Aldijana MUSTAFIĆ: Dan kad je BiH ostala bez hrabrog ratnika, neustrašivog viteza, legendarnog vođe, ponosnog sina i prkosnog Bošnjaka. Oštar, vojnički i britki hod na čelu Vitezova, dok su prolazili bužimskom čaršijom, krasio je ovog borca. Mehku dušu je pokazivao samo u razgovoru sa porodicama šehida i opraštanju od svojih saboraca šehida. Junačko srce, dok je rame uz rame išao sa borcima 505. Viteške bužimske brigade na prve linije razgraničenja. Skromnost i skrušenost, ne izdvajajući se po vojnom činu i mjestu na koje je bio postavljen. Njegova dobronamjernost i merhametluk ogledali su se dok je sa svojim saborcima dijelio i posljednji zalogaj u tom ratnom vihoru i crnom vilajetu koji se nadvio nad Bužimom.

Posljednji put sklopi oči tog kobnog 05. augusta 1995. godine. Tog dana prestalo je da kuca junačko, hrabro, bosansko, ratničko, viteško, a nadasve bužimsko srce, srce ponosa i prkosa cijele Bosanske Krajine i Republike Bosne i Hercegovine.

Stali su u redu njegovi saborci da se posljednji put oproste od svog vođe. Sagnuli se da poljube to vedro i prkosno lice junaka, umotano u bijele ćefine.
Suze su tog dana lile kao kiša.
Plakao je Bužim, plakala je Bosna i Hercegovina.
U jednom trenutku se činilo kao da se cijeli svijet sakupio na jednom mjestu!
Mukla tišina je zavladala!
Jecaj, plač, tuga, bol za odlaskom legendarnog komandanta Izeta Nanića osjećali su se u zraku. Ta mala herojska čaršija postala je gluha i nijema, za sva druga zbivanja okolo. Zavladali su šok i nevjerica, da je zauvijek napustio nas naš komandant Izet Nanić i otišao stazom šehida, da bude komandant stroju hiljadama šehida koji su dali svoje živote za odbranu domovine.

Crni august! Peti dan u tom mjesecu!
Dan kad je BiH ostala bez hrabrog ratnika, neustrašivog viteza, legendarnog vođe, ponosnog sina i prkosnog Bošnjaka.
Oštar, vojnički i britki hod na čelu Vitezova, dok su prolazili bužimskom čaršijom, krasio je ovog borca.
Mehku dušu je pokazivao samo u razgovoru sa porodicama šehida i opraštanju od svojih saboraca šehida.
Junačko srce, dok je rame uz rame išao sa borcima 505. Viteške bužimske brigade na prve linije razgraničenja.
Skromnost i skrušenost, ne izdvajajući se po vojnom činu i mjestu na koje je bio postavljen.
Njegova dobronamjernost i merhametluk ogledali su se dok je sa svojim saborcima dijelio i posljednji zalogaj u tom ratnom vihoru i crnom vilajetu koji se nadvio nad Bužimom.
Oštroumnost, energičnost i hrabrost, najkraće rečeno bio je čovjek sa velikim ljudskim vrijednostima. Ostaće zapamćen kao borac i starješina, spreman uvijek na nove herojske podvige, vedar i nasmijan.
Njegovi govori pred postrojenom 505. Viteškom brigadom davali su nadu, euforiju i entuzijazam do konačne i slobodne Republike Bosne i Hercegovine.
Borbu i svaki pedalj slobodne zemlje smatrao je važnijim od vlastitog života.
Bedem odbrane naše Bosanske Krajine, čin generala dobio je posthumno.
Brigadni general Izet Nanić, odlikovan je i ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Ne osjeti naš Izo miris slobode, bila je tu, vihorila se nad našim krajem, ipak „Vitez od Bužima“ zauvijek nas je napustio!

Rahmetli Izet Nanić I danas nakon 16. godina, ista ona gorčina i knedla u grlu, bol u prsima, a i kiša nad Bosanskom Krajinom. Pada kiša, padaju krajiške suze za jednim od najvećih sinova Bosne. Plače Bužim i oplakuje svog heroja. Padaj, kišo, ali ne možeš saprati svaki grumen bosanske zemlje natopljen krvlju šehida!

I danas nakon 16. godina, ista ona gorčina i knedla u grlu, bol u prsima, a i kiša nad Bosanskom Krajinom. Pada kiša, padaju krajiške suze za jednim od najvećih sinova Bosne. Plače Bužim i oplakuje svog heroja.
Padaj, kišo, ali ne možeš saprati svaki grumen bosanske zemlje natopljen krvlju šehida!

Čak ni danas se ne mogu naći prave riječi u ovom bolnom trenutku!
I danas uspomene kao pečat urezane i opomena da lik i djela generala Izeta Nanića ne smiju biti zaboravljeni.

10. maj, 30. juni, 15. april, 27. juli, 25. oktobar, 05. august i tako skoro svaki dan u mjesecu i godini u ratnom vihoru od 92. do kraja 95. godine.
Neko će se zapitati šta predstavljaju ti datumi. Ne, to nisu obični datumi.
TO SU DATUMI OBAVEZE, SJETE, NEZABORAVA I VJEČITOG PAMĆENJA!
Datumi iz novije historije Bosne i Hercegovine, kad smo se opraštali od naših šehida i poginulih boraca, koje treba da pamti svako od nas. I danas ti datumi treba da budu dio našeg sjećanja na dane pogibije najvećih bosanskih sinova, kad ugradiše svoje živote u odbranu domovine.

Sjećanje, ne i zaborav!
Godine idu, prolaze, sa njima i sjećanje blijedi, ako to dozvolimo!
Učimo naše potomke o jednoj isitini, istini o pravdi i borbi!
Učimo ih, jer u našim školama to ne uče!
U školama su tri historije!
Laž i istina nikad nisu mogli zajedno!
Ne zaboravi, narode, naše pale šehide i bjele nišane širom cijele Bosne!
Pamti i sjećaj se njihovih otvorenih očiju, nisu stigli svijeta da se nagledaju!
Nisu gledali svoje rođeno potomče, sad već odraslo momče i djevojče!
Pamti one ćefine umrljane krvlju, bijelom kanafom su vezani, u mezar sa bismilom spušteni, tad su i posljednji put viđeni!