno!’ Ebu Hurejre kaže: ‘Ja sam ga pustio, a kada je osvanulo, Allahov Poslanik, a.s., me upita: ‘O Ebu Hurejre, šta je sinoć uradio tvoj zarobljenik?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, požalio mi se da je u prijekoj potrebi i da ima porodicu, pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Poslanik, a.s., na to reče: ‘Slagao te, on će se sigurno opet vratiti.?
Kada mi Poslanik a.s. to reče bio sam siguran da će ponovo doći. Postavio sam mu zasjedu, pa kada je došao i počeo grabiti, ja sam ga opet uhvatio. Rekao sam mu: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku!’ On mi reče: ‘Pusti me, ja sam potreban, imam porodicu. Neću se više vraćati.’ Smilovao sam mu se i opet ga pustio. Kad sam osvanuo, Allahov Poslanik, a.s., me upita: ‘O Ebu Hurejre, šta bi s tvojim zarobljenikom?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, požalio mi se da je u prijekoj potrebi i da ima porodicu, pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Poslanik, a.s., reče: ‘Slagao te! Sigurno će se opet vratiti.’
Postavio sam mu zasjedu po treći put, pa kada je došao i počeo da grabi hranu, ja sam ga uhvatio i uzviknuo: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.! Evo, već treći put govoriš kako se nećes vratiti, a opet si se vratio!’ On mi reče: ‘Pusti me, a ja ću te podučiti riječima u kojima će ti Allah, dž.š., dati veliku korist.’ ‘Koje su to riječi?’ upitao sam. On odgovori: ‘Kada legneš u svoju postelju prouči Ajeti-Kursijju, pa će pored tebe biti čuvar poslan od Allaha, i šejtan ti se neće primaći sve dok ne osvaneš.’ Nakon toga, ja sam ga pustio. Kada je osvanulo, Allahov Poslanik, a.s., me upita šta je bilo sinoć i nakon što sam mu ispričao, on mi reče: ‘Istinu je rekao, mada on puno laže! Znaš li ti, Ebu Hurejre, s kim si ti razgovarao, evo već tri večeri?’ Nako što sam kazao da ne znam, Allahovo Poslanik, a.s, reče: ‘To je bio šejtan.’”
Dakle, ova predaja, na jedan poseban način, govori koliko je važno da se uči Ajeti-Kursija, s ciljem zaštite od prokletog šejtana i njegovog djelovanja.

Četvrta zaštita: Učenje sure El-Bekare
Sura El-Bekare je najduža kur’anska sura. To je jedna veličanstvena sura, koja, kao što navodi istaknuti islamski učenjak Ibn Kesir u svom znamenitom Tefsiru, sadrži hiljadu naredbi (emr), hiljadu zabrana (nehj) i hiljadu informacija (haber). O njenim vrijednostima općenito postoje brojne sahih predaje i hadisi Allahovog Poslanika, od kojih izdvajamo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nemojte svoje kuće pretvarati u grobnice! Doista, kuća u kojoj se uči sura El-Bekare, u nju ne ulaži šejtan!”
Poruka ovog hadisa je jasna: kuća u kojoj se ne uči sura El-Bekare je poput grobnice, tamna i zapuštena, a kuća u kojoj se uči ta sura, u takvu kuću ne ulazi prokleti šejtan. Dakle, kuća u kojoj se ne uči ova sura – u nju ulazi šejtan, a poznato je da je on stvorenje u kojem nema ni trunke dobra. Ako se ovo ima u vidu postaje jasno zašto se, nažalost, danas u mnogim bošnjačkim kućama smanjilo dobro a povećalo zlo: u tim kućama se ne uči sura El-Bekare, pa nema njenog svjetla/nura i mubarek djelovanja.

Peta zaštita: Učenje dva posljednja ajeta sure El-Bekare
Završetak sure El-Bekare, tj. njena dva posljednja ajeta (poznati kod nas kao ašere Amene-r-resulu), imaju posebnu vrijednost. U vezi s tim, imam Ibn Kajjim navodi da se u sahih predaji ističe da je Allahov Poslanik, a.s., kazao: “Onaj ko naveče prouči dva ajeta s kraja sure El-Bekare, oni su mu dovoljna zaštita.” Potom, on navodi i predaju, koju bilježi Et-Tirmizi u svome Sunenu, u kojoj stoji da “kuća u kojoj se uče ovi ajeti tri noći, takvoj kući se šejtan ne približava.”

