Lični stav
“AVAZ” IDE “LJILJANOVIM” PUTEM
Autor: Nevzad Kurtagić
Objavljeno: 10. Dec 2013. 16:12:20
Nevzad KURTAGIĆ: Nakon svega, „Ljiljana“ više nema, ali ima Latića i Mandala koji su se, očito, zakleli da ni „Avaz“ ne može biti izuzetak od ostalih neuspjelih bošnjačkih nacionalnih i patriotskih projekata, počevši od Husejna-kapetana Grdaščevića pa do rahmetli Alije Izetbegovića, čija stranka SDA-a sad liči na svašta i svakoga osim na Aliju i na njegov bošnjački narod. Kako je krenulo može se očekivati da će uskoro biti zabranjeno da se spominje Alijino ime u Sarajevo, dok će svaka srpska baba sa ponosom izgovarati ime osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajšnika, kojeg su Srbi onomad srdačno dočekali kao svog po zlu obilježenog junaka.
I kad se pomislilo da će „Avaz“ biti izuzetak od ostalih bošnjačkih važnih poduhvata, dolaskom na uredničko mjesto Fadila Mandala svakim danom je sve jasnije da „Avaz“ ipak nije i neće biti izuzetak.

Ko se još sjeća nacionalnog bošnjačkog projekta nedjeljnika „Ljiljan“ u kojeg su uložene silne pare i potrošene silne bošnjačke nacionalne emocije da bi na karaju bio uništen u uredničkim rukama Fadila Mandala, zajedno sa dva brata Latića, koje majka u Bošnjaka rijetko rađa. Ta grupa umišljenih „novinara“ okupljenih oko dva Latića sa ekpertizom sadašnjeg urednika „Avaza“ Fadila Mandala nisu mogli podnijeti da u Bošnjaki išta uspije i zato su sve učinili da unište bošnjački nacionalni projekat nedjeljnika „Ljiljan“, zašto i ne reći, nakon što su se na račun toga nahapali domaćih (Alijinih) i stranih (arapskih) donacija. Kao niko dotada oni su logikom reketaša blatili bošnjačke ličnosti i institucije od rahmetli Alije do njegove političke stranke pa do reisu-l-uleme Cerića i Islamske zajenice. Fadilu Mandalu i grupi nije ništa bilo sveto u „Ljiljanu“ osim njihove sujete i reketaške logike, kojom su nastojali iznuditi pare za njihovo „novinarsko“ održavanje. Za nadati se da će ipak neko u BiH pokrenuti ovo važno pitanje ratnog i poratnog profitrestva, odnosno kriminala, o kojem se toliko priča a ništa ne preduzima.

Nakon svega, „Ljiljana“ više nema, ali ima Latića i Mandala koji su se, očito, zakleli da ni „Avaz“ ne može biti izuzetak od ostalih neuspjelih bošnjačkih nacionalnih i patriotskih projekata, počevši od Husejna-kapetana Grdaščevića pa do rahmetli Alije Izetbegovića, čija stranka SDA-a sad liči na svašta i svakoga osim na Aliju i na njegov bošnjački narod. Kako je krenulo može se očekivati da će uskoro biti zabranjeno da se spominje Alijino ime u Sarajevo, dok će svaka srpska baba sa ponosom izgovarati ime osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajšnika, kojeg su Srbi onomad srdačno dočekali kao svog po zlu obilježenog junaka.



Na drugoj strani, bošnjačke po dobru poznate junake Fadil Mandal sada u „Avazu“ kao nekada u „Ljiljanu“ kasapi po nalogu i po utvrđenom redu, kojeg mu dotura i diktira genijalni prevrtljivac Radončić, koji za jedan Dodikov osmjeh žrtvuje sve Arape i usput sve muslimane svijeta. Naravno, njih dvojica, Mandal i Radončić, se dopunjuju po nalogu Beograda i pomalo Zagreba da dokrajče to još malo ponosa što je ostalo u Bošnjaka u Islamskoj zajednici, jer je to jedina institucija u Bošnjaka koja je čuvala i sačuvala čist obraz kroz burna ratna i poratna iskušenja.

