KREMANSKO PROROČANSTVO I MILORADOVA SECESIJA
Autor: Ibrahim Čikić
Objavljeno: 22. Dec 2011. 21:12:28
”Mi (Srbi) lažemo da bi varali sami sebe, da tješimo druge, mi lažemo za oprost. Mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način...“ - tako je zapisao otac srpske nacije, zločinac Dobrica Ćosić.

Ibrahim ČIKIĆ: Sve su prilike da se odvija posljednji čin drame „Kremanskog proročanstva.“ Nakon što su izgubili za vijek vjekova Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju, Kosovo, na pomolu je gubitak Preševske doline, Vojvodine, Sandžaka, Bosne i Hercegovine... Svakom prosječnom gimnazijalcu jasno je da Srbija više nikada neće imati snagu koju je imala početkom devedesetih. Nakon genocida koji su preživjeli Bošnjaci tokom posljednje agresije Srbije i Crne Gore na R. BiH samo lud čovjek može pristati na predaju četničkim falangama. Genocid u zaštićenoj zona UN-a u Srebrenici i masovne grobnice rasute širom Bosne i Hercegovine osvijestile su i najtvrdokornije sofiste. Bosanskohercegovački građani više nemaju kud bježati. Nemaju rezervne domovine, tako da i oni koji su planirali pobjeći nemaju kuda više bježati. Građani BiH ovoga puta u slučaju secesije moraju svi do jednog braniti domovinu. Jednostavno više nemaju izbora. Ili će mirno poput janjeta otići na klaonicu, ili braniti suverenu međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Balkanski kasapin Slobodan Milošević i pored ogromne vojne mašinerije bivše SFRJ, nije ispunio obećanje dato na Gazimestanu (1989), kada je srpskom narodu poručio: „Srbe niko ne sme da bije! Svi Srbi u jednoj državi!...“ Monstrum je lagao Srbe, kako bi ih na krilima nacionalizma homogenizirao i poveo u najbrutalniju agresiju vođenu nakon Drugog svjetskog rata, u srcu Evrope, na suverenu, međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, a zarad stvaranja Velike Srbije. Etnički čiste, samo srpske, „nebeske“, mitomanske... Onog trenutka kada je zločinac urođenim životinjskim instiktom osjetio da gubi rat, vještim manevrom, zvanim „Dejtonski sporazum“ sačuvao je 49%teritorije R. BiH i uz pomoć navodnog mirovnog sporazuma „legalizirao“ genocidnu tvorevinu. Tako je ratni zločinac prividno sačuvao teritorije, ali cijena kojom je morao platiti zločine svima nam je dobro poznata. Umro je u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, a sahranjen u dvorištu Mirine kuće, poput, kućnog ljubimca. Kauzalitet. Njegovi dželati „ludi“ Radovan i đeneral Ratko čekaju sličnu sudbinu. Zato đavoljev đeneral „glumi“ budalu i maloumnika, a doktor se ponaša „prirodno“ kao i uvijek - zlikovački. Građanski opredijeljeni Srbi se stide, a ekstremni fašistički likovi urlaju na sav glas o „'erojima nebeskog naroda?“

U „Kremanskom proročanstvu“ vidovitih Tarabića, predskazani su neki od pomenutih događaja. Tarabići su predskazali mnoge zločine koje će Srbi počiniti. Upozoravali suda će takvim ponašanjem izazvati bijes civiliziranog čovjeka, a na kraju knjige poručuju; nakon što cio svijet neće uspjeti da ih ubijedi u pogrešnu politiku svi Srbi će se okupiti ispod jedne šljive. Sve do pojave Milorada u narodu se mislilo da se pomenuti događaj desio za vrijeme Miloševića. Dogodio se nepravedni vladar, počinjeni su strašni zločini, isprovocirani su NATO udari na tzv SRJ, došlo do gubitaka „vjekovnih srpskih zemalja“ i tako dalje i tome sl. ali pojavi se Milorad. Oni koji „upravljaju“ Miloradom iz pomenutih događanja nisu izvukli pouku, naprotiv, „lučem traže belaja!“


OČE, NEŠTO ME SVRBI!


