Pjesnik Admir Muhić inspiriran potezima inkvizitora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu posvetio je pjesmu mr. Fatmiru Alispahiću
JA SE ZOVEM FATMIR
Autor: B.net
Objavljeno: 08. Jun 2012. 14:06:52
 Još od ilirskih dana ja se zovem Fatmir. I još dalje, do ezela, i tamo sam bio Fatmir. Tamo sam bio sreća i svi su me znali. I sad sam dobra sreća u ovoj Bosni I u dobroj sreći ja sam sretan. Zovem se Fatmir iako drugo ime imam. Zovem se sreća iako sam daleko od nje. Ali ja ne bježim od svog zvanja Niti bježim od svog znanja Od kojeg mnogi utekoše Čim se moje ime spomene. Ja od sebe ne bježim, A mnogi bi htjeli da se izgubim. Ja nisam nečastivi kao tamo neki Što na tuđoj sreći svoju traže I što izvrću kad im se bilo što kaže. Oni su nečastivi i bez sreće i bez časti I bez onosvjetske slasti. Ja se zovem Fatmir. I volim što se tako zovem. I drago mi je što nisam Ivo Il' Dubravko jal' možda Enver. Jer da sam kao oni bio bi nečastivi, Ali ja svoje časti nikome ne dam. Ne dam da na moju čast nitko sjeda. Kad me netko zovne taj mir zaziva, O Fatmire! Da li u njima mira i truna ima Kad ih bilo tko zovne? U mene je mir i kad me zovu I kad se odazivam. Ja branim svoje ime. I ne dam da na moju zemlju Ljagu bacaju i da je komadaju. I ne dam da moju vjeru Crvenim užetima vežu. I ne dam da moje ljude I velikane zatežu. I ne dam da moju čast Nečastivi ljudi rastežu. To ne dam nikome Pa ni Ivi, ni Dubravku, A bogami ni Enveru. Ja se zovem Fatmir I svoju ja sreću tražim ne u njima Već u ljepoti svoje zemlje, U ljepoti svoje vjere, U ljepoti velikana svojih I u ljepoti časti svoje. Fatmir je ime moje. |