Šesta zaštita: Učenja ajeta s početka sure El-Mu’min
Kao šestu zaštitu (el-hirzu-s-sadis) Ibn Kajjim navodi učenje prva tri ajeta s početka sure El-Mu’min (poznata i kao sura Gafir, nalazi se u 24. džuzu Kur’ana), u kombinaciji sa Ajeti-Kursijjom, a osnova za to je predaja koju bilježi Et-Tirmizi u Sunenu da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko ujutro prouči Ha-Mim s početka sure El-Mu’min do riječi: Ve ilejhi-l-mesir, uz Ajeti-Kursijju, biće zaštićen sve dok ne omrkne. Ko to proči kad omrkne, imaće zaštitu dok ne osvane.”
Ibn Kajjim potom pojašnjava da ova predaja ispravna, i pored toga što je jedan od ravija (prenosilaca) kritikovan od strane hadiskih učenjaka, jer se u predaji spominje učenje Ajeti-Kursijje a o njenim vriejdnostima postoje brojne druge predaje koje su apsolutno autentične.

Sedma zaštita: Izgovaranje Lā ilāhe illellāhu vahdehu la šerīke leh, lehu-l-mulku velehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadīr, stotinu puta
U vezi zaštite koju pružaju ove riječi postoji predaja koju bilježe dvojica najvećih hadiskih autoriteta Buharija i Muslim u svojim znamenitim zbrikama (Sahihu-l-Buhari i Sahihu Miuslim), posredstvom Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
„Ko kaže u jednom danu, stotinu puta: Lā ilāhe illellāhu vahdehu la šerīke leh, lehu-l-mulku velehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadīr, imaće nagradu kao da je oslobodio deset robova i bit ćemu upisano stotinu dobrih a izbrisano stotinu loših dijela. Također, to će mu biti potpuna zaštita od šejtana sve dok ne omrkne, i niko neće moći da dođe s nečim boljim, osim onoga ko to izgovori više (od stotinu puta).“
U ovom hadisu je upotrebljena riječ „hirz“ s kojom se u arapskom jezuku inače ukazuje na zaštitu i štićenje, s tim što ovaj izraz ukazuje na potpunost, dakle, onja ko bude učio ovaj zikr imaće potpunu i sigurnu zaštitu od prokletog šejtana i njegovog djelovanja. Upravo zbog toga, ovaj zikr je izuzetno važan; to je potrebno svakodnevno izgovarati najmanje stotinu puta, a dobro bi bilo da se on uči u sklopu jutarnjeg i večernjeg zikra. Potreba za ovim zikrom dolazi do izražaja posebno u današnje vrijeme, kada se ljudi enormno odaju prolaznim dunjalučkim vrijednostima i zaboravljaju na svoga Stvoritelja i vječnost, a to opet za posljedicu ima to da se šejtan i njegov put masovno slijede. Učenje ovog zikra će, inšallah, svakako pomoći da se prokletom šejtanu suže putevi i da se zadobije Allahova milost, okrilje i zaštita.

Osma zaštita: Abdest i namaz
Imam Ibn Kajjim naglašava da su abdest i namaz vrlo efikasna sredstva u zaštiti od šejtana, njegovog došaptavanja i navođenja na grijeh i zlo. Zbog toga vjernik i vjernica nikako ne smiju zapostaviti tu zaštitu već trebaju nastojati da su stalno s abdestom i da konstantno i skrušeno obavljaju namaz. Na taj način oni ulaze u okrilje Allahov milosti i štićenja i tada prokleti šejtan nema mogućnosti da im priđe i naudi. Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., rekao da je „abdest oružje vjernika“.
