Demantovani Đukanović i Husović: Sudionici izrade i potpisivanja sporazuma Kemal Purišić i Hazbija Kalač, tvrde
SPORAZUM BS - DPS O PREKOGRANIČNOJ REGIJI SANDŽAK, JESTE BIO USLOV PODRŠKE NA REFERENDUMU ZA NEZAVISNU CG!
Autor: Salahudin Fetić
Objavljeno: 10. Feb 2013. 20:02:02
Bivši narodni poslanik u dva saziva u Parlamentu Crne Gore ispred Bošnjačke stranke gospodin Kemal Purišić, učestvovao je na naučnom skupu: “Selektivna primjena zakona – skriveni mehanizam sprečavanja razvoja nacionalnih posebnosti Bošnjaka u Crnoj Gori”, i tom prilikom odgovarajući na postavljeno pitanje o Sporazumu koji tretira Sandžak kao prekograničnu regiju, a koji je potpisao Rafet Husović i Milo Đukanović ispred Bošnjačke stranke odnosno Demokratske partije socijalista, kazao da je sudionik potpisivanja ovog sporazuma.
PURIŠIĆ: „Sporazumom BS-DPS smo željeli hlabavu granicu, a dobijamo sve tvrđu i tvrđu…
On je kazao da je u predreferendumskom periodu predsjedništvo Bošnjačke stranke imalo dva sastanka sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, na kojima su razgovarali o potpisivanju sporazuma i elementima koji se trebaju naći u njemu.
Primarna želja bila je da granica za žitelje Sandžaka bude transparentna i hlabava.
„Znam šta smo mu rekli i šta smo mu tražili. Mi smo u razgovorima sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, jasno tražili da administrativni prijelaz koji nakon osamostaljivanja Crne Gore postaje granica, a koja prolazi kroz sandžačke mahale i gradove, dijeli imovinu u rodbinu sa jedne i druge strane granice, da ta granica bude transparenta, prozirna, hlabava, što hlabavija. Mi smo tada dobili uvjeravanja od gospodina Đukanovića da će to tako i biti, govoreći da je Crna Gora najbliskija sa Srbijom, te da se referendumom želi sagraditi svoja kuća, a da granica ostaje neupitno hlabava i transparentna. Mi smo tada ocijenili da to neće biti sporno i da je to dobro.“ – istakao je Purišić.
On je kazao da je sporazum sastavljan dva dana, da je sačinjeno više verzija i da je ekipa u Podgorici pregovarala sa timom DPS-a koji su se konsultirali u krajnjoj tački sa predsjednikom Đukanovićem.
Gospodin Purišić je kazao da je ovaj sporazum najznačajniji akt o Sandžaku od ukidanja ZAVNOS-a 1945. godine.
„Ja ovaj sporazum ne bih ni podcjenjivao niti precjenjivao. On nije sporazum bilo koje institucije Crne Gore, već sporazum dvije političke parije i on ima status „političkog akta“ ili „političkog dokumenta“. I sigurno jeste najznačajniji dokument koji je neka politička parija ostvarila nakon ukidanja ZAVNOS-a 1945.“
Na pitanje „zašto predsjednik BS-a Rafet Husović posljednjih dana u formulaciji o sporazumu na prvom mjestu ističe interes države Crne Gore u odnosu na interes Bošnjaka“, te „gdje se danas nalaze Bošnjaci u odnosu na predreferendumski period“?, - gospodin Kemal Purišić je kazao:
„Lično mi je zasmetalo kako je moj predsjednik partije Rafet Husović poredao prioritete. On jeste sada potpredsjednik Vlade Crne Gore, ali je on primarno predsjednik Bošnjačke stranke. I njemu treba prioritet da bude Bošnjačka stranka a ne država Crna Gora. Narod je važnija i trajnija kategorija od države.