”Mi (Srbi) lažemo da bi varali sami sebe, da tješimo druge, mi lažemo za oprost. Mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način...“ - tako je zapisao otac srpske nacije, zločinac Dobrica Ćosić.
Naime inspicijenti („iza scene“) preko korumpiranog klovna, (vlastodržaca iz tzv. manjeg entiteta), opijenog ogromnim bogatstvom i prividnom moći, traže nemoguće. Pod demagoškom floskulom (fikcijom) o razdruženju i mirnom razlazu sa Republikom Bosnom i Hercegovinom iznova vode Srbe u nove krvave pohode. Kao i devedesetih godina prošlog vijeka po ko zna koji put se manipulira srpskim narodomi pred očima tzv međunarodne zajednice stvaraju novog Miloševića. Srpski nacionalisti opijeni lažnim obećanjima iz Banja Luke (kao i na Gazimestanu) na krilima mitomanije, nadajući se novoj pljački i otimanju tuđih dobara iznova vrše homogenizaciju. Radikalne fašističke snage četničke provicijencije iznova vide šansu za masovna ubojstva „Turaka“, i „ustaša“, pljačku, silovanja, protjerivanja..., a sve u službi stvaranja nove srpske države.

Istinska inteligencija srpskog naroda, građanski opredjeljena, svoju sudbinu ne vidi u mitomaniji i nacional-fašističkom političkom opredjeljenju. Evropski opredjeljene demokratske snage Srbije nude civilizaciju i traže lustraciju. Nažalost, takve snage nemaju uporišta i prođu na srbijanskoj političkoj sceni. Demokrati uzalud upozoravaju i pokušavaju vlastiti narod dovesti u stanje realnosti aktuelne političke scene. Mitomanija kao i devedesetih godina prošlog vijeka uzima maha,opet se čuju parole „Srbija do Tokija!“

Sve su prilike da se odvija posljednji čin drame „Kremanskog proročanstva.“ Nakon što su izgubili za vijek vjekova Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju, Kosovo, na pomolu je gubitak Preševske doline, Vojvodine, Sandžaka, Bosne i Hercegovine... Svakom prosječnom gimnazijalcu jasno je da Srbija više nikada neće imati snagu koju je imala početkom devedesetih. Nakon genocida koji su preživjeli Bošnjaci tokom posljednje agresije Srbije i Crne Gore na R. BiH samo lud čovjek može pristati na predaju četničkim falangama. Genocid u zaštićenoj zona UN-a u Srebrenici i masovne grobnice rasute širom Bosne i Hercegovine osvijestile su i najtvrdokornije sofiste. Bosanskohercegovački građani više nemaju kud bježati. Nemaju rezervne domovine, tako da i oni koji su planirali pobjeći nemaju kuda više bježati. Građani BiH ovoga puta u slučaju secesije moraju svi do jednog braniti domovinu. Jednostavno više nemaju izbora. Ili će mirno poput janjeta otići na klaonicu, ili braniti suverenu međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tako će ono što se pljačkalo zadnjih 150-200 godina zahvaljujući voždu iz Laktaša kao inicijalnoj kapisli doći vrijeme da se povrati istinskim vlasnicima i njihovim nasljednicima rasutim širom dunjaluka. U slučaju pokušaja secesije, antifašisti, pripadnici svih naroda Bosne i Hercegovine, otporom koji će biti mnogo žešći nego 1992 godine, iznova će ustati u odbranu domovine i zasijati starim viteštvom. Bosanskohercegovački antifašisti poučeni bolnim iskustvom iz posljednje agresije više neće voditi pregovore sa secesionistima. Ovoga puta terorističke i retrogradne snage će biti poražene na bojnom polju, za sva vremena. Nakon pobjede nad radikalnim ekstremnim elementima BiH će ukrasiti multikultura zajedničkog života kojaće spajati ljude i civilizacije.

Zato su i upozoravali Tarabići, znali su oni za manipulacije srpskih političara i povodljivost širih narodnih masa kada je u pitanju izazivanje ratova, ali nije imao ko da ih sasluša. Tarabići su bili Bogobojazni ljudi i znali za iskonsku istinu. „Oteto je, za vijek vjekova, prokleto.“
Nevina krv će samu sebe osvetiti. Takav je Božiji Zakon, a On ne pita Milorada. Ovoga puta „Milorad“ je samo inicijalna kapisla koja će nakon što „pukne“ otići na smetljište historije gdje mu je i mjesto. Nikome nije pošlo za rukom da točak historije okrene unazad. Preživjela je Bosna „bjesnije i žešće Milorade“, a i teže dane, pogledajmo historiju. Ni traga ni glasa od “bijesnih Milorada“ a Bosna i dalje postoji, cjelovita i jedinstvena, međunarodno priznata! Multikulturalna i multietnička! Zar i u Hrvatskoj i Kosovu „Miloradi“ nisu tražili „hljeba preko pogače?“