Imam Ibn Kajjim preporučuje da se, kad čovjeka obuzme srdžba ili osjeti navalu strasti (šehveta), obavezno uzme abdest i klanja namaz, jer se u tim situacijama (dakle, navala srdžbe i strasti) šejtanu otvaraju brojna vrata, putem kojih može pristupiti čovjeku i nanijeti mu štetu. Ovaj Ibn Kajjimov savjet je izuzetno dragocijen, posebno danas, u vrijeme velike napetosti, stresa i konstantnog pobuđivanja animalnih strasti. Ibn Kajjim, rehimehullah, koji slovi za jednog od najvećih islamskih učenjaka svih vremena, kao da je osjećao da će doći teške okolnosti, poput ovih naših današnjih, pa je ostavio ove dragocjene savjete naraštajima koji će doći u potonjim generacijama, kako bi se mogli zaštititi od zakletog neprijatelja i njegovog upropaštavajućeg djelovanja.

Deveta zaštita: Čuvanje pogleda i jezika od harama, uz kontrolisanje jela i komunikacija
Ibn Kajjim ovo navodi kao desetu zaštitu (el-hirzu-l-'ašir) i ističe da je ovo veoma važno, ukoliko se želimo zaštiti od prokletog šejtana. Ovo četvero su, zapravo, glavne kapije preko kojih šejtan pristupa čovjeku: pogled, govor, jelo i kontakti s ljudima. Ukoliko se čovjek ne pridržava islamskih propisa i ne vodi računa o onome šta gleda, šta govori i šta (pa i koliko) jede, i ukoliko se ne čuva u svojim kontaktima (komunikacijama) s ljudima, pa zalazi u svakakvo društvo, u tom slučaju čovjek je sam otvorio vrata šejtanu koji će mu, zbog svega navedenog, zasigurno nanijeti ogromnu štetu. Zato, musliman i muslimanka moraju dobro povesti računa o tome šta se gleda (pogotovo u današnjem vremenu totalne razgolićenosti i raspojasanosti), zatim šta se govori, jer, nažalost, u današnjem vremenu puno je trača, laži, psovke, ružnog i bestidnog govora, a sve to otvara vrata šejtanu.
Također, potrebno je kontrolisati ono što se jede, to mora bi halal, dozvoljeno po islamskim propisima i u granicama stvarnih čovjekovih potreba, tj da čovjek ne pretjeruje, s obzirom da pretjerano jelo i piće donosi i fizičke bolesti i probleme. Čovjek koji pretjerano konzumira hranu i piće postaje lijen, što se naročito negativno reflektira na činjenje ibadeta, a na taj način omogućava se prokletom šejtanu da takvoj osobi nanese veliku štetu.
I četvrto što ističe Ibn Kajjim u ovoj (devetoj) zaštiti jeste da čovjek mora kontrolisati svoje kontakte s ljudima, s obzirom da je čovjek (insan) po svojoj prirodi društveno biće i da s lahkoćom (po)prima utjecaje sa strane. Zato se vjernik mora kontrolisati, s kim se druži i kakve kontakte uspostavlja, jer svaki kontakt ostavlja određeni trag, u njegovom biću, mislima i životu. O ovome je Ibn Kajjim detaljno govorio naglašavajući nužnost da čovjek bude jako oprezan u svim svojim kretnjama i komunikacijama, jer Allah Uzvišeni je Onaj Koji sve zna i Koji sve motri, i Njemu ćemo se svi vratiti!

Deseta zaštita: Stalno spominjanje Allaha (zikrullah)
Spominjanje Allaha Uzvišenog, s ciljem Njegovog veličanja i slavljenja, naređeno je tekstom Kur'ana i potvrđeno praksom (sunnetom) Allahovog Poslanika, a.s. Uloga zikrullaha je konstantno sjećanje na Onoga koji nas je stvorio pa, otuda, Allah Uzvišeni i kaže: O vjernici, često Alaha spominjite! (El-Ahzab, 41) Ibn Kajjim ovu osmu zaštitu naslovljava ovako: kesretu zikrillah, što znači: mnogo i često spominjanje Allaha.