Osnovna stvar koju smo željeli da uredimo sporazumom jeste granica, da ona bude hlabava i transparentna. Šta imamo danas za posljedicu? Imamo sve tvrđu i tvrđu granicu. Ako me pitate gdje smo mi danas u odnosu na period potpisivanja sporazuma, tvrdim da smo dalje od onoga što smo imali prije referenduma. Ali zato se dešavaju neki drugi procesi. Sada to nije kapital samo dvije političe partije, već i drugih koji obrađuju tu temu, rade na njoj. Dakle ovaj sporazum je veliki
politički kapital. Nikada se ne bih odricao njega. Čini mi da se ni Rafet Husović ne odriče sporazuma, ali ga trenutno nedovoljno vješto brani. Ali bez obzira ne sve, to je nešto čega se prvenstveno Bošnjačka stranka ne odriče.“
Purišić je kazao da je sada potez na Vladama dviju država, Srbije i Crne Gore, da gradove Sandžaka proglase administrativno-teritorijalnim regionima, kako bi se mogla uspostaviti prekogranična saradnja gradova Sandžaka.
„Da bi zaživjela prekogranična regija, dvije države moraju tu teritoriju proglasiti administrativno-teritorijalnom cjelinom i da joj prenesu određena ovlašćenja.
U parlamentu Crne Gore je ratifikovana jedan dokument koji predviđa petnaest vrsta različitih sporazuma po kojima trebaju sarađivati gradovi jedne prekogranične regije. To su modaliteti koje treba da iskoriste gradovi dvije države, npr. Rožaja i Tutina – kako da se bore protiv poplava ili da razvijaju sportsko-kulturnu saradnju, zaštitu od epidemija i dr. Ništa tu nema imaginarno niti opasno za državu. To su sve stvari vrlo konkretne i korisne, a u interesu građana gradova te regije. Takvih regija ima 270 po Evropi.“ – zaključio je Purišić.
 Purišić i Kalač |
Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori Hazbija Kalač, na naučnom skupu koji je u subotu 9. februara 2013. godine održan u Rožajama, na postavljeno pitanje o Sporazumu Bošnjačke stranke i Demokratske partije socijalista (kojeg su potpisali Rafet Husović i Milo Đukanović), kao jedan od sudionika izrade i potpisivanja sporazuma, odbacio tvrdnje potpisnika sporazuma u kojima se ističe da sporazum nije bio uslov podršci Bošnjačke stranke suverenističkom bloku na Referendumu za suverenu Crnu Goru, već da je sporazum potpisan nakon pristupanja ovom bloku. „Mogu da posvjedočim da je taj dokument, uprkos osporavanjima koja ovih dana dolaze od strane potpisnika ovog sporazuma, bio uslov da Bošnjačka stranka pristupi suverenističkom bloku. Apsolutno je nelogično i netačno da je BS prostupila suverenističkom bloku, a tek nakon zog pristupanja, u nekoj ležernoj atmosferi potpisala ovaj sporazum. Taj sporazum je bio uslov za pristupanje BS-a suverenističkom bloku, a sudionici svega toga smo ja, Kemal Purišić i još neki ljudi. Taj dokument su radila dva tima i tu je bilo itekako pregovaranja. Svi elementi tog sporazuma se ne mogu isključiti, bez obzira što danas oni nekome smetaju, te bi voljeli da se riješe nekih tačaka sporazuma“ – istakao je Kalač. Kalač je naglasio da je „Bošnjački narod je u referendumskom procesu bio svjestan ovog sporazuma. Još jedanput tvrdim da to nije bila prevara, već vrlo smišljena, koordinirana i veoma pametna politička odluka našeg tadašnjeg tima na čelu sa Rafetom Husovićem. To je njegov najveći politički kapital i prosto me čudi da se on danas takvog političkog kapitala na jeftin način odriče.“ Kalač je poručio vlastima da ne bježe od potpisanog sporazuma jer on itekako afirmiše državnost Crne Gore. „Sporazum nipošto nije problem državi Crnoj Gori. Naprotiv, svi elementi tog sporazuma itekako afirmišu državnost Crne Gore. Da je pametne politike, a ne skrivenih namjera o položaju Bošnjaka, Crna Gora bi trebala objeručke da afirmiše sve elemente tog sporazuma i na taj način izvrši obavezu koju je preuzela prema Bošnjačkoj stranci i bošnjačkom narodu koji je skoro stopostotnim glasom dao doprinos ostvarivanju suvereniteta Crne Gore“ – kazao je Kalač. |
On je kazao da je u predreferendumskom periodu predsjedništvo Bošnjačke stranke imalo dva sastanka sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, na kojima su razgovarali o potpisivanju sporazuma i elementima koji se trebaju naći u njemu.
