IBRAHIM ČIKIĆ POVALIO CRNOGORSKO PRAVOSUĐE NA KOLJENA! Ibrahim je od prvog dana farse i posljednjeg političkog suđenja u Crnoj Gori govorio da će ovaj cirkus morati biti prekinut pod pritiskom Europske unije i neizbježnih demokratskih procesa koji moraju zahvatiti i balkanske prostore. Tri godine je Ibrahim potrošio da raširi istinu o zaboravljenom zločinu. Slabog zdravstvenog stanja, ali jake vjere i misli konačno je uspio u tome. Povalio je crnogorsko priručno pravosuđe na koljena!

Može li neko zamisliti situaciju da su kojim slučajem nacisti tužili Anu Frank zbog njenog „Dnevnika“; kakvu reakciju svjetske javnosti bi izazvao takav slučaj? A kada bi se još kojim slučajem na takvom suđenju kao svjedoci u korist nacista pojavili Anini Jevreji koji su skupa sa njom boravili u konc logoru, takva informacija bi bila udarna vijest na svim svjetskim elektronskim i printanim medijima. O reakciji samih Jevreja, a i slobodnog dijela čovječanstva, ne treba ni razmišljati. Naravno, sve ovo spada samo u domen fantastike, i Bogu hvala, ovakve ljudske gluposti moralnog posrnuća čovjeka nisu zabilježene u sudskoj praksi, sve od 2009. do 2011. godine u Crnoj Gori. Nažalost, ovakva situacija moguća je samo u "evropskoj" Crnoj Gori i njenim pravosudnim institucijama, nad Bošnjacima južnog Sandžaka.

Ibrahim Čikić, 100% invalid, ugledni Bošnjak iz južnog dijela Sandžaka, za vrijeme po zlu čuvene policijske akcije „Lim“ tokom 1993-94 godine u periodu najžešće genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nakon što odbija da svjedoči protiv uhapšenih članova SDA u CG i sam biva uhapšen i podvrgnut najstravičnijim metodama mučenja u Foči. Crnogorska policija kojom je tada upravljao ministar Pejaković, pod dirigentskom palicom tadašnjeg ratnog premijera Mila Đukanovića, odlučuje da kazni Čikića tako što ga isporučuju četničkim falangama zločinca Radovana Karadžića na torturu u etnički očišćenoj Foči. Hapšenje Ibrahima Čikića izaziva zgražavanje demokratske svjetske javnosti i povodom tog slučaja oglašava se i tadašnja američka Bijela Kuća oštrim saopćenjem u kojem izražava „veliku zabrinutost“ zbog kršenja ljudskih prava i sloboda u tzv. SRJ (Srbiji i Crnoj Gori). I pored ogoromnog interesovanja „za slučaj Ibrahim Čikić“, crnogorsko pravosuđe proglašava Ibrahima krivim i dodjeljuje mu kaznu od dvije godine strogog zatvora. Da apsurd bude tim prije veći, Čikić biva osuđen i za snajpersko djelovanje iako je po nalazima najjačih svjetskih oftalmologa proglašen za bukvalno „slijepu osobu kojoj je neophodan pratilac“!

Nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma, a na insistiranje rahmetli Alije Izetbegovića, uhapšeni Bošnjaci Sandžaka bivaju oslobođeni, policijska akcija "Lim“ polahko pada u zaborav. Osnovna karakterna crta bošnjačke gluposti zaborav i ovog puta uzima svoj danak i tako otvara vrata za nove zločine.

Kada je policijska akcija „Lim“ otišla u zaborav, čak i od lidera SDA, a kada su počeli umirati akteri i žrtve pomenutog državnog zločina, Ibrahim se pojavljuje sa knjigom „Gdje sunce ne grije“ i tako skida prašinu zaborava i za sva vremena ostavlja trajni pisani dokument. Jedini takve vrste u Sandžaku! Po prvi put u historiji Sandžaka žrtva za života hrabro odlučuje da opiše torturu koju je prošao. Svjedoči javno u pisanoj formi. Bez straha za vlastiti život i živote svoje najuže porodice. Izlaže smrtnoj opasnosti sebe i vlastitu porodicu. Jedini razlog po Čikićevom kazivanju za takav postupak leži u Allahovom zadovoljstvu! Ništa više od toga.

Država Crna Gora, na čelu sa ratnim i poratnim premijerom Milom Đukanovićem odlučuje da kazni Čikića. Ovoga puta u vidu navodnih „privatnih“ tužbi za klevetu. Organizuju jedanaestoricu bivših zatvorskih čuvara i tuže Čikića za klevetu. Sudija Rahmo Banda jedva čeka da namjeru premijera sprovede u djelo i kazni Čikića. Pune tri godine jadni Rahmo na razne načine pokušava da osudi Ibrahima i tako stekne privilegije kod vlasti. Uzalud montirani svjedoci u liku i djelu Rifata Veskovića i Umera Hadžića. Advokatska Kancelarija Prelević iz Podgorice besplatno brani Ibrahima. Uz Ibrahima staje skoro kompletan NVO sektor i antifašistička intelektualna i demokratska javnost CG. Nažalost, Bošnjaci Crne Gore u žalosno malom broju staju u antifašistički front otpora nazvan „Ibrahim“.

Ibrahim je od prvog dana farse i posljednjeg političkog suđenja u Crnoj Gori govorio da će ovaj cirkus morati biti prekinut pod pritiskom Europske unije i neizbježnih demokratskih procesa koji moraju zahvatiti i balkanske prostore. Tri godine je Ibrahim potrošio da raširi istinu o zaboravljenom zločinu. Slabog zdravstvenog stanja, ali jake vjere i misli konačno je uspio u tome. Povalio je crnogorsko priručno pravosuđe na koljena! Pod pritiskom EU, Crnogorski parlament je morao usvojiti demokratske standarde civiliziranog ponašanja i izbrisati iz svojih staljinističkih i komunističkih zakona nepostojeće djelo. Osnovni sud u Bijelom Polju kojim je predsjedavao Rahmo Banda donio je rješenje o odbijanju tužbe protiv Čikića kao neosnovane. Sudske troškove i ovoga puta kao i bezbroj puta do sada platit će svi građani Crne Gore. Država Crna Gora i na ovaj način štedi Ibrahimove tužitelje i smišlja još neku podvalu Čikiću. Poznajući Ibrahima sigurni smo da će se planina prije raspasti nego on pomjeriti sa svoga mjesta. Izdržao je Ibrahim i mnogo teže momente u životu. Zato ovih dana od strane crnogorskog režima smiješno izgledaju ubačeni špijuni i dezinformatori naroda koji šire laži kako Ibrahim nije napisao knjigu. Navodno mu je „neko“ pomogao u tome. Mi iz Bošnjaci.Net takvim poručujemo: „Naravno da nije Ibrahim, Allah ga je nadahnuo i pomogao u njegovoj plemenitoj namjeri. Ko sumnja u tako nešto neka uskoro pročita treće izdanje Čikićeve knjige koju će izdati Univerzitet u Sarajevu!“

„Koga Allah ponizi, niko ga osim Njega ne može uzvisiti. A koga Allah uzvisi niko ga osim Njega ne može poniziti“, vječna je kur'anska poruka.

Zar i ova Ibrahimova pobjeda kod priručnog crnogorskog sudstva i montiranih svjedoka nije od Boga? Samo zahvaljujući ogromnoj vjeri i volji duha Ibrahim je dobio sve dosadašnje bitke. Tako će, ako Bog da, biti i u budućnosti.

Od srca ti čestitamo pobjedu, Ibrahime!