Allahov Poslanik, a.s., je bio najbolji primjer kako i koliko se treba spominjati Allah Plemeniti; u svakoj životno situaciji i u svakom dijelu dana i noći on je imao određeni zikr i dovu, s kojima je spominjao Allaha. Brojni su hadisi u vezi s tim, a u jednoj predaji se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., jednom prilikom bio upitan: “Koja su djela najvrijednija?“, pa je odgovorio: “Da preseliš na ahiret, a da ti jezik bude vlažan od zikrullaha! (Hadis prenose Ibn Hibban u Sahihu, El-Bejheki u Šu'abu-l-imanu i Et-Taberani u djelu Ed-Du'a')
Imam Ibn Kajiim naglašava da je ova zaštita (stalno spominjanje Allaha) najbolja i najvrjednija i zato je potrebno stalno se sjećati Allaha i spominjati Ga, posebno ujutro i uveče, zatim kad se ulazi u kuću ili izlazi iz nje, prije jela ili pića, odlaska na počinak itd.
Pored toga što što udaljava prokletog šejtana i neutralizira njegovo djelovanje, zikrullah (spominjanje Allaha) pribavlja čovjeku brojne druge koristi, a o tome ćemo kazati nešto pobliže u nastavku.

Koristi zikrullaha
U svom poznatom djelu El-Vabilu-s-sajjib mine-l-kelimi-t-tajjib, u kojem je inače tretirao dove i zikrove koje je praktikovao posljednji Allahov Poslanik, s.a.v.s., Ibn Kajjim je pobrojao preko stotinu konkretnih koristi koje ima osoba koja stalno spominje Allaha (tj. čini zikrullah). Navedene koristi (fevaid) zikrullaha mogle bi se, ukratko, sagledati u sljedećem:
- spominjanje Allaha je ono što Allah Uzvišeni puno voli, to je put ka postizanju Njegovog zadovoljstva, milosti i okrilja;
- spominanje Allaha odagnava brigu, tugu i sjetu iz srca;
- ubrizgava u srce radost, zadovoljstvo i sreću, a svjetlom (nurom) prekriva lice onoga koji ga čini još na ovom svijetu;
- jača srce i tijelo te pribavlja opskrbu (nafaku);
- obasipa onoga koji ga čini čini ljepotom, prijaznošću i privlačnošću i čini ga omiljenim i voljenim u društvu;
- daje onome ko zikr čini stalnu kontrolu i svijest nad sobom, tako da čini ibadet Allahu Uzvišenom kao da Ga vidi;
- čini onoga koji ga prakticira svjesnijim i postojanijim u vraćanju Alahu Uzvišenom, tako da je intenzitet pokajanja kod takve osobe puno veći nego u onih koji ne prakticiraju zikr;
- spominjanje Allaha približava Allahu i otvara vrata istinske spoznaje;
- zikr održava srce živim, jer bez njega ono postaje mrtvo; poznati učenjak šejhulislam Ibn Tejmijje (inače Ibn Kajjimov učitelj) imao je običaj reći da je zikrullah za srce ono što je voda za ribu, pa šta bi se desilo s ribom kada bi se odvojila od vode?;
- spominanje Allaha briše, odstranjuje i neutralizira grijehe i njihove posljedice;
- također, time se otklanja otuđenost i svojevrsna hladnoća između roba i njegovog Rabba, a ta otuđenost se može otkloniti samo zikrullahom;
- spominjanje Allaha u rahatluku daje posebne rezultate onda kada čovjek zapadne u neku neugodnu i tešku životnu situaciju;
- zikrullah spašava od Allahove kazne jer je on uzrok spuštanja Allahove smirenosti i milosti na njegove robove i uzrok prisustva meleka skupovima na kojima se Allah spominje;
- spominjući Allaha čovjek svoj jezik aktivira u onome što je dobro a čuva ga od onoga što je loše i štetno, kao što je npr. ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, laž, bestidan govor itd;
- često spominjanje Allaha je garancija da onaj ko to radi neće stradati i biti nesretan na Sudnjem danu;
- spominjanje Allaha, s plačom u osami, rezultira ulaskom u hlad Allahovog Arša na Sudnjem danu, kada ostali ljudi budu izloženi jačini i žestini Sunca;
- okupiranje zikrom uzrokuje vrjednije Allahovo davanje i darove, nego što će ih dobiti oni koji traže i mole;