Primarna želja bila je da granica za žitelje Sandžaka bude transparentna i hlabava.
„Znam šta smo mu rekli i šta smo mu tražili. Mi smo u razgovorima sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, jasno tražili da administrativni prijelaz koji nakon osamostaljivanja Crne Gore postaje granica, a koja prolazi kroz sandžačke mahale i gradove, dijeli imovinu u rodbinu sa jedne i druge strane granice, da ta granica bude transparenta, prozirna, hlabava, što hlabavija. Mi smo tada dobili uvjeravanja od gospodina Đukanovića da će to tako i biti, govoreći da je Crna Gora najbliskija sa Srbijom, te da se referendumom želi sagraditi svoja kuća, a da granica ostaje neupitno hlabava i transparentna. Mi smo tada ocijenili da to neće biti sporno i da je to dobro.“ – istakao je Purišić.
On je kazao da je sporazum sastavljan dva dana, da je sačinjeno više verzija i da je ekipa u Podgorici pregovarala sa timom DPS-a koji su se konsultirali u krajnjoj tački sa predsjednikom Đukanovićem.
Gospodin Purišić je kazao da je ovaj sporazum najznačajniji akt o Sandžaku od ukidanja ZAVNOS-a 1945. godine.
„Ja ovaj sporazum ne bih ni podcjenjivao niti precjenjivao. On nije sporazum bilo koje institucije Crne Gore, već sporazum dvije političke parije i on ima status „političkog akta“ ili „političkog dokumenta“. I sigurno jeste najznačajniji dokument koji je neka politička parija ostvarila nakon ukidanja ZAVNOS-a 1945.“
Na pitanje „zašto predsjednik BS-a Rafet Husović posljednjih dana u formulaciji o sporazumu na prvom mjestu ističe interes države Crne Gore u odnosu na interes Bošnjaka“, te „gdje se danas nalaze Bošnjaci u odnosu na predreferendumski period“?, - gospodin Kemal Purišić je kazao:
„Lično mi je zasmetalo kako je moj predsjednik partije Rafet Husović poredao prioritete. On jeste sada potpredsjednik Vlade Crne Gore, ali je on primarno predsjednik Bošnjačke stranke. I njemu treba prioritet da bude Bošnjačka stranka a ne država Crna Gora. Narod je važnija i trajnija kategorija od države.
Osnovna stvar koju smo željeli da uredimo sporazumom jeste granica, da ona bude hlabava i transparentna. Šta imamo danas za posljedicu? Imamo sve tvrđu i tvrđu granicu. Ako me pitate gdje smo mi danas u odnosu na period potpisivanja sporazuma, tvrdim da smo dalje od onoga što smo imali prije referenduma. Ali zato se dešavaju neki drugi procesi. Sada to nije kapital samo dvije političe partije, već i drugih koji obrađuju tu temu, rade na njoj. Dakle ovaj sporazum je veliki
 Džukanović i Husović |
Purišić je kazao da je sada potez na Vladama dviju država, Srbije i Crne Gore, da gradove Sandžaka proglase administrativno-teritorijalnim regionima, kako bi se mogla uspostaviti prekogranična saradnja gradova Sandžaka.
„Da bi zaživjela prekogranična regija, dvije države moraju tu teritoriju proglasiti administrativno-teritorijalnom cjelinom i da joj prenesu određena ovlašćenja.
U parlamentu Crne Gore je ratifikovana jedan dokument koji predviđa petnaest vrsta različitih sporazuma po kojima trebaju sarađivati gradovi jedne prekogranične regije. To su modaliteti koje treba da iskoriste gradovi dvije države, npr. Rožaja i Tutina – kako da se bore protiv poplava ili da razvijaju sportsko-kulturnu saradnju, zaštitu od epidemija i dr. Ništa tu nema imaginarno niti opasno za državu. To su sve stvari vrlo konkretne i korisne, a u interesu građana gradova te regije. Takvih regija ima 270 po Evropi.“ – zaključio je Purišić.