Prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović rođen je na današnji dan prije 87 godine, 8. avgusta 1925. godine, u Bosanskom Šamcu.

Nepunih devet godina nakon smrti, Izetbegovićeva ličnost i njegovo ukupno djelo nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Bez obzira da li su ga za života podržavali ili ne, svi su jedinstveni u ocjeni da se radi o velikoj historijskoj ličnosti, koja je snažno obilježila naše vrijeme.

Profesor Gazi Husrev-begove medrese i ugledni bošnjački alim, koji je sa rahmetli Alijom Izetbegovićem prošao kroz golgotu montiranog "Sarajevskog procesa" 1983. godine, smatra da je prvi bosanski predsjednik iznad svega bio čovjek slobode, koja je "ispunjena autentičnom, iskonskom i čistom vjerom". Naglasio je da je on, između ostalog, čovjek islamske kulture i tradicije, čovjek reda, zakona, poretka, vizije i otvorenosti za svako dobro i zatvorenosti za svako zlo.

Izetbegović je, naglašava Spahić, istovremeno bio državnik, lider nacije, i političar.

"Kao lider nacije, Alija je bio čovjek s tolike vizije da je svojom ukupnom pojavom nadoknađivao mnoge institucionalne forme kod Bošnjaka, forme koje su već 200 godina prekinute i koje nemaju tradiciju. Nestankom Alije kao lidera, državnika i čovjeka koji poznaje duh i ideju Ustava i zakona, to se osjeća kroz institucionalne forme. Alija Izetbegović je čovjek koji u velikoj mjeri nedostaje u imenovanju stvari, makar to bile i najteže situacije bile. Kada bi se Alija obratio naciji, više niko nije pitao je li tako trebalo i moralo biti", kazao je Spahić za agenciju Anadolija (AA).

Pojašnjava da je Izetbegović kao lider i državnik "najimpresivnije, najdublje, najserioznije, najkomplementarnije, najhrabrije i najserioznije imenovao stvari, definirao pojave, procese i odnose".

"Od njegove smrti, to ne postoji unutar Bošnjaka. Nemate takvo nešto ni kod jedne institucije, niti udruženja. Alija Izetbegović je provjeravao je li ono što uradilo najbolje rješenje ili je li bilo i boljih rješenja. Politički je okupljao. Poslije Alije, unutar Bošnjaka, nijednom polju nema dijalogosa, nema razgovora i savjetovanja. Alija je, mada najiskusniji i najmudriji među nama, najviše na to pozivao. Imam osjećaj da sadašnji Bošnjaci, što su manje sposobni, više su isključivi u samoumišljenosti i samo dovoljnosti. Nema sumnje, Alija Izetbegović, dr. Mehmed Spaho i Ali-beg Firdus su tri najznačajnija lika u bošnjačkom narodu u 20 stoljeću. Nekadašnji američki državni sekretar Richard Holbrooke je rekao da bez Alije Bosna ne bi opstala, niti bi, kao država, bila spašena", podsjeća Spahić.

Apelirao je na Bošnjake da slijede djelo Alije Izetbegovića, jer je to najbolje što je naša generacija u političkom i društvenom životu imala.

"Bošnjacima, ako u njima ima političke svijesti i pameti, a ja u velikoj mjeri u to sumnjam, ne preostaje ništa do penjanja na Alijina ramena. A to je put borbe, vizije, perspektive, put dijaloga i razumijevanja, put nadilaženja osvete i revanšizma, put traženja sinteze i ravnoteže. Nama je jedini put da se penjemo na Alijina ramena i da sa njih gledamo nove horizonte, proces i tokove. A penjanje na Alijina ramena ide kroz potpuno proučavanje njegovih djela", ukazuje Spahić.

Prema njemu, Aliju Izetbegovića najbolje opisuje naslov njegove knjige "Islam između Istoka i Zapada". Marksisti bi, podvukao je, grubo rekli da je on "totalni čovjek", dok se u sufizmu takav čovjek naziva "insanu kjamil" ili potpuni, odnosno zaokruženi čovjek.

Profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN) prof. dr. Džemaludin Latić smatra da se Izetbegovićevom djelu još uvijek nije kritički prišlo i da historijska nauka tek treba dati svoj sud o tom velikom čovjeku. Latić je, također, bio Izetbegovićev zatvorski sapatnik u komunističkim progonima, a kasnije i blizak saradnik.

"Treba pobiti tezu, koju mnogi u ovom društvu ističu, a to je da nama Bošnjacima, ne treba vođa. To su budalaštine. Prvo, u skladu s našom vjerom, nama treba predvodnik. Ali, onaj koga će kandidirati njegove moralne osobine i sposobnosti, a ne komiteti ili stranke. Drugo, među nama vlada rasulo. Treba nam neko, poput Alije, ko bi mogao da sabere našu energiju i da nas usmjeri ka našim političkim i društvenim ciljevima. Osoba poput njega još nije stupila na političku scenu BiH i nemoguće je i da stupi. Nas i dalje razaraju sekularne ideologije i koncepti koje naši navodni mislioci samo imitiraju. Mi nemamo originalnog političkog i društvenog mišljenja. Jedna epoha kvazimišljenja zalazi i vjerujem da će doći vrijeme originalnih mislilaca i kritičara društva", vjeruje Latić.

Nadalje, general Halil Brzina, ratni komandantSedme muslimanske brigade tvrdi da treba biti slijep i ne vidjeti koliko nedostaje ličnost predsjednika Izetbegovića kao državnika, vizionra i borca za BiH i demokratiju.

"Mislim da je njegov nedostatak vidljiv na svakom koraku. Svakodnevno, u politici, ali i u projekciji dolazećih događaja. Njegova vizija nam je nedostatna. On je mogao objediniti puno šire od onoga što predstavlja interes jedene stranke. Danas troga nema. Poslije njegove smrti, nema ličnosti koja vodi državu kako je to radio rahmetli Izetbegović. Jer, nije isto voditi jednu stranku i državu. Bio je državnik, vizionar i borac. Bio je mudar. U najtežim vremenima tražio je najbolja rješenja. Uspio je okupiti najbolje ljude, najbolje Bosance. Okupio ih je kada je bilo puno teže nego danas", istakao je Brzina.

Dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr Ivo Komšić i ratni član Predsjedništva BiH bio je, kako kaže, u prilici da Izetbegovića posmatra kao političara i čovjeka.

"Iz današnje perspektive i stanja u kojem se mi nalazimo, nesporno je da je Izetbegović imao širu političku kulturu od današnjih partijskih lidera. Prisjećam se da on nije želio pregovarati o važnim pitanjima, posebno o sudbini države BiH, bez širokog mišljenja drugih. Insistirao je da u važnim pregovorima sudjeluje i opozicija, dakle, predstavnici političkih stranaka koji nisu bili za njegovu nacionalnu politiku. Ali, on je uvijek želio čuti ta mišljenja. I nije to bilo samo radi forme. Uvažavao je u velikoj mjeri mišljenja drugih. Kada to poredimo s današnjim bosanskim liderima, vidimo da su oni dosta samoljubljivi i imaju jako visoko mišljenje o sebi. Pregovore o sudbini zemlje, zatvaraju u uže krugove. Alija je razgovore te vrste vodio u što širim krugovima. To je veliki nedostatak. Naša politička kultura gubi na svojoj širini", zaključio je Komšić.

Alija Izetbegović rođen je 8. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.

Nakon prvih višepartijskih izbora u BiH 1990. godine, izabran je za predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao predstavnik Stranke demokratske akcije (SDA), čiji je osnivač. Od 1992. do 2000. godine bio je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije.

Smatra se jednim od ljudi koji su radili na afirmaciji bošnjačkog naroda i islamske vjere kod Bošnjaka. Zbog svojih uvjerenja osuđen je u montiranom "Sarajevskom procesu" 1983. godine na višegodišnju zatvorsku kaznu. Pored političkog rada, bio je aktivan i na intelektualnom polju. Iza njega su ostale knjige djela i brojni članci, među kojima se izdvaja djelo "Islam između Istoka i Zapad".