- ono što se dobija za zikr ne dobija se ni za jedan drugi vid ibadeta;
- konstantno sjećanje na Allaha Uzvišenog odstranjuje od čovjeka zaboravljanje i samozaborav;
- zikr je nur (svjetlo), onome koji ga čini na ovome svijetu, u kaburu i tokom prelaska preko Sirat-ćuprije;
- spominjanje Allaha odstranjuje iz srca duhovne pogreške i nedostatke;
- zikr se upoređuje i stavlja u istu ravan s oslobođanjem robova, žrtvovanjem materijalnih sredstava na Allahovom putu i borbom svojim životom na Allahovom putu;
- zikrullah otklanja i neutralizira grubost srca, to je zapravo lijek i najbolji eliksir za srce i njegove bolesti;
- spominjanje Allaha pribavlja Allahov blagoslov i blagoslov meleka, štaviše to je uzrok okupljanja meleka na dunjaluku;
- Allah Uzvišeni se hvali i ponosi pred melekima onim Svojim robovima koji Ga spominju;
- Poslanik, a.s., je najavio da će onaj koji bude stalno spominjao Allaha Uzvišenog ući u Džennet nasmijan;
- zikrullah olakšava teškoće i čini ih daleko podnošljivijim;
- zikr daje i povećava snagu onome ko ga čini;
- zikr predstavlja zaštitini mehanizam između onoga koji ga čini i Džehennema;
- meleki traže oprost za onog koji spominje Allaha, isto kao što traže oprost za onoga koji se iskreno Allahu Uzvišenom pokajao;
- konstantno spominjanje Allaha čini čovjeka sigurnim od licemjerstva (munafikluka), jer licemjer (munafik) to jednostavno ne može raditi;
- zikrullah daje posebnu slast koju ne priskrbljuje nijedno drugo dobro djelo, pa su, otuda, skupovi na kojima se zikrullah čini upoređeni sa džennetskim baščama i njihovim plodovima;
- u hadisima se navodi da je zikrullah vrijedniji čak i od dove, jer se njime hvali i veliča Allah Uzvišeni, dok se dovom traži udovoljene neke čovjekove potrebe. (Opširnije o vrijednostima zikrullaha vidjeti: Ibn Kajjim, El-Vabilu-s-sajjib mine-l-kelimi-t-tajjib, Daru-r-rejjan li-t-turas, Kairo, 1987., str. 56-124)
Ako se imaju ovolike koristi koje čovjeku pribavlja zikrullah, stalno spominjanje Allaha, onda je sasvim jasno da je to izvrsna zaštita od prokletog šejtana i njegovih spletkarenja. Naravno, pojam zikrullah koji se ovdje navodi ne treba vezivati samo za tekije i halke u kojima se čini zikr (u vezi takvog spominjanja Allaha postoje šerijatska pravila i propisi kojih se mora pridržavati!), već se misli na to da svaki vjernik i vjernica spominju Allaha i veličaju Ga u svim svojim životnim situacijama. Onaj koji stalno spominje Allaha i veliča Ga, takvoj osobi šejtan ne može prići jer zikrullah (spominjanje Allaha) tjera i udaljava to prokleto stvorenje.
* * *
Nevedeni savjeti ovog istaknutog islamskog učenjaka imaju univerzalnu vrijednost i posebno su bitni za ovo naše vrijeme, za koje se može s pravom reći da ga karakteriše veliki čovjekov zaborav i slijepo slijeđenje šejtanovih spletki i stranputica od strane ogromnog broja ljudi. Ovi savjeti i preporuke su lahki i jednostavni, i potrebno ih je svakodnevno praktikovati u svome životu.
Učenje zikrova i dova, koje je naveo Ibn Kajjim, utemeljeno je na praksi Allahovog Poslanika, a.s., i pruža izvrsnu zaštitu od šejtanskog djelovanja. Onaj ko bude stalno učio navedene dove i zikrove, s Allahovom pomoći, imaće zaštitu i od sihira, a to je pojava koja u našem vremenu, nažalost, uzima sve više maha. Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da usvojimo ove savjete i preporuke, i da nas sačuva od prokletog šejtana, njegovih spletki, došaptavanja i njegovog društva! Allahumme, amin! (Tekst je objavljen, u nastavcima, u islamskim novinama Preporod)