Dušmanima Bosne i Bošnjaka to je smetalo i sad smeta, ali dosada nisu znali kako da taj čisti obraz Islamske zajednice uprljaju. Očito da im nije trebalo mnogo vremena nakon reisu-l-uleme dr. Mustafa Cerić i njegovog zamjenika hafiza Ismeta ef. Spahića, koji su u najtežem vremenu vjerno čuvali i sačuvali čist obraz Islamske zajednice, da nađu radnike za taj posao. Nakon Dodikovih „Nezavisnih“, javio se Fadil Mandal, uz svestranu podršku sadašnje mu miljenice Vildane Selimbegović iz „Oslobođenja“, da sa „ljiljanovim“ iskustvom urednika „Avaza“ odradi sve što se od njega traži kako bi se i ta preostala čista crta u Bošnjaka opoganila Latićevim fenomenalnim otkrićem hrvatskog dokumenta o udbaškoj saradnji bivšeg reisu-l-uleme Cerića, dok se i na internet stranicama može naći da je bio imam u Zagrebačkoj džamiji od 1986. do 1991. godine, nakon povratka iz Čikaga, gdje su mu nudili poziciju asistenata na Čikaškom univerzitetu. Dok je od 1991. do 1993. godine dr. Cerić bio gostujući profesor u Maleziji odakle se vraća na poziv Sarajeva i preuzima dužnost naibu-reisa u opkoljenom Sarajevu. No, dr. Mustafa Cerić se vraća u Zagreb 1986., rizikujući da ga jugoslovenska Udba prati (o čemu postoje pisani tragovi koji su ovih dana objavljeni u srpskim novinama) pod sumnjom da je agent američke CIA-a. Zašto ne, pa ako je Tito bio dvostruki saradnik Istoka i Zapada zašto to ne bi bio i jedan Bošnjak. K'o Tito, kojeg više nije bilo.

Vidite, to Radončiću, Mandalu i Latićima nije pošlo za rukom pa im sada muka, odnosno oni to sada pokušavaju svim silama da budu, ali im očito ne polazi za rukom, jer su izabrali pogrešan put. Radončić, Mandal i Latići misle da se rušenjem svoje nacije i svoje države postaje tuđim ljubimcem. Takve niko neće pod svoje krilo, odnosno njih svako hoće za jednokratnu upotrebu.


Gazda Avaza kada je divanio u Rijasetu, prije nego je postao ministar: Radončić i dr. Cerić
Međutim, ovo su drugačija vremena i ovo su drugi Bošnjaci, koji ne kupuju „avazovu“ maglu. Kao što svjesni Bošnjaci nisu htjeli da kupuju „ljiljanovu“ maglu kad su shvatili da ih je „Ljiljan“ prodao nibud pošto. Tako će biti i sa sadašnjuim „Avazom“ i njegovim „ljiljanovim“ urednikom Fadilom Mandalom, jer su savjesni Bošnjaci shvatili da im „avazovi“ novinari prodaju maglu. Shvatili su Bošnjaci da ih je „Avaz“ prodao nibud pošto njihovim dušmanima i zato je i „Avaz“ kao što je i „Ljiljan“ završio svoju lažnu misiju borbe za bošnjačku nacionalonu čast i ponos. „Avaz“ pod uredničkom palicom Fadila Mandala ide putem „Ljiljana“, a to je u svoju vlastitu propast.

Zasigurno, Islamska zajednica će unatoč „Avazu“, „Oslobođenju“ i „Danima“ čuvati i sačuvati svoj čist obraz zato što oni koju su je vodili prije i koji je sada vode imaju čistu dušu i iskreno srce za islam, za Bosnu i za Bošnjake.

Unatoč njihovim starim i novim dušmanima.
I unatoč njihovim vanjskim i unutranjim neprijateljima.

(Autor je inžinjer elektrotehnike, član SDA od osnivanja i borac Armije